001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
21.01.2002
čitam: tamanili đavla u nekom djevojčurku usred prdograda.
jutlist imao čast da nazoči.
malecka se ritala, psovala i spikala latinski mada ga nikad nije učila. btw, i glas joj je šalto onako skeri bunarski ko u egzorcistu. i oči je okretala.
ime! ime nam daj!, urlaše lucolovi. (jer ako nema imena belzebuba - jalov pos'o!) e, jebajga, ništa od imena.
- - - -
ne "bacam se po noći s kreveta na pod", nemam "bolove u trbuhu kao da me netko probada noževima", ali....."budim se umoran", i "znam režati poput životinje" (dobro, ne baš za vrijeme molitve).
pitanje se, ljudi moji, postavlja! smradovi, ok, idem, al ponajviše da provjerim svoj nauk latinskog, kojeg sam onomad pradavno morao učiti pola čuke a sve da bi dobio šaru neophodnu prilikom upisa na pravni faks. da to nije bez vraga, potvrdit će moje stajalište da je, uspoređujući, lucolov prava vasionska kurčina naspram mog (m)učenja na faksu.
- - - -
već koju godinicu u jutlistu možemo pratiti "kaj rade poznati", mašala.
jedno vrijeme sam i ja bio poznat pa sam provaljivao "kako ću si ujutro kopati nos, popodne se igrati sa sačmaricom u ustima, a navečer se zapitat kaj mi je sve to trebalo". pogađate, više me ne zovu. a ne zovu ni ikoga sa iole naznakom odmaka od stereotipnog odgovora na razgolićujuće pitanje. jer, buraz, priznajmo, nitko tu niš' ne dela (oni koji rade nisu poznati nit novinama zanimljivi), nećemo se zajebavati, dakle, što ti preostaje nego da budeš vrckav. (kako loše utječem na ženu, to znate iz nacionala, više ne zovu ni nju, jadnu i bidnu, jer je rekla "da će ustat u 5.30 da sa vukom nacijepa drva za ogrjev.")
sve se svodi na najviše desetak "poznatih" mazohista koji gluparaju i više puta tjedno, kakvih li jadnika! jebiga, treba bit u novinama, makar ko tip-feler.
ta mi je dobra; tipovi - feleri. na koncu, mrsim misli; kolko tupav mora bit nepoznat netko da participira u rubrici poznatih i besposlenih ljudi. entropija, bejbi.
bulumento šmiranata i prevaranata, hvala, zabavljate me svakodnevno.
jutlist imao čast da nazoči.
malecka se ritala, psovala i spikala latinski mada ga nikad nije učila. btw, i glas joj je šalto onako skeri bunarski ko u egzorcistu. i oči je okretala.
ime! ime nam daj!, urlaše lucolovi. (jer ako nema imena belzebuba - jalov pos'o!) e, jebajga, ništa od imena.
- - - -
ne "bacam se po noći s kreveta na pod", nemam "bolove u trbuhu kao da me netko probada noževima", ali....."budim se umoran", i "znam režati poput životinje" (dobro, ne baš za vrijeme molitve).
pitanje se, ljudi moji, postavlja! smradovi, ok, idem, al ponajviše da provjerim svoj nauk latinskog, kojeg sam onomad pradavno morao učiti pola čuke a sve da bi dobio šaru neophodnu prilikom upisa na pravni faks. da to nije bez vraga, potvrdit će moje stajalište da je, uspoređujući, lucolov prava vasionska kurčina naspram mog (m)učenja na faksu.
- - - -
već koju godinicu u jutlistu možemo pratiti "kaj rade poznati", mašala.
jedno vrijeme sam i ja bio poznat pa sam provaljivao "kako ću si ujutro kopati nos, popodne se igrati sa sačmaricom u ustima, a navečer se zapitat kaj mi je sve to trebalo". pogađate, više me ne zovu. a ne zovu ni ikoga sa iole naznakom odmaka od stereotipnog odgovora na razgolićujuće pitanje. jer, buraz, priznajmo, nitko tu niš' ne dela (oni koji rade nisu poznati nit novinama zanimljivi), nećemo se zajebavati, dakle, što ti preostaje nego da budeš vrckav. (kako loše utječem na ženu, to znate iz nacionala, više ne zovu ni nju, jadnu i bidnu, jer je rekla "da će ustat u 5.30 da sa vukom nacijepa drva za ogrjev.")
sve se svodi na najviše desetak "poznatih" mazohista koji gluparaju i više puta tjedno, kakvih li jadnika! jebiga, treba bit u novinama, makar ko tip-feler.
ta mi je dobra; tipovi - feleri. na koncu, mrsim misli; kolko tupav mora bit nepoznat netko da participira u rubrici poznatih i besposlenih ljudi. entropija, bejbi.
bulumento šmiranata i prevaranata, hvala, zabavljate me svakodnevno.
