Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
3.1.2002 • 4.1.2002 • 5.1.2002 • 6.1.2002 • 7.1.2002 • 8.1.2002 • 10.1.2002 • 12.1.2002 • 13.1.2002 • 14.1.2002 • 15.1.2002 • 16.1.2002 • 17.1.2002 • 18.1.2002 • 21.1.2002 • 22.1.2002 • 24.1.2002 • 27.1.2002 • 29.1.2002 • 31.1.2002 • 1.2.2002 • 3.2.2002 • 6.2.2002 • 7.2.2002 • 10.2.2002 • 11.2.2002 • 15.2.2002 • 18.2.2002 • 21.2.2002 • 23.2.2002 • 26.2.2002 • 28.2.2002 • 11.3.2002 • 15.3.2002 • 20.3.2002 • 22.3.2002 • 23.3.2002 • 4.4.2002 • 10.4.2002 • 16.4.2002 • 17.4.2002 • 25.4.2002 • 27.4.2002 • 28.4.2002 • 30.4.2002 • 1.5.2002 • 4.5.2002 • 5.5.2002 • 11.5.2002 • 16.5.2002 • 22.5.2002 • 30.5.2002 • 1.6.2002 • 3.6.2002 • 4.6.2002 • 6.6.2002 • 10.6.2002 • 11.6.2002 • 12.6.2002 • 13.6.2002 • 14.6.2002 • 15.6.2002 • 16.6.2002 • 18.6.2002 • 20.6.2002 • 21.6.2002 • 26.6.2002 • 27.6.2002 • 29.6.2002 • 7.7.2002 • 8.7.2002 • 10.7.2002 • 21.7.2002 • 24.7.2002 • 27.7.2002 • 30.7.2002 • 19.8.2002 • 21.8.2002 • 24.8.2002 • 29.8.2002 • 1.9.2002 • 2.9.2002 • 5.9.2002 • 10.9.2002 • 12.9.2002 • 13.9.2002 • 14.9.2002 • 16.9.2002 • 19.9.2002 • 21.9.2002 • 24.9.2002 • 25.9.2002 • 27.9.2002 • 1.10.2002 • 2.10.2002 • 3.10.2002 • 11.10.2002 • 16.10.2002 • 17.10.2002 • 18.10.2002 • 21.10.2002 • 29.10.2002 • 31.10.2002 • 6.11.2002 • 14.11.2002 • 21.11.2002 • 4.12.2002 • 5.12.2002 • 8.12.2002 • 19.12.2002 • 20.12.2002 • 25.12.2002

24.07.2002

"RUKE" - DARKO RUNDEK

osobna recenzija za nešto malo manje osobnu upotrebu

koji mjesec prije releasea dobio sam sprženac novog rundekovog albuma. kako je on bitno utjecao na moj rad, donekle i na razmišljanje u i o muzici svako preslušavanje nekog njegovog novog uradka prava je svetkovina u mojem malom životu.

rundek je jedna od iznimki recentne hrvatske ponude za koju ne vrijedi maksima ne slušati. možda se još jedino od urbana, leta 3, nekad jinxa i pipsa s pravom može očekivati djelce kome ćemo bez vrzmanja i ekstremno žmirkajućih osobnih simpatija i kućnih poznanstava opaliti od ocjene vrlo dobar pa sve do, hm - daj bože!, prozvati ih remek djelom. ostale ljubim u guzicu ako su iole podnošljivi.

u praksi, skraćeno, ovako bijedna ponuda kvalitete nudi nam jednu istinu - rundekov album krucijalni je i usamljeni pik ovogogodišnje hr rock (bljak! rundek neupitno nije rock, al' jebote s kim da ga stavim?!) produkcije. znači, kolko rundekov album dobaci - gotovo je sigurno da magičnu crtu nitko neće ni primirisat (pogotovo kad navedena bratija kibernira). mada darka jako boli kurac za sve navedeno upravo zato što njegova odrednica i jest "da ga boli kurac" i što je stariji to mu je takav stav dominantniji.

pa kolko je "deda" dobacio ovog puta?!

ploča ima 12 naslova, cca. traje 60 minuta. dakle, 180 minuta (3 preslušavanja s pauzama između) koncentrirano sam uvaljen u fotelju preslušavao album, bez pišanja, smsanja, odlaska po kikiriki...neobično je važno da samo za ovu priliku isključujem efekte na surroundu da mi ni slučajno ništa bespotrebno ne "šminka" sound. takvo što samo "deda" od mene može izvuć. bdw, kako na probama radimo s njegovim dugogodišnjim producentom - davorom roccom - rundek je nezaobilazna tema svakodnevnih kava i inih isprika za pauze. mada su tračevi o njemu za pišat od smijeha, neću ih, jer nije pristojno, prepričavati. rocco ovu ploču vidi kao "njegov konačni obračun s haustorom". ako tome i jest tako rundek se eventualno može obračunavati sa svojom drugom autorskom polovicom u haustoru - srđanom sacherom - jer sa sobom do dandanas vuče svoj prepoznatljiv rukopis još od novovalnih vremena. dobri poznavaoci će kirurški točno i bez škicanja potpisa znati odvojiti sacherove od rundekovih radova i u najranijim haustorovim fazama.

mišljenja sam da raspadom te osovine niti jedan niti drugi nisu uspjeli kvalitativno prosperirati, ali mi je potpuno jasno, upoznavši se i radeći s obojicom, da je taj odnos morao puknuti i da se naprosto s tim trebalo pomiriti. u suprotnom samo si otežavamo. tako funkcioniraju stvari. tehnički, prevedite si ovo kao (gotovo u cjelosti) odsutnost bubnja kao bandovskog postulata, bitno reduciranog prepoznatljivog haustorovskog brassa, malo "klasičnog" bassa, te nagnuće hermetičnom utjelovljenju malog pariškog klupskog orkestra. dakle, ako mi se omakne ono "rundekov band" smatrajte to previdom.

ukupni mi je dojam da sam....kak se kaže? - ambivalentan!? je, je to nekak blago zvuči.

govoreći o samim pjesmama (kojima ne znam naslove, žao mi je jer ih tako nema smisla jednu po jednu trančirati) vidljiv je utjecaj francuske ispostave s kojom on tamo radi (violinista, harmonikaš, kontrabasista...ima ih još. čuo sam da se ni sam nije mogao sjetiti tko mu je i gdje sve svirao na albumu), pritom ne mislim na francusku šansonjersku školu, nego pariškom miljeu inklinirajuće multikulturalne utjecaje koje boraveći tamo jednostavno nije htio ignorirati. možda je na ovoj ploči ponajviše, rundek zašao u tzv. world music (u konkurenciji s davnim "trećim svijetom" i naravno svim solo projektima ta tvrdnja dobiva na težini ) koliko god dotična etiketa već zvučala potrošeno. na drugoj su strani vage pak songovi koje iz šuba mogu proglasiti nastavkom zagrebačke šansonjerske tradicije na tragu ni manje ni više - zvonka špišića i kompanjona. naime, ako se dosad i činilo da se rundek time samo "igra", ovom pločom igra prestaje, a rundekovoj baštini slobodno se može prišiti i ime - rundekizam - što podrazumijeva opus zagrebačkih starogradskih šansona krajem 20. i početkom 21. stoljeća. najvjerojatnije taj će se pravac najozbiljnije predavati na glazbenim katedrama za pola stoljeća.

tekstovi su briljantni. zapravo, jedino se rundeku danas ne može poreći da je unutar više manje zadane pop forme uspio ostati - pjesnik. bez zadrške - odličan pjesnik. "slike" zapravo i nisu samo "slike" - to su precizna, krasna, režiserskim nervom pravljena kadriranja, potpuno uvlačenje pod kožu u sve pore, a pritom je apsolutno autohton i s ničim ovdje usporediv. broj 10, čini mi se da se pjesma zove borosane ili tako nekako ili nikako, egzemplar su i sublimat najgenijalnijih pikova u njegovoj karijeri: od duhova, preko tv mana do šejna. sve što je istraživao godinama našlo se komprimirano u jednom songu. ta desetka ujedno mu je vjerojatno i doktorat. naravno, ponavljam - nije usamljena.

ipak, rundekov anarhistički gen uz sve sebi svojstvene vrline ovaj puta isporučuje i do sada nezabilježenu manu: odsutnost čvrste producentske ruke, tzv. trećeg uha koje bi ga ipak ustrojilo. jer...."sloboda" kojom on "producira" svoje djelce (ne znam i nije važno koga je potpisao, "čujem" njegov potpis!) rezultira katastrofalno mumljavom zvučnom slikom, bez artikulacije instrumenata, vokalom na rubu razumljivosti, "srezanim" zvučnim menuom i s poda i vrha. nameće se trenutačna usporedba s produkcijskim zahvatima kod toma waitsa...ali, avaj, ne bi išlo. jedno je precizan koncept, a drugo površnost. ništa "ne drži" zvučnu sliku, odnosno čini se kako puno toga "fali". a zapravo ne fali ništa doli profesionalac dovoljno iskusan i lud da skuži najinteligentnije hrvatsko estradno biće. šteta. ne, ne radi se ni o kakvom mom preseravanju ni audiofilskom picajzliranju - ne, ovakva produkcija, nažalost, bitno snižava ocjenu inače vrlo dobrim pjesmama jer ih koči, jer pjesme ne dišu dovoljno, jer ne "lete" kad treba, a dokaz tome sigurno će uslijediti sa njegovom koncertnom aktivnosti gdje će mnogi "otkriti" pjesme koje na albumu laiku zvuče ko pepeljuge poslije ponoći. stvarno me interesira sudbina "makedonke" (slijedeći, tzv. izlazni singl) kojoj je amputirana sva sedamosminska južnjačka živost i, po meni (srećom ja sam katastrofalan prognozer!), nema nikakvog singl potencijala.

fus nota: mada znam da je rundek najvjerojatnije inzistirao na ovakvom zvučnom receptu, upravo je umješnost i zadaća odličnih producenata da "realno" sagledaju kontraste artističkih želja i njihovih posljedica kojih često budu svjesni prekasno. pojednostavljeno, dobar producent "čuje" materijal na način kako ga mi čujemo kad se "ohladimo" nakon nekog vremena. vrlo je teško ostati odmaknut kroz čitavo vrijeme procesa, i sam znam da se tijekom višegodišnjeg rada na albumu može učiniti kako zapravo osim tvoje muzike ne postoji nikakva druga muzika na svijetu - toliko budeš "unutra". jebiga, producent je ono zločesto strano tijelo koje mora cijelo to vrijeme ostati "vani" - za tvoje dobro.

jebiga, to je rundek. da je drukčije, valjda to ne bi bio on.

ocjenu neću davati jer za ljubavi ocjene nema. tek, slušajte i učite. ako mogu naučiti ja, valjda ni vama neće promaći štogod za vječnost.

p.s. zainteresirane stranke ne moraju brinuti da će ovaj "prepečenac" završiti izvan mog slušnog polja makar i sekundu. nema brige, kamaradi! neću prosljeđivati ni prije ni poslije objave!