Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
17.1.2013 • 5.3.2013 • 7.3.2013 • 10.3.2013 • 19.4.2013 • 5.5.2013 • 24.5.2013 • 4.7.2013 • 13.7.2013

Stanje

24.05.2013


zadnja vijest:

"Walta"
možete naručivati od ponedjeljka/utorka (27./28.5.) na našem
web shopu, a počet ćemo sa slanjem najvjerojatnije ČETVRTAK/PETAK (30./31.5.).

NARUČIVATI, NARAVNO, MOGU SVI, ALI SAMO ONI KOJI SU PRETHODNO REZERVIRALI ALBUM IMAJU POVLASTICU (upad na gig; procedura je objašnjena u mailu koji je svim rezervantima poslan!))





za pjesme je neophodno Stanje.
potraga za Stanjem je toliko ključna da slobodno mogu reći kako je sama priča/pjesma nakon što ga pronađeš čista egzekucija.
„htio bi da me voliš“ sam prije više godina napisao svojoj supruzi.
sad netko može pomislit kako mi je brak u kurcu, kako je mučan i traumatičan.
ništa od toga detektivi moji. baš nasuprot!

uspio sam se u jednom periodu dovesti do ekstremnog stanja, stadija mentalne bolesti i izvesti tu emociju do krajnje ekstenzije.
u tim rubnim područjima straha i osamljenosti riječi su vrlo jednostavne, vrlo precizne, vrlo bazične jer u takvom stanju nisi sposoban ništa drugo ni misliti ni reći ni objašnjavati niti previše metaforizirati.
TO je ispalo iz mene. samo od sebe. da, u pet minuta.
mislim pritom na refren jer sam siguran da kad pričamo o „hbdmv“ pričamo ponajprije o refrenu.
nešto kasnije pustio sam y pjesmu.
i kako to često biva, lirski objekt rijetko je oduševljen svojom ulogom.
imam osjećaj da su ljudi puno sretniji i slobodniji ako ih se ne zarobi u songu.
nekako ta činjenica više opterećuje i gnjavi nego usrećuje.
vjerojatno se ni sam ne bih osjećao komforno da ni kriv ni dužan završim u pjesmi. što da se radi s tim, kakva je korist?

uostalom, familija mi je sazidana na jednoj drugoj pjesmi, možda je ta činjenica manje poznata, - pjesmi „narko.
priznajem, vjerojatno nisam baš divan i krasan čovac; pa ako mi pjesma prođe katkad, a to je prilično rijetko. prođem i ja….ko nus produkt, a ako ne prođe……onda stvarno ništa.
srećom, ženi se u ta davna vremena „narko“ zabio u srce, a već pretpostavljate, „narko“ se bavi nekom sasvim drugom osobom kojoj, oh ovo već postaje naporno, ta pjesma ne predstavlja nešto značajno.
kasnije sam izašao iz gorespomenute mentalne „hbdmv“ bolesti i ušao u neku posve drugu, mislim, mentalnu bolest neophodnu za neku drugu pjesmu. bandu bliski ljudi, muško i žensko slušali su razne faze „hbdmv“ i…….plakali.
tad sam si morao priznati da sam, nesvjesno, stvorio pravog emocionalno manipulativnog monstruma.
tek tada, post festum, osvijestio sam što „hbdmv“ predstavlja.
možda vam se neće dopasti poredba, ali ona se može usporediti po svojoj direktnosti i jačini penetracije s „dinamo ja volim“.
obje su pjesme harmonski gledano – banalne. no, imaju nešto primordijalno, bazično i neizbježno. imaju taj moment rezuckanja po vlastitoj džigerici koji ne možeš preskočit, ne možeš ne čuti, ne možeš ne osjetiti. ako si ljudsko biće.
utoliko mi možete vjerovati da niti onda kad sam na početku karijere napravio „dinamo“ nisam puno razmišljao, nisam manipulirao, nisam računao, nisam konstruirao…..jebiga, napravio sam i tada ljubavnu pjesmu, shvaćao to netko ili ne.
sve ostalo je povijest, kao što će u povijest i „htio bi da me voliš“.
pjesme su, srećom, veće od mene.
ja sam ih morao proizvesti i tu nema nikakve moje zasluge ni preseravanja.
zato sam rođen, maleni.
bez pjesama, nemam nikakvog razloga za postojanjem.