001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
pismo nepoznancu
02.09.2012
znaš, kad sviraš neko mjesto, klub naravno, s više desetljetnom tradicijom koncerata......
slovenija, ljubljana, kud france prešern.
tako blizu, a tako daleko od ove bogu nemile primitivije.
ne bi vjerovali, sve šljaka. profi.
od ulaska u klub, akustike prostora (ovo nije hangar, preuređena ćevabdžinica i sl.,ovo je mjesto, čudom, sagrađeno za ovo što mi radimo) tonske, tehničkog osoblja koje samo od sebe i ničim izazvano prije tonske radi signal flow svih instrumenata (to nikad nisam doživio), fenomenalnog sounda na koncertu i tonca koji za nas u životu nije čuo, ali na licu mjesta radi intervencije kojih se baš nitko od ove domoljubne tuge nikad nije sjetio.
vrlo jednostavno, valjda čovjek sluša muziku u životu, i naprosto SLUŠA bend na stageu. bit će da nije gluh.
i čini se da je navikao tako se ponašati. to mu je normalno, to ga zanima, to mu je job.
france prešern je mali klub, tako za 150 ljudi.
mi u ljubljani ne predstavljamo baš ništa i definitivno nemamo nikakav extra tretman. dakle, sve što sam naveo prije očito je standard profesionalizma.
publika?
osim par znanaca pretpostavljam da okupljeni prvi put čuju za bend.
al jebiga, gig je u okviru trn festa, višegodišnje kulturne ljubljanske manifestacije koja traje cijeli mjesec.
tako se odgaja publika, da vide i čuju, da upoznaju stvari koje ne znaju.
i njihova je reakcija spontana, normalna, ljudska. bez frustracije i blaziranosti.
došli su se zajebavati i ništa ih u tome ne može zaustaviti.
plešu od prvog takta, vesele se, podržavaju bend.....
kad odeš s takvog, rekli bi "normalnog", "standardnog" giga još sam više raspižđen. kad skužim da su sve navedene okolnosti zapravo "nothing special", pa se sjetim majmunarije na spidermen touru koji nam u vrlim turističkim mjestima nisu satima dopuštali pristup bini kamionu s opremom....jer treba jedno 4 debila da se skupe i odluče o spuštanju onih stupića na rivi/ulici....kad se sjetim tog "continentalovog" fušeraja po terenu, potpune dezorganizacije, lokalnih frustri koje nam prijete da će stopirat gig zbog buke, a sve to već na tonskoj i u trenutku dok su postavljeni samo bubanj i bas....kad se samo sjetim da tu sve boli kurac za sve. kad se sjetim da mi ovdje olovno nebo visi pol metra iznad glave i ak malo jače hoćeš skočit stropoštat će te direktom i krošeoom. snađi se druže, sagni se, pravi se da to ne vidiš, budi pička, budi nula, umri u govnima.
to su zaustavljači svemira, smrdljiva neuka zatucana primitivija, bezobrazna i bez kućnog odgoja.
pipsi su osvajači svemira za sve to, u svakom pogledu, a onom profesionalnom da uopće ne pričam.
ali, vjerujte, sve ima svoj limit. nisam balavac, dugo sam u ovome, predugo ovdje, svaki dan je bio predugo.
znam što pričam, bježite glavom bez obzira ako išta želite postići u životu!
ova sredina limitira, ubija, melje i mrvi iz dana u dan.
volio bi reć da je stvar u meni, nama, volio bi moć sam ispravljat te psine, volio bi reć da sam sam kriv i da mogu bolje.....
al to je naprosto nemoguće i ogromno samozavaravsnje.
i znaš, jučer završi gig u prešernu, dođe organizator u backstage, mokri smo ko prasci, veli imate 5 minuta da sklonite opremu sa stagea - ide dj.
i fala bogu, u pravu je, odjebimo,. naš problem što nemamo za roadije pa se možemo hipeventilirat mile volje.....
osjećam se ko demo bend, dječarac koji juri i nosa svu tu opremu da se sklonim od nekog dj pederčića, al jebiga, ovo je showbizz, žali se upravi ak želiš.
a pedeseta mi maše širokim zamasima. helou!
sve smo bliže jer sve smo dalje......
(sve ovo je samo hint za jedan pravi pravcati dnevnik)
znaš, kad sviraš neko mjesto, klub naravno, s više desetljetnom tradicijom koncerata......
slovenija, ljubljana, kud france prešern.
tako blizu, a tako daleko od ove bogu nemile primitivije.
ne bi vjerovali, sve šljaka. profi.
od ulaska u klub, akustike prostora (ovo nije hangar, preuređena ćevabdžinica i sl.,ovo je mjesto, čudom, sagrađeno za ovo što mi radimo) tonske, tehničkog osoblja koje samo od sebe i ničim izazvano prije tonske radi signal flow svih instrumenata (to nikad nisam doživio), fenomenalnog sounda na koncertu i tonca koji za nas u životu nije čuo, ali na licu mjesta radi intervencije kojih se baš nitko od ove domoljubne tuge nikad nije sjetio.
vrlo jednostavno, valjda čovjek sluša muziku u životu, i naprosto SLUŠA bend na stageu. bit će da nije gluh.
i čini se da je navikao tako se ponašati. to mu je normalno, to ga zanima, to mu je job.
france prešern je mali klub, tako za 150 ljudi.
mi u ljubljani ne predstavljamo baš ništa i definitivno nemamo nikakav extra tretman. dakle, sve što sam naveo prije očito je standard profesionalizma.
publika?
osim par znanaca pretpostavljam da okupljeni prvi put čuju za bend.
al jebiga, gig je u okviru trn festa, višegodišnje kulturne ljubljanske manifestacije koja traje cijeli mjesec.
tako se odgaja publika, da vide i čuju, da upoznaju stvari koje ne znaju.
i njihova je reakcija spontana, normalna, ljudska. bez frustracije i blaziranosti.
došli su se zajebavati i ništa ih u tome ne može zaustaviti.
plešu od prvog takta, vesele se, podržavaju bend.....
kad odeš s takvog, rekli bi "normalnog", "standardnog" giga još sam više raspižđen. kad skužim da su sve navedene okolnosti zapravo "nothing special", pa se sjetim majmunarije na spidermen touru koji nam u vrlim turističkim mjestima nisu satima dopuštali pristup bini kamionu s opremom....jer treba jedno 4 debila da se skupe i odluče o spuštanju onih stupića na rivi/ulici....kad se sjetim tog "continentalovog" fušeraja po terenu, potpune dezorganizacije, lokalnih frustri koje nam prijete da će stopirat gig zbog buke, a sve to već na tonskoj i u trenutku dok su postavljeni samo bubanj i bas....kad se samo sjetim da tu sve boli kurac za sve. kad se sjetim da mi ovdje olovno nebo visi pol metra iznad glave i ak malo jače hoćeš skočit stropoštat će te direktom i krošeoom. snađi se druže, sagni se, pravi se da to ne vidiš, budi pička, budi nula, umri u govnima.
to su zaustavljači svemira, smrdljiva neuka zatucana primitivija, bezobrazna i bez kućnog odgoja.
pipsi su osvajači svemira za sve to, u svakom pogledu, a onom profesionalnom da uopće ne pričam.
ali, vjerujte, sve ima svoj limit. nisam balavac, dugo sam u ovome, predugo ovdje, svaki dan je bio predugo.
znam što pričam, bježite glavom bez obzira ako išta želite postići u životu!
ova sredina limitira, ubija, melje i mrvi iz dana u dan.
volio bi reć da je stvar u meni, nama, volio bi moć sam ispravljat te psine, volio bi reć da sam sam kriv i da mogu bolje.....
al to je naprosto nemoguće i ogromno samozavaravsnje.
i znaš, jučer završi gig u prešernu, dođe organizator u backstage, mokri smo ko prasci, veli imate 5 minuta da sklonite opremu sa stagea - ide dj.
i fala bogu, u pravu je, odjebimo,. naš problem što nemamo za roadije pa se možemo hipeventilirat mile volje.....
osjećam se ko demo bend, dječarac koji juri i nosa svu tu opremu da se sklonim od nekog dj pederčića, al jebiga, ovo je showbizz, žali se upravi ak želiš.
a pedeseta mi maše širokim zamasima. helou!
sve smo bliže jer sve smo dalje......
(sve ovo je samo hint za jedan pravi pravcati dnevnik)
