001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
Vrtlar V dio
23.06.2012
Morrison SS2 bio je prva generacija djece rođena u od Sjajnih roditelja, prasuperiora. Rođeni u Zrakoprazu.
U vrijeme ranog djetinjstva vrlo brzo je razumio pojam Ja. Analogno i intutivno. Nije bilo teško. Nešto teža, ne mnogo, bila je lekcija racionalizacije Ja.
Ta lekcija ujedno je i uvodna lekcija u disciplinu „Razum“, na samom početku obrazovnog procesa, kada djeca superiora prelaze iz faze čistog analognog učenja u racionalniju fazu, odnosno komparativno učenje.
Predavač navedene discipline, započeo je predavanje sljedećim ekspozeom;
-„ Nakon prošlog, uvodnog predavanja, o prirodi razuma i racionalnoga, današnja tema kojom otvaramo vještinu Razum i razumijevanje jest pojam ; - Ja.“
- „ Ja, jest prvorazredni idejni i fizički konstrukt osnovnog formata sapiensa, našeg prethodnika“
- „Pa zar nije ideja prvorazredni konstrukt, a fizička pojava tek drugorazredni element formata Ja...“ pomisli Morrison SS2, te sam sebe nadopuni,“.. – da, vjerojatno za nas, ali ne i za sapiensa.“
Predavač zastane s predavanjem, vidjevši da je učenik počeo kreirati vlastiti misaoni konstrukt, te nastavi, kada je vidio da je učenik zatvorio logički krug pitanja i odgovora, te nastavi:
- „Individua sapiensa izražava svoje postojanje/djelovanje izjavom: „Ja sam..“
- „Opisujući množinu individua, a kojoj pripada, izjavljuje: „Mi smo..“
- „Sve gramatike civiliziranih sapiensa luče osnovnu podjelu vremena: sadašnjost, prošlost, budućnost, sa svojim varijacijama. „
- „a takva sveprihvaćena podjela definira individuu u centralnu veličinu/determinantu formule formata Nositelja Ideje. No to nije tako u Svemiru, pa ni u njegovim malenim džepovima. Dakle, nije uopće.
-
Za Morrisona SS2 ovo je bilo razumljivo, no trebao je neko vrijeme za procesuiranje inputa, te je više radi provjere vlastitih rezultata dometnuo;
- „Zašto?“
Odgovor koji je uslijedio bio je podrobniji nego je sam mogao zaključiti. Jer je pojam života, o kojem je dosta učio imao nešto drugačije značenje, od ovog, kontekstualnoga.
- „ Jednostavno. Zato jer je takvo tumačenje omeđeno vijekom trajanja neke individue Homo sapiensa, odnosno trajanjem njegova „života“.“
- „Takav stav podrazumijeva da su svako rađanje i smrt individue početak i kraj formata Nositelja Ideje. No kao što znamo, tome nije tako. Dakle, vrijeme kao jedan od ključnih elemenata fomule krivo je „unešen“ sa sapiensove strane.
- I zato superior uvodi složenu jedninu :“Ja smo..“, koja opisuje prvenstveno svjesnost o početku fomata negdje u prošlosti i na drugom mjestu svijest o odgovornosti nošenja Ideje.
- Možemo zaključiti da superior izmješta individuu iz centra formule formata Nositelja Ideje, odnosno vremena.
Morrison nije prikrivao znatiželju i kritičnost:
- „ Kako je došlo do tako teške pogreške, u razumijevanju svemira kod sapiensa?
Odgovor je glasio;
- „ Pa sasvim lako. Naime, uvjeti preživljavanja na površini Zemlje bili su takvi da je stvaranje i prihvaćanje takve Ideje bilo naprosto ključno za preživljavanje. „Ja sam“ je stavljanje sebe u centar Svemira, što podrazmijeva da su time rješene sve etičke dileme, odnosno svaka aktivnost je opravdana, ako ima za svrhu produljenje trajanja života individue.
- Kako je uopće došlo do stvaranja nove generacije u takvim okolnostima, jer pretpostavljam da je svaka nova genracija, nužno „ugrožavala“ prethodnu/roditeljsku, kod takvog uvjerenja?
- Pa, nastavak vrste nije bio prepušten svjesnom izboru, posebno ne u mladim danima sapiensa. Nastavak vrste bio je u zoni odgovornosti nesvjesnog dijela bića individue, hormonalnoj zoni.“
Slijedivši logičke nizove, koji su zatvarali svoje logičke krugove, Morrison primjeti slijedeće:
- „ a kako su tumačili pojave koje su naprosto prelazile okvire takvih mali formata?“ ...pa nastavi :-„..jer bilo im je jasno da tako ne mogu odgovoriti na sve pojave, ako su svoj život/ego stavljali kao ključnu veličinu/determinantu u formulu?“
Predavač na to odgovori;
- „različito, odgovori ili nisu traženi ili su bili potpuno različiti. No zajednički nazivnik bi im bio da su odabrali neki odgovor, potpuno intuitivno, u što su zajednički vjerovali. Nekada bi neki sapiensi više racionalizirali, ali najčešće bi pretpostavljali intuitivnu vjeru kao dominantnu silu odgovaranja na nepoznato ili nesrazmjerno. “
Morrison SS2 bio je prva generacija djece rođena u od Sjajnih roditelja, prasuperiora. Rođeni u Zrakoprazu.
U vrijeme ranog djetinjstva vrlo brzo je razumio pojam Ja. Analogno i intutivno. Nije bilo teško. Nešto teža, ne mnogo, bila je lekcija racionalizacije Ja.
Ta lekcija ujedno je i uvodna lekcija u disciplinu „Razum“, na samom početku obrazovnog procesa, kada djeca superiora prelaze iz faze čistog analognog učenja u racionalniju fazu, odnosno komparativno učenje.
Predavač navedene discipline, započeo je predavanje sljedećim ekspozeom;
-„ Nakon prošlog, uvodnog predavanja, o prirodi razuma i racionalnoga, današnja tema kojom otvaramo vještinu Razum i razumijevanje jest pojam ; - Ja.“
- „ Ja, jest prvorazredni idejni i fizički konstrukt osnovnog formata sapiensa, našeg prethodnika“
- „Pa zar nije ideja prvorazredni konstrukt, a fizička pojava tek drugorazredni element formata Ja...“ pomisli Morrison SS2, te sam sebe nadopuni,“.. – da, vjerojatno za nas, ali ne i za sapiensa.“
Predavač zastane s predavanjem, vidjevši da je učenik počeo kreirati vlastiti misaoni konstrukt, te nastavi, kada je vidio da je učenik zatvorio logički krug pitanja i odgovora, te nastavi:
- „Individua sapiensa izražava svoje postojanje/djelovanje izjavom: „Ja sam..“
- „Opisujući množinu individua, a kojoj pripada, izjavljuje: „Mi smo..“
- „Sve gramatike civiliziranih sapiensa luče osnovnu podjelu vremena: sadašnjost, prošlost, budućnost, sa svojim varijacijama. „
- „a takva sveprihvaćena podjela definira individuu u centralnu veličinu/determinantu formule formata Nositelja Ideje. No to nije tako u Svemiru, pa ni u njegovim malenim džepovima. Dakle, nije uopće.
-
Za Morrisona SS2 ovo je bilo razumljivo, no trebao je neko vrijeme za procesuiranje inputa, te je više radi provjere vlastitih rezultata dometnuo;
- „Zašto?“
Odgovor koji je uslijedio bio je podrobniji nego je sam mogao zaključiti. Jer je pojam života, o kojem je dosta učio imao nešto drugačije značenje, od ovog, kontekstualnoga.
- „ Jednostavno. Zato jer je takvo tumačenje omeđeno vijekom trajanja neke individue Homo sapiensa, odnosno trajanjem njegova „života“.“
- „Takav stav podrazumijeva da su svako rađanje i smrt individue početak i kraj formata Nositelja Ideje. No kao što znamo, tome nije tako. Dakle, vrijeme kao jedan od ključnih elemenata fomule krivo je „unešen“ sa sapiensove strane.
- I zato superior uvodi složenu jedninu :“Ja smo..“, koja opisuje prvenstveno svjesnost o početku fomata negdje u prošlosti i na drugom mjestu svijest o odgovornosti nošenja Ideje.
- Možemo zaključiti da superior izmješta individuu iz centra formule formata Nositelja Ideje, odnosno vremena.
Morrison nije prikrivao znatiželju i kritičnost:
- „ Kako je došlo do tako teške pogreške, u razumijevanju svemira kod sapiensa?
Odgovor je glasio;
- „ Pa sasvim lako. Naime, uvjeti preživljavanja na površini Zemlje bili su takvi da je stvaranje i prihvaćanje takve Ideje bilo naprosto ključno za preživljavanje. „Ja sam“ je stavljanje sebe u centar Svemira, što podrazmijeva da su time rješene sve etičke dileme, odnosno svaka aktivnost je opravdana, ako ima za svrhu produljenje trajanja života individue.
- Kako je uopće došlo do stvaranja nove generacije u takvim okolnostima, jer pretpostavljam da je svaka nova genracija, nužno „ugrožavala“ prethodnu/roditeljsku, kod takvog uvjerenja?
- Pa, nastavak vrste nije bio prepušten svjesnom izboru, posebno ne u mladim danima sapiensa. Nastavak vrste bio je u zoni odgovornosti nesvjesnog dijela bića individue, hormonalnoj zoni.“
Slijedivši logičke nizove, koji su zatvarali svoje logičke krugove, Morrison primjeti slijedeće:
- „ a kako su tumačili pojave koje su naprosto prelazile okvire takvih mali formata?“ ...pa nastavi :-„..jer bilo im je jasno da tako ne mogu odgovoriti na sve pojave, ako su svoj život/ego stavljali kao ključnu veličinu/determinantu u formulu?“
Predavač na to odgovori;
- „različito, odgovori ili nisu traženi ili su bili potpuno različiti. No zajednički nazivnik bi im bio da su odabrali neki odgovor, potpuno intuitivno, u što su zajednički vjerovali. Nekada bi neki sapiensi više racionalizirali, ali najčešće bi pretpostavljali intuitivnu vjeru kao dominantnu silu odgovaranja na nepoznato ili nesrazmjerno. “
