001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
Bolković: U obranu prijateljstva Zorana Milanovića i Emila Tedeschia
11.06.2012
skinuh ovo s fejs profila romana bolkovića, jednog od rijetkih učenih hrvata.
nadam se da se n neće naljutiti.
a ne bi vjerovali, kolko god mislili da ja na ovaj način pogodujem emilu, to stvarno nije potrebno, dapače takva namjera bi sama po sebi bila glupasta.
jer ne radi se tu ni o emilu ni o zokiju, niti u konačnici raspravljamo o osobnim afinitetima prema nekom od njih.
ergo, u zadnjim pasosima g. bolković poentira "whole thing" stavovima o hrvatskom življu koji su IDENTIČNI mojima.
stoga mi je neobično zadovoljstvo da ovo pročitate u cjelosti.
_____________________________________________________________________________
od Romano Bolković, 10. lipanj 2012 u 14:56 ·
Volio bih, Željko - naravno s tvojim dopuštenjem, jer tvoj je zid pa ne želim po njemu šarati krišom - o jednom aspektu ovoga slučaja, mislim presudnom, ili barem središnjem, porazgovarati s mojim vjenčanim kumom, Brankom Kuzeleom.
Dakle, kume, vidim da ovo prijateljstvo ili "prijateljstvo" Tedeschia i Milanovića nikako ne šmeka. Znam i zašto: ti si do samorazaranja poštenjačina i svaka ti ovakva situacija a priori odiše nepoštenjem - tu se, da odamh anticipiramo srž stvari, primišlja Milanovićeva korumpiranost, jer, razumjet ćete, Tedeschi je čovjek od novca, i ako i ne plaća Milanovića - a za pretpostaviti je da je Zoran ipak od druge sorte i da njegov integritet nije doveden u pitanje nekim podstolnim honorarom - a ono Milanović, kao premijer, naprosto biva pod njegovim utjecajem, pogodujući ili Tedeschiju ili, i tu sad stvar postaje kompleksna, "Tedeschijima": kapitalistima, naime. Odjednom se, velim, situacija osložnjava: predsjednik vlade RH više nije upitan s razloga korumpiranosti, nego - političke nedosljednosti! Naime, socijaldemokratski premijer iznebuha pokazuje senzibilitet za ono što se danas kolokvijalno i nekritički naziva neoliberalizmom, ma što to u žargonu hrvatskih medija značilo. Out of the blue imamo zanimljivu situaciju: politički je Milanović dakle na sasvim suprotnoj strani od one ne kojoj bi trebao biti.
E, vidiš kume, ovakvo je motrište iako naoko logično, ipak nedostatno i, rekao bih, sasvim pogrešno. Jer, predsjednik Vlade RH nije predsjednik vlade RADNIKA Republike Hrvatske, ma koliko on socijaldemokrat bio, niti je on predsjednik vlade hrvatskih KAPITALISTA, ma koliko se Milanović samorazumijevao liberalom i što god on pod time primišljao. Zoran Milanović, kao predsjednik Vlade RH, premijer je svih građana ove zemlje, i iako bi njegova politika u nekoj anakronoj viziji političkoga spektra trebala izražavati naklonost RADU nauštrub KAPITALA, naprosto ne postoji nikakva kauzalna veza između susreta Zorana Milanovića i Emila Tedeschia i politike vlade kojoj Zoran Milanović predsjeda: nitko od opadača tu vezu nije apostrofirao, ne samo stoga jer je manje-više taj otužni zbor inkompetentan da tako nešto pokaže, nekmoli dokaže, nego je, sasvim nasuprot, glavnina prigovora Zoranu Milanoviću MORALNE ne POLITIČKE naravi – kao biva, dok smjenjuje Holy sam je u sukobu interesa, a to je moralno nedopustivo i neprihvatljivo ponašanje. Ponovit ću: ne radi se dakle o tome da se Milanoviću u prvom redu zamjera njegova možebitna korumpiranost i političko pogodovanje kapitalu, nego mu se zamjera njegova amoralnost, jer sebe ne mjeri istim onim aršinom kojim je odmjerio ministricu svoje vlade. Zanimljivo, sukob interesa u tisku se svodi na pitanje plaćanja boravka Milanovića u Tedeschijevoj vili: „Boravak Milanovića s obitelji na Tedeschijevu hvarskom imanju povuklo je pitanje sukoba interesa premijera jer je besplatno boravio i noćio u luksuznoj vili. Milanović se pri tome brani da je s Tedeschijem dugogodišnji prijatelj, no neki naši sugovornici kažu da se Milanović i Tedeschi nisu intenzivno družili. Na zajedničkim ručkovima navodno su se počeli viđati tek unatrag nekoliko godina. Iako Tedeschi i njegove tvrtke nisu donatori SDP-a, na listi donacija za prošle parlamentarne izbore nalazi se, među ostalim, ime Nevena Vrankovića, člana uprave Tedeschijeve Atlantic grupe, i to u iznosu od 30.000 kuna.“ Ergo, tu smo sad već sasvim blizu odgovora na pitanje o čemu se u cijeloj ovoj fanfaronadi radi: na prvi pogled jedne strane imamo pitanje plaćanja noćenja a s druge eventualnog donatorstva SDP-u, in summa, Tedeschi novcem kupuje i stranku i premijera da vode njemu odgovarajuću politiku, dok s druge formulacija optužbe na račun Milanovića otkriva sasvim prizemniju inspiraciju: “Tedeschija poznajem dugo godina. A njegove tvrtke i ne posluju s državom.”, zaključio je šef Vlade unatoč činjenici da ovakva druženja, pogotovu, u sadašnjem osjetljivom socijalnom i društvenom trenutku, imaju posebnu težinu. U SADAŠNJEM OSJETLJIVOM SOCIJALNOM I DRUŠTVENOM TRENUTKU, ističe se! Tu smo dakle: hrvatska licemjerna štampa ne može to tako napisati, jer to je patos njene insinuacije, pa ću ja kazati kako treba: dok sirotinja gladuje, Milanović se duži s buržoazijom! Je li to to? Čini mi se da jest – tako piše po hrvatskim novinama. I je li to sve? Ma koliko se mi trudili dokazati da nije – jest!
Jer, a) niti itko razuman vjeruje (zanimljivo, nitko ga za to ni ne optužuje!) da je Milanović na platnoj listi Tedeschia, niti b) itko može ekspertno istumačiti koji je to aspekt Milanovićeve politike koji je artikulacija Tedeschijeva ekonomskog interesa a niti jedno od problematiziranja Milanovićeva noćenja u Tedeschijevoj vili ne donosi bespogovoran argumenta zašto je to EO IPSO neprihvatljivo ponašanje; da ne velim, kao zusclag svemu, da nitko nije u pokušaju da se razmrsi čvor privatnog i javnog, dvaju socijalnih uloga Zorana Milanovića (prijatelja Emila Tedeschia i predsjednika Vlade RH) etc. nitko nije uspio ništa drugo doli samo zamrsiti stvar, jer, naprosto, Milanovića se i ne može slijedeći tu logiku optužiti da je na bilo koji način suspektan: presudna činjenica, na koju se svi pozivaju, a vidim da je i vama sporna, PRIJATELJSTVA Zorana Milanovića i Emila Tedeschia sama je po sebi moralno i politički sasvim indiferentna, osim ako bi netko dovoljno glup poželio kazati da socijaldemokratski predsjednik Vlade ne može imati prijatelje među poduzetnicima, jer bi to bio contradicitio in adjecto, što ipak spada u „Peti dan“ a ne u ozbiljne rasprave.
Na koncu, dakle, ako Zoran Milanović nije sumnjiv KAO PRIJATELJ Emila Tedeschia (bez obzira koliko dobri prijatelji bili; btw. da je stvar optužbe propala pokazuje ovaj očajnički pokušaj tumačenja „dubine“ i „duljine“ njihova prijateljstva, kao da bi površnost njihova dosadašnja druženja bila dokaz interesnoj a ne prijateljskoj povezanosti!), ako nije sumnjiv kao KORUMPIRANI političar, ako njegovo ponašanje nije AMORALNO, u čemu je onda problem? Problem je u osjetljivosti za socijalni trenutak, je li?
E, tu osjetljivost ja nabijem nakurac! Tu osjetljivost u ovoj egalitarističkoj zemlji ja zaista, ponavaljam, nabijem nakurac, jer nas upravo ta vrst PREOSJETLJIVOSTI ove vlade dovodi na rub ponora: upravo obratno, dakle, umjesto da pokaže hrabrost i beskompromisno iskaže posvemašnju neosjetljivost na jauke onih koji su naučili sto dana godišnje ljetovati, praznikovati, blagdanovati, po domijencima se prosinačkim grčki napijati, potom božićno i novogodišnje prežderavati i siječanjski kreditno skijati, pak s proljeća kućice po Viru opravljati i s jeseni vinograda rediti, umjesto da konačno u prah i pepeo saspe svo to neradničko parazitiranje, Zoran Milanović i dalje iskazuje senzibilitet za socijalni trenutak, pa pogoduje svima onima koji tako postojano uživaju što i u turskim sapunicama bogati plaću.
Problem je ove zemlje što Zoran Milanović nije neoliberal, a ne to što je on neoliberalni vuk u socijaldemokratskoj koži janjeta.
Nadam se da mu je to Tedeschi uz kakav prikladni Château Lafite objasnio.
Što se pak petparačkog prigovora da dok VEĆINA građana gladuje Milanović noćiva u vilama kapitalista tiče, taj je, kao što gore opisah notorna laž: kume, vjerujem da si prošetao gradom ovoga vikenda, pa ti je njegova PRODULJENOST upala u oči: nigdje nikoga, u ovom gradu i zemlji licemjera, koji su Tijelovo spojili s vikendom i otputovali u svoje nezakonito izgrađena pa ilegalno legalizirane ni 50 m od mora sagrađene apartmane, i sad ta fukara, lažljiva, kradljiva i amoralna, popuje Zoranu Milanoviću da je… što, zapravo?
Dragi kume, toliko od mene, pozdravi majčicu i oca, moje kumče i onu drugu malu koja je već velika, i zajebi revolušn i moraliziranje: ako meni ne vjeruješ, upitaj samoga sebe kud nas je to dovelo? Tebe i mene, ne Hrvate, jebeš njih. Kao i manjine, tko voli.
skinuh ovo s fejs profila romana bolkovića, jednog od rijetkih učenih hrvata.
nadam se da se n neće naljutiti.
a ne bi vjerovali, kolko god mislili da ja na ovaj način pogodujem emilu, to stvarno nije potrebno, dapače takva namjera bi sama po sebi bila glupasta.
jer ne radi se tu ni o emilu ni o zokiju, niti u konačnici raspravljamo o osobnim afinitetima prema nekom od njih.
ergo, u zadnjim pasosima g. bolković poentira "whole thing" stavovima o hrvatskom življu koji su IDENTIČNI mojima.
stoga mi je neobično zadovoljstvo da ovo pročitate u cjelosti.
_____________________________________________________________________________
od Romano Bolković, 10. lipanj 2012 u 14:56 ·
Volio bih, Željko - naravno s tvojim dopuštenjem, jer tvoj je zid pa ne želim po njemu šarati krišom - o jednom aspektu ovoga slučaja, mislim presudnom, ili barem središnjem, porazgovarati s mojim vjenčanim kumom, Brankom Kuzeleom.
Dakle, kume, vidim da ovo prijateljstvo ili "prijateljstvo" Tedeschia i Milanovića nikako ne šmeka. Znam i zašto: ti si do samorazaranja poštenjačina i svaka ti ovakva situacija a priori odiše nepoštenjem - tu se, da odamh anticipiramo srž stvari, primišlja Milanovićeva korumpiranost, jer, razumjet ćete, Tedeschi je čovjek od novca, i ako i ne plaća Milanovića - a za pretpostaviti je da je Zoran ipak od druge sorte i da njegov integritet nije doveden u pitanje nekim podstolnim honorarom - a ono Milanović, kao premijer, naprosto biva pod njegovim utjecajem, pogodujući ili Tedeschiju ili, i tu sad stvar postaje kompleksna, "Tedeschijima": kapitalistima, naime. Odjednom se, velim, situacija osložnjava: predsjednik vlade RH više nije upitan s razloga korumpiranosti, nego - političke nedosljednosti! Naime, socijaldemokratski premijer iznebuha pokazuje senzibilitet za ono što se danas kolokvijalno i nekritički naziva neoliberalizmom, ma što to u žargonu hrvatskih medija značilo. Out of the blue imamo zanimljivu situaciju: politički je Milanović dakle na sasvim suprotnoj strani od one ne kojoj bi trebao biti.
E, vidiš kume, ovakvo je motrište iako naoko logično, ipak nedostatno i, rekao bih, sasvim pogrešno. Jer, predsjednik Vlade RH nije predsjednik vlade RADNIKA Republike Hrvatske, ma koliko on socijaldemokrat bio, niti je on predsjednik vlade hrvatskih KAPITALISTA, ma koliko se Milanović samorazumijevao liberalom i što god on pod time primišljao. Zoran Milanović, kao predsjednik Vlade RH, premijer je svih građana ove zemlje, i iako bi njegova politika u nekoj anakronoj viziji političkoga spektra trebala izražavati naklonost RADU nauštrub KAPITALA, naprosto ne postoji nikakva kauzalna veza između susreta Zorana Milanovića i Emila Tedeschia i politike vlade kojoj Zoran Milanović predsjeda: nitko od opadača tu vezu nije apostrofirao, ne samo stoga jer je manje-više taj otužni zbor inkompetentan da tako nešto pokaže, nekmoli dokaže, nego je, sasvim nasuprot, glavnina prigovora Zoranu Milanoviću MORALNE ne POLITIČKE naravi – kao biva, dok smjenjuje Holy sam je u sukobu interesa, a to je moralno nedopustivo i neprihvatljivo ponašanje. Ponovit ću: ne radi se dakle o tome da se Milanoviću u prvom redu zamjera njegova možebitna korumpiranost i političko pogodovanje kapitalu, nego mu se zamjera njegova amoralnost, jer sebe ne mjeri istim onim aršinom kojim je odmjerio ministricu svoje vlade. Zanimljivo, sukob interesa u tisku se svodi na pitanje plaćanja boravka Milanovića u Tedeschijevoj vili: „Boravak Milanovića s obitelji na Tedeschijevu hvarskom imanju povuklo je pitanje sukoba interesa premijera jer je besplatno boravio i noćio u luksuznoj vili. Milanović se pri tome brani da je s Tedeschijem dugogodišnji prijatelj, no neki naši sugovornici kažu da se Milanović i Tedeschi nisu intenzivno družili. Na zajedničkim ručkovima navodno su se počeli viđati tek unatrag nekoliko godina. Iako Tedeschi i njegove tvrtke nisu donatori SDP-a, na listi donacija za prošle parlamentarne izbore nalazi se, među ostalim, ime Nevena Vrankovića, člana uprave Tedeschijeve Atlantic grupe, i to u iznosu od 30.000 kuna.“ Ergo, tu smo sad već sasvim blizu odgovora na pitanje o čemu se u cijeloj ovoj fanfaronadi radi: na prvi pogled jedne strane imamo pitanje plaćanja noćenja a s druge eventualnog donatorstva SDP-u, in summa, Tedeschi novcem kupuje i stranku i premijera da vode njemu odgovarajuću politiku, dok s druge formulacija optužbe na račun Milanovića otkriva sasvim prizemniju inspiraciju: “Tedeschija poznajem dugo godina. A njegove tvrtke i ne posluju s državom.”, zaključio je šef Vlade unatoč činjenici da ovakva druženja, pogotovu, u sadašnjem osjetljivom socijalnom i društvenom trenutku, imaju posebnu težinu. U SADAŠNJEM OSJETLJIVOM SOCIJALNOM I DRUŠTVENOM TRENUTKU, ističe se! Tu smo dakle: hrvatska licemjerna štampa ne može to tako napisati, jer to je patos njene insinuacije, pa ću ja kazati kako treba: dok sirotinja gladuje, Milanović se duži s buržoazijom! Je li to to? Čini mi se da jest – tako piše po hrvatskim novinama. I je li to sve? Ma koliko se mi trudili dokazati da nije – jest!
Jer, a) niti itko razuman vjeruje (zanimljivo, nitko ga za to ni ne optužuje!) da je Milanović na platnoj listi Tedeschia, niti b) itko može ekspertno istumačiti koji je to aspekt Milanovićeve politike koji je artikulacija Tedeschijeva ekonomskog interesa a niti jedno od problematiziranja Milanovićeva noćenja u Tedeschijevoj vili ne donosi bespogovoran argumenta zašto je to EO IPSO neprihvatljivo ponašanje; da ne velim, kao zusclag svemu, da nitko nije u pokušaju da se razmrsi čvor privatnog i javnog, dvaju socijalnih uloga Zorana Milanovića (prijatelja Emila Tedeschia i predsjednika Vlade RH) etc. nitko nije uspio ništa drugo doli samo zamrsiti stvar, jer, naprosto, Milanovića se i ne može slijedeći tu logiku optužiti da je na bilo koji način suspektan: presudna činjenica, na koju se svi pozivaju, a vidim da je i vama sporna, PRIJATELJSTVA Zorana Milanovića i Emila Tedeschia sama je po sebi moralno i politički sasvim indiferentna, osim ako bi netko dovoljno glup poželio kazati da socijaldemokratski predsjednik Vlade ne može imati prijatelje među poduzetnicima, jer bi to bio contradicitio in adjecto, što ipak spada u „Peti dan“ a ne u ozbiljne rasprave.
Na koncu, dakle, ako Zoran Milanović nije sumnjiv KAO PRIJATELJ Emila Tedeschia (bez obzira koliko dobri prijatelji bili; btw. da je stvar optužbe propala pokazuje ovaj očajnički pokušaj tumačenja „dubine“ i „duljine“ njihova prijateljstva, kao da bi površnost njihova dosadašnja druženja bila dokaz interesnoj a ne prijateljskoj povezanosti!), ako nije sumnjiv kao KORUMPIRANI političar, ako njegovo ponašanje nije AMORALNO, u čemu je onda problem? Problem je u osjetljivosti za socijalni trenutak, je li?
E, tu osjetljivost ja nabijem nakurac! Tu osjetljivost u ovoj egalitarističkoj zemlji ja zaista, ponavaljam, nabijem nakurac, jer nas upravo ta vrst PREOSJETLJIVOSTI ove vlade dovodi na rub ponora: upravo obratno, dakle, umjesto da pokaže hrabrost i beskompromisno iskaže posvemašnju neosjetljivost na jauke onih koji su naučili sto dana godišnje ljetovati, praznikovati, blagdanovati, po domijencima se prosinačkim grčki napijati, potom božićno i novogodišnje prežderavati i siječanjski kreditno skijati, pak s proljeća kućice po Viru opravljati i s jeseni vinograda rediti, umjesto da konačno u prah i pepeo saspe svo to neradničko parazitiranje, Zoran Milanović i dalje iskazuje senzibilitet za socijalni trenutak, pa pogoduje svima onima koji tako postojano uživaju što i u turskim sapunicama bogati plaću.
Problem je ove zemlje što Zoran Milanović nije neoliberal, a ne to što je on neoliberalni vuk u socijaldemokratskoj koži janjeta.
Nadam se da mu je to Tedeschi uz kakav prikladni Château Lafite objasnio.
Što se pak petparačkog prigovora da dok VEĆINA građana gladuje Milanović noćiva u vilama kapitalista tiče, taj je, kao što gore opisah notorna laž: kume, vjerujem da si prošetao gradom ovoga vikenda, pa ti je njegova PRODULJENOST upala u oči: nigdje nikoga, u ovom gradu i zemlji licemjera, koji su Tijelovo spojili s vikendom i otputovali u svoje nezakonito izgrađena pa ilegalno legalizirane ni 50 m od mora sagrađene apartmane, i sad ta fukara, lažljiva, kradljiva i amoralna, popuje Zoranu Milanoviću da je… što, zapravo?
Dragi kume, toliko od mene, pozdravi majčicu i oca, moje kumče i onu drugu malu koja je već velika, i zajebi revolušn i moraliziranje: ako meni ne vjeruješ, upitaj samoga sebe kud nas je to dovelo? Tebe i mene, ne Hrvate, jebeš njih. Kao i manjine, tko voli.
