001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
Vrtlar II dio
23.05.2012
piše: Morsky
.
Kosa je i dan danas, nakon 25 godina od moga prvog posjeta, mjesto na koje rado dolazim. Na njoj
osjećam mir , a u njoj vidim ljepotu. Onu ljepotu od koje ostaješ bez daha.
Danas je Kosa bogata ljepotom.
Još dok sam je prvi puta posjetio, upoznao sam se s lokalnim mještanima, kojima sam ispričao
razlog moga dolaska. Mještani, prosti i plemeniti ljudi, znali su da je „gore“ živio neki „čovjek koji je
sadio i čupao, što treba i što ne treba.. onako, nije baš bio, sadio, od koristi..“ Domaći ljudi nisu tome
pridavali neki značaj... ni dobar, ni loš.
Kako sam bio stranac, koji bi se opskrbljivao u mjestu te propitivao neobične stvari, tako bi se
uvijek kod lokalne trgovine, skupilo nešto znatiželjnika, a među njima i jedan mladac.
Licem, pogledom i kostima lica podsjećao me na nekog planinskog predatora, s toplim bistrim
očima. Kasnije, kada bismo znali pričati, primjetio bih da mu se oči mute, kad god bi zamišljao
budućnost ili imao vizije.
No da. Taj bi me mladac, imena Morris, propitkivao o Vrtlaru, i priči o Njemu, što sam je donio sa
sobom iz njemu dalekih i divljih krajeva.
Morris se, čim je porastao, uhvatio vrtlarenja na Kosi. Zanimljivo.
Baš zanimljivo.
U godinama što slijede, redovito bih navraćao na Kosu. Prvo sam, a kasnije i s mojom obitelji, a
Morris, sada već dobar obiteljski poznanik, skoro prijatelj, dočekao bi nas svaki puta sa nekom novom
kompozicijom. Gdjekad minijaturnim zahvatom u maleno cvijeće i busenje, gdjekad s kolosalnom
intervencijom u samu konfiguraciju tla.
Danas je Morris jedan od Velikih.
A Kosa?
Kosa je lijepa kao život sam.
I danas, kada sa svojom djecom ležim podno krošanja libanonskih cedrova, i pričam im priču o Kosi,
spomenem važnost vremena u razvoju Ideje.
Naravno, njima to još nije posve jasno, no prihvaćaju moj stav, kao datost.
Istovremeno, u sebi, nastavljam razmišljati o važnosti:
-
Ideje
- Nositelja
- Vremena
- Usmjerenosti
- Formata
- Konteksta
- Razmjera
- Dimenzija
Jer, Ideja nije završila, a ni počela, s Vrtlarom. Odnosno, danas je Kosa prelijepa i vjerujem da je to
njen konačni format. Format ljepote vrta.
.
.
.
Zaključujem da bi determinante formata bile slijedeće, odnosno, preciznije; mogli bismo zaključiti da
Format ne bi bio ispunjen bez:
-
Nositelja ;Vrtlara i Morrisa,
- Ideje ; Ljepote,
- Vremena ; konstantnog razvoja univerzalnog prostorvremena ,
- Usmjerenosti ; Nositelja Ideje, sukladno strijeli protorvremena,
- Konteksta; vrta ,
- Razmjera; svih fizikalnih veličina učesnika ove priče
- Dimenzija; 1.vremena, 2. horizontale, 2. vertikale 2.dubine
piše: Morsky
.
Kosa je i dan danas, nakon 25 godina od moga prvog posjeta, mjesto na koje rado dolazim. Na njoj
osjećam mir , a u njoj vidim ljepotu. Onu ljepotu od koje ostaješ bez daha.
Danas je Kosa bogata ljepotom.
Još dok sam je prvi puta posjetio, upoznao sam se s lokalnim mještanima, kojima sam ispričao
razlog moga dolaska. Mještani, prosti i plemeniti ljudi, znali su da je „gore“ živio neki „čovjek koji je
sadio i čupao, što treba i što ne treba.. onako, nije baš bio, sadio, od koristi..“ Domaći ljudi nisu tome
pridavali neki značaj... ni dobar, ni loš.
Kako sam bio stranac, koji bi se opskrbljivao u mjestu te propitivao neobične stvari, tako bi se
uvijek kod lokalne trgovine, skupilo nešto znatiželjnika, a među njima i jedan mladac.
Licem, pogledom i kostima lica podsjećao me na nekog planinskog predatora, s toplim bistrim
očima. Kasnije, kada bismo znali pričati, primjetio bih da mu se oči mute, kad god bi zamišljao
budućnost ili imao vizije.
No da. Taj bi me mladac, imena Morris, propitkivao o Vrtlaru, i priči o Njemu, što sam je donio sa
sobom iz njemu dalekih i divljih krajeva.
Morris se, čim je porastao, uhvatio vrtlarenja na Kosi. Zanimljivo.
Baš zanimljivo.
U godinama što slijede, redovito bih navraćao na Kosu. Prvo sam, a kasnije i s mojom obitelji, a
Morris, sada već dobar obiteljski poznanik, skoro prijatelj, dočekao bi nas svaki puta sa nekom novom
kompozicijom. Gdjekad minijaturnim zahvatom u maleno cvijeće i busenje, gdjekad s kolosalnom
intervencijom u samu konfiguraciju tla.
Danas je Morris jedan od Velikih.
A Kosa?
Kosa je lijepa kao život sam.
I danas, kada sa svojom djecom ležim podno krošanja libanonskih cedrova, i pričam im priču o Kosi,
spomenem važnost vremena u razvoju Ideje.
Naravno, njima to još nije posve jasno, no prihvaćaju moj stav, kao datost.
Istovremeno, u sebi, nastavljam razmišljati o važnosti:
-
Ideje
- Nositelja
- Vremena
- Usmjerenosti
- Formata
- Konteksta
- Razmjera
- Dimenzija
Jer, Ideja nije završila, a ni počela, s Vrtlarom. Odnosno, danas je Kosa prelijepa i vjerujem da je to
njen konačni format. Format ljepote vrta.
.
.
.
Zaključujem da bi determinante formata bile slijedeće, odnosno, preciznije; mogli bismo zaključiti da
Format ne bi bio ispunjen bez:
-
Nositelja ;Vrtlara i Morrisa,
- Ideje ; Ljepote,
- Vremena ; konstantnog razvoja univerzalnog prostorvremena ,
- Usmjerenosti ; Nositelja Ideje, sukladno strijeli protorvremena,
- Konteksta; vrta ,
- Razmjera; svih fizikalnih veličina učesnika ove priče
- Dimenzija; 1.vremena, 2. horizontale, 2. vertikale 2.dubine
