001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
sretna mi nova radna!
28.08.2011
Počinje mi radna godina.
Godišnji je, mogu reći, bio predug.
Nekako gnjecav, prelijen, preništa.
Ajd dobro, čitao sam Smibove, dječje knjige i hrvatsko hrvatski rječnik. I hrvatsko engleski frazeološki. I Ladana. Da, dosta Ladana. Koliko je samo taj pametan bio ;)
Nego, htio sam se na moru potuć s dvojicom pedera, mada dok sam to htio nisam ni znao da su pederi, nit je to bio povod. Nedajbože.
Bio sam puno vremena sa kćeri, što je super. Preko „radne godine“ dnevno ne sakupim ni kvalitetnih sat vremena s njom.
Od prošle do ove radne godine definitivno sam skužio neke bitne stvari:
Ne samo što trebam nego i volim biti danima sam u studiju. Mjesecima. Bez igdje ikoga.
Da bi u tome bio što bolji treba mi, bez srama priznajem, puno odmora „po malo“. Produženi vikend izvan grada, obavezno izvan grada. Pa nakon 3 mjeseca opet.
Tako što me zaista odmara, bolje reći rekupera. Ovo izležavanje na plaži, šetnje po jadranskim turističkim „banana banana foto foto“ selendrama, može, super, ali na kapaljku.
Stvarno, trebao bi potpuno isključiti napamet naučeni manual koji mi govori kako bi i što trebalo, a potpuno se prepustiti vlastitioj intuiciji, tvorničkim postavkama (s obzirom na godinu proizvodnje ;) ), vlastititom tempu, kako god se on mojem autopilotu čudan činio.
Jer ovaj moj tempo/način daje mlijeka.
Sad ćemo to mlijeko ponuditi benditosima, pa da vidimo kaj će ispast – jogurt, bijela kava, kakao, mali/veliki makijato….. griz, riža na mlijeku ili cup of tea.
Da me krivo ne shvatite, ne daje moja Rumenka samo mlijeko. Zna ona i burbona i viskija zašpricat,, taman kolko treba. Mada ga Kauboj uopće ne konzumira. Profi, ha ha…..
Negdje tamo nakon prošle Nove godine definitivno mi se vratila muzika. (okej, nije bilo loše ni par mjeseci prije toga na sessionima s bendom. Al nekako to nije bilo to do kraja, falila mi je samoća, što dugotrajnija)
Prestalo me biti strah komponiranja.
Opet sam povjerovao da sam bolji od drugih i dovoljno drugačiji od već viđenog sebe..
Bez tog filinga nema ničega.
A ja ga sad imam.
Puno toga sam nacrtao, puno skicirao, nešto je i prilično detaljno.
Krećem.
Počinje mi radna godina.
Godišnji je, mogu reći, bio predug.
Nekako gnjecav, prelijen, preništa.
Ajd dobro, čitao sam Smibove, dječje knjige i hrvatsko hrvatski rječnik. I hrvatsko engleski frazeološki. I Ladana. Da, dosta Ladana. Koliko je samo taj pametan bio ;)
Nego, htio sam se na moru potuć s dvojicom pedera, mada dok sam to htio nisam ni znao da su pederi, nit je to bio povod. Nedajbože.
Bio sam puno vremena sa kćeri, što je super. Preko „radne godine“ dnevno ne sakupim ni kvalitetnih sat vremena s njom.
Od prošle do ove radne godine definitivno sam skužio neke bitne stvari:
Ne samo što trebam nego i volim biti danima sam u studiju. Mjesecima. Bez igdje ikoga.
Da bi u tome bio što bolji treba mi, bez srama priznajem, puno odmora „po malo“. Produženi vikend izvan grada, obavezno izvan grada. Pa nakon 3 mjeseca opet.
Tako što me zaista odmara, bolje reći rekupera. Ovo izležavanje na plaži, šetnje po jadranskim turističkim „banana banana foto foto“ selendrama, može, super, ali na kapaljku.
Stvarno, trebao bi potpuno isključiti napamet naučeni manual koji mi govori kako bi i što trebalo, a potpuno se prepustiti vlastitioj intuiciji, tvorničkim postavkama (s obzirom na godinu proizvodnje ;) ), vlastititom tempu, kako god se on mojem autopilotu čudan činio.
Jer ovaj moj tempo/način daje mlijeka.
Sad ćemo to mlijeko ponuditi benditosima, pa da vidimo kaj će ispast – jogurt, bijela kava, kakao, mali/veliki makijato….. griz, riža na mlijeku ili cup of tea.
Da me krivo ne shvatite, ne daje moja Rumenka samo mlijeko. Zna ona i burbona i viskija zašpricat,, taman kolko treba. Mada ga Kauboj uopće ne konzumira. Profi, ha ha…..
Negdje tamo nakon prošle Nove godine definitivno mi se vratila muzika. (okej, nije bilo loše ni par mjeseci prije toga na sessionima s bendom. Al nekako to nije bilo to do kraja, falila mi je samoća, što dugotrajnija)
Prestalo me biti strah komponiranja.
Opet sam povjerovao da sam bolji od drugih i dovoljno drugačiji od već viđenog sebe..
Bez tog filinga nema ničega.
A ja ga sad imam.
Puno toga sam nacrtao, puno skicirao, nešto je i prilično detaljno.
Krećem.
