001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
ogromne sise
08.06.2011
Kakva greška.
Mi smo jedina pička koja se srami svojih sisa.
Naša je strategija već godinama ista – sakriti sise pod svaku cijenu.
Stvarno, znate li jednu jedinu trebu koja ima super, ogromne sise i istih se srami?
Ja ne.
Ja ne znam niti jednu neuspješnu velikosisnu vlasnicu. Svaka je shvatila, bila pametna ili glupa, da je najbolje što ima sisa. I da je uzalud svaki trud da je sakrije, da se brendiranje usmjeri u nekom drugom biznis pravcu jer će svi tako i tako uvijek htjeti samo sise i ništa od silne poezije neće čuti dok nam sisata recitira sonete.
Njene sise, ako imamo sreće, poklopit će naše uši. Totalno.
Pa se mi osjećamo ko u avionu. Ne stignemo čak ni gutati da nam se odčepe uši.
Mi smo, slučajno, prije dosta godina dobili sise. Spontano su nam narasle.
Al mi svima poručujemo: odjebite od naših sisa, mi imamo oooogromaaaan kurac!
Stvarno nam je ogroman, vjerujte!
Uložili smo…..ovaj…..ispušili smo dosta love dokazujući i pokazujući svijetu naš ogroman kurac. Hah, možda bi bilo dobro za priču da kažem „svi nam se smiju“, ne, to nije istina.
Nitko nam se ne smije. Nitko, istina je, osim rijetkih redikula, uopće ne jebe naš ogromni kurac.
Znate li tko zapravo pokriva to naše kurčenje! Naše sise, naravno!
Kad se mi, a to je svakodnevno, negdje prijavljujemo da pokažemo svoju divnu kitu cilom svitu…..svit kaže:
mmmmm….ovaaaj…..dobro jebiga….oš dat da ti sisam sisu? Oš dat da ti mjesim, da se za sisu objesim?
Mi se nađemo uvrijeđeni jer nitko ne jebe našeg kurca poeziju.
Nitko ne kuži da bi mi zapravo njih jebali svojom ogromnom kurčinom.
I da njima bude lijepo.
I da nam još plate.
A znaš što? Svo ovo preogromno vrijeme smo preživjeli jer nas je sisa time to time spašavala iz sranja. I stvarno, puna dobre volje nas je vadila iz govana. A mi smo sve to gledali nekako…a kako bi drugačije kad drugačije ni ne znamo - preko kurca.
Mislim da će nas naša fiksacija kurcem koštati života ako se ne uozbiljimo.
Brijem jednu stvar; dobro, kad si tinejdžer, ne'aš jmapo o ničemu, ne kužiš ove starije prdonje zašto te tako strašno i halapljivo gledaju, ne kužiš što im ta jebena sisa predstavlja.
Poslije kad sve skužiš, kad prođeš porod u vodi i pad sa žice…pad u provaliju….pa se digneš, pa se streseš, pa skužiš da si u hrpi govana s hrpom govana, pa promoliš usrana usta 5 milimetara iznad baruštine na čisti kiseonik…..ti dišeš, ti dišeš, bravo!
Dobro, ako već dišeš, okej sjećaš se i boljeg, al moglo je i gore - spreman si valjda i normalno rezonirati;
Daj idiotima sisu, pa ih jebi u guzicu!
I ne, ne mislim da je to lako i da to može svatko.
A neee!
Mudrosti nam treba i znanja.
Ali kao platforma sve je logično.
Nema muljancije, skrivancije.
Karte su na stolu.
Pošteno.
Barem u našem slučaju.
Kakva greška.
Mi smo jedina pička koja se srami svojih sisa.
Naša je strategija već godinama ista – sakriti sise pod svaku cijenu.
Stvarno, znate li jednu jedinu trebu koja ima super, ogromne sise i istih se srami?
Ja ne.
Ja ne znam niti jednu neuspješnu velikosisnu vlasnicu. Svaka je shvatila, bila pametna ili glupa, da je najbolje što ima sisa. I da je uzalud svaki trud da je sakrije, da se brendiranje usmjeri u nekom drugom biznis pravcu jer će svi tako i tako uvijek htjeti samo sise i ništa od silne poezije neće čuti dok nam sisata recitira sonete.
Njene sise, ako imamo sreće, poklopit će naše uši. Totalno.
Pa se mi osjećamo ko u avionu. Ne stignemo čak ni gutati da nam se odčepe uši.
Mi smo, slučajno, prije dosta godina dobili sise. Spontano su nam narasle.
Al mi svima poručujemo: odjebite od naših sisa, mi imamo oooogromaaaan kurac!
Stvarno nam je ogroman, vjerujte!
Uložili smo…..ovaj…..ispušili smo dosta love dokazujući i pokazujući svijetu naš ogroman kurac. Hah, možda bi bilo dobro za priču da kažem „svi nam se smiju“, ne, to nije istina.
Nitko nam se ne smije. Nitko, istina je, osim rijetkih redikula, uopće ne jebe naš ogromni kurac.
Znate li tko zapravo pokriva to naše kurčenje! Naše sise, naravno!
Kad se mi, a to je svakodnevno, negdje prijavljujemo da pokažemo svoju divnu kitu cilom svitu…..svit kaže:
mmmmm….ovaaaj…..dobro jebiga….oš dat da ti sisam sisu? Oš dat da ti mjesim, da se za sisu objesim?
Mi se nađemo uvrijeđeni jer nitko ne jebe našeg kurca poeziju.
Nitko ne kuži da bi mi zapravo njih jebali svojom ogromnom kurčinom.
I da njima bude lijepo.
I da nam još plate.
A znaš što? Svo ovo preogromno vrijeme smo preživjeli jer nas je sisa time to time spašavala iz sranja. I stvarno, puna dobre volje nas je vadila iz govana. A mi smo sve to gledali nekako…a kako bi drugačije kad drugačije ni ne znamo - preko kurca.
Mislim da će nas naša fiksacija kurcem koštati života ako se ne uozbiljimo.
Brijem jednu stvar; dobro, kad si tinejdžer, ne'aš jmapo o ničemu, ne kužiš ove starije prdonje zašto te tako strašno i halapljivo gledaju, ne kužiš što im ta jebena sisa predstavlja.
Poslije kad sve skužiš, kad prođeš porod u vodi i pad sa žice…pad u provaliju….pa se digneš, pa se streseš, pa skužiš da si u hrpi govana s hrpom govana, pa promoliš usrana usta 5 milimetara iznad baruštine na čisti kiseonik…..ti dišeš, ti dišeš, bravo!
Dobro, ako već dišeš, okej sjećaš se i boljeg, al moglo je i gore - spreman si valjda i normalno rezonirati;
Daj idiotima sisu, pa ih jebi u guzicu!
I ne, ne mislim da je to lako i da to može svatko.
A neee!
Mudrosti nam treba i znanja.
Ali kao platforma sve je logično.
Nema muljancije, skrivancije.
Karte su na stolu.
Pošteno.
Barem u našem slučaju.
