001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
nakon svega....što mi je bilo bitno
07.03.2011
bilo mi je bitno odsvirati „pjevača“. samo ja i klavir 2 i pol minute. to nikad nisam napravio u bendu. možda sam malo svirao uz bend („vidaj“, fenomenalan dan), ali solo ja i klavir…e, to je zadnji put bilo prije benda, prije 20 godina. nikad pred više od 5 ljudi. pripremao sam se preko 40 dana, prekomponiravao, vježbao….pa mislim da sam je odsvirao barem 200 puta.
u nekom trenutku bilo je odlučeno da sviram na „klik“, al me zde upozoravao da je to bez prirodnog disanja bezveze. 2 dana prije koncerta skinuo sam si klik koji je sad ulazio tek s bubnjem. i naravno, u tom trenutku smo pogriješili. prokleti kompjuter.
bilo mi je bitno dovesti dinu šarana kojeg sam na „špancirfestu“ u backstageu prvi puta upoznao sa svojim planom. i pitam ga, „buraz, što bi ti pjevao?“ a on ko iz topa „ja bi pjevao….“sina“ bi pjevao! to mi je super pjesma“. nisam mogao vjerovati. ne zato što mi „sin“ nije dobar, dapače, osobno ga uživam pjevati. ali to je pjesma koju nitko ne zna, nitko ne jebe ni pol posto. al zato moj kozmički buraz nepogrešivo zna. mogao je odabrati bilo koji singl i tako si nevjerojatno olakšati situaciju na stageu, ali ne…..on je odabrao baš to. i kako ga je izveo! bože moj! bože moj! na tonskoj sam se rasplakao. on uspije u tako introvertiranoj pjesmi dobit publiku da mu plješće usred pjesme. on je prejebeni mag stagea, i zato sam ga pustio da je na njemu sam, dapače, sišao sam sa stagea dok je on bio gore. (imali smo jednu probu prije 10 ak dana u našoj prostoriji. došao avionom iz sarajeva u 7.15. u 15h je već bio na baščaršiji. jedno 20 ak puta smo prošli pjesmu. veli on meni „čuj, ti imaš ove svoje purgerske naglaske, ja ću to sve promijeniti. ja velim „dino, pobogu, zamisli koji bi ja kreten bio da inzistiram da me imitiraš. kakvog to smisla ima?“ i promijenio je apsolutno svaku lajnu. i u „sinu“ je ostao svoj!)
dalje….pitam ženu prije 2 mjeseca „čuj, kaj bi ti pjevala u zpc-u?“ veli „ne znam…čekaj da razmislim (razmišlja 10 sekundi)……pa kajaznam „rositu pedringo!“ dobro je da nisam pao na leđa. pa ako nešto nisam očekivao onda je to ta pjesma. i koja je to samo diverzija i muzički, a pogotovo semantički. velim, mooooože…..al ne vjerujem da ćeš to uspjet. to je ipak recitacija, a ne pjevanje….i da…..bit ću iskren, osim refrena koji je otpjevala na probama ko iz pičke, sve ostalo sam s njom radio slovo po slovo. doslovno. zamislite koliko je to meni strano, učiti pjevača polupjevanju, polurecitaciji, naglašavanju slogova, teža doba, lakša doba, šapat….ono, pa ja nisam ni znao da se na jednoj deračini može potrošiti 10 sati proba!
dobro je to napravila na koncertima. fala bogu, to sam se najviše brinuo.
što mi je još bilo bitno……uh, da…..bilo mi je jebeno bitno da mi nit jedan živi novinar ne uđe u dvoranu, a pogotovo ne besplatno! i zamalo sam uspio. ušao je jedan, bez mog znanja, al nema veze, oni su okej. jel vi kužite da osim na tom portalu nema nigdje nit jedne recenzije giga, nit jedne slike….osim naravno privatnih na fejsu!
vezano uz ovo gore…..bilo mi je bitno da uđe samo publika koja fakat prati bend. znam ja da nas vole malo više od 500 ljudi koji su se skupili u ova 2 dana. ali htio sam da uđe krem de la krem. samo sajt, samo fejs. nit jednog plakata. htio sam svoje prijatelje - region: slovenija, srbija, bosna i hercegovina, makedonija. a iz hrvatske ovi luđaci iz dubrovnika. ne-vje-ro-jat-no!!!!!!!!!!!! sve s 2 mala beznačajna pr-a. i to mi je bilo suvišno.
bendu sam omogućio 1 kartu po članu i pritom da biraju na koji koncert vode svoju bolju polovicu. sami su kupovali karte za frendove. i ja sam ih kupovao, niti jednu kartu nisam imao doma da slučajno ne dođem u napast! da, neki su mi to jako zamjerili. ajm sou sou sori…..i prije i poslije ovog giga ja sam bio i bit ću djed mraz, spiskovi od 30, 50 ljudi…prijatelji prijateljevih prijatelja ulaze. rekoh, samo ovaj put ne! samo ovaj put! prvi puta u karijeri. žao mi je ako sam nekoga na taj način uvrijedio, ali taj mi sigurno nije ni prijatelj nit išta razumije.
bilo mi je važno da budemo u „zpc-u“. čim sam ušao unutra sam se zaljubio. ono, ovo djeluje evropski. skužili smo da sound može biti jeben, da je akustički tretiran prostor. pa su nas plašili s nekim babama koje u blizini stanuju da će zvati murju ako im bude glasno. tamo nitko nikad nije svirao. tamo nitko nije znao odgovoriti na pitanje koliko ljudi stane. pa sam ja prilikom obilaska s lajtmenom bengezom, smotalićem , vidovićem i klifom postrojio tu moćnu gomilicu jednog do drugog i tako ih prisilio da staju u vrstu sve dok ne ispune dužinu i širinu dvorane. i ispadne mi 230 mjesta u parteru. i onda idem oduzimati veličinu stagea i mjesto koje zauzimaju miks pultevi lajta i sounda……i dođem do 180. ovako, odokativno. i zajebem se. mogli smo svaki dan dati još barem 50 karata u prodaju, a da svima i dalje bude gut. zpc nije dozvolio da se na galeriju stavi više od 50 ljudi, tu nismo mogli ništa. i morali smo kupiti tepih samo za ta dva dana jer nitko ne smije gore u cipelama hodati po plesačkom podu. a za štikle bi se moglo i na robiju.
ima vjerojatno toga još….napišem ako se sjetim.
evo da napišem tko je za što bio zadužen:
sound u dvorani – davor smotalić
video - ivan marušić klif
audio snimanje – miro vidović
režija video (5 kamermana) – gonzo
svijetlo – miljenko bengez
sponzorirala – COCKTA
dizajn: yaya i vlado šagadin
fotići: ksenija mikor i saša huzjak
ako sam nekog zaboravio objesite me za jaja na ono drvo ispred „zpc-a“. čim se sjetim napisat ću!
bilo mi je bitno odsvirati „pjevača“. samo ja i klavir 2 i pol minute. to nikad nisam napravio u bendu. možda sam malo svirao uz bend („vidaj“, fenomenalan dan), ali solo ja i klavir…e, to je zadnji put bilo prije benda, prije 20 godina. nikad pred više od 5 ljudi. pripremao sam se preko 40 dana, prekomponiravao, vježbao….pa mislim da sam je odsvirao barem 200 puta.
u nekom trenutku bilo je odlučeno da sviram na „klik“, al me zde upozoravao da je to bez prirodnog disanja bezveze. 2 dana prije koncerta skinuo sam si klik koji je sad ulazio tek s bubnjem. i naravno, u tom trenutku smo pogriješili. prokleti kompjuter.
bilo mi je bitno dovesti dinu šarana kojeg sam na „špancirfestu“ u backstageu prvi puta upoznao sa svojim planom. i pitam ga, „buraz, što bi ti pjevao?“ a on ko iz topa „ja bi pjevao….“sina“ bi pjevao! to mi je super pjesma“. nisam mogao vjerovati. ne zato što mi „sin“ nije dobar, dapače, osobno ga uživam pjevati. ali to je pjesma koju nitko ne zna, nitko ne jebe ni pol posto. al zato moj kozmički buraz nepogrešivo zna. mogao je odabrati bilo koji singl i tako si nevjerojatno olakšati situaciju na stageu, ali ne…..on je odabrao baš to. i kako ga je izveo! bože moj! bože moj! na tonskoj sam se rasplakao. on uspije u tako introvertiranoj pjesmi dobit publiku da mu plješće usred pjesme. on je prejebeni mag stagea, i zato sam ga pustio da je na njemu sam, dapače, sišao sam sa stagea dok je on bio gore. (imali smo jednu probu prije 10 ak dana u našoj prostoriji. došao avionom iz sarajeva u 7.15. u 15h je već bio na baščaršiji. jedno 20 ak puta smo prošli pjesmu. veli on meni „čuj, ti imaš ove svoje purgerske naglaske, ja ću to sve promijeniti. ja velim „dino, pobogu, zamisli koji bi ja kreten bio da inzistiram da me imitiraš. kakvog to smisla ima?“ i promijenio je apsolutno svaku lajnu. i u „sinu“ je ostao svoj!)
dalje….pitam ženu prije 2 mjeseca „čuj, kaj bi ti pjevala u zpc-u?“ veli „ne znam…čekaj da razmislim (razmišlja 10 sekundi)……pa kajaznam „rositu pedringo!“ dobro je da nisam pao na leđa. pa ako nešto nisam očekivao onda je to ta pjesma. i koja je to samo diverzija i muzički, a pogotovo semantički. velim, mooooože…..al ne vjerujem da ćeš to uspjet. to je ipak recitacija, a ne pjevanje….i da…..bit ću iskren, osim refrena koji je otpjevala na probama ko iz pičke, sve ostalo sam s njom radio slovo po slovo. doslovno. zamislite koliko je to meni strano, učiti pjevača polupjevanju, polurecitaciji, naglašavanju slogova, teža doba, lakša doba, šapat….ono, pa ja nisam ni znao da se na jednoj deračini može potrošiti 10 sati proba!
dobro je to napravila na koncertima. fala bogu, to sam se najviše brinuo.
što mi je još bilo bitno……uh, da…..bilo mi je jebeno bitno da mi nit jedan živi novinar ne uđe u dvoranu, a pogotovo ne besplatno! i zamalo sam uspio. ušao je jedan, bez mog znanja, al nema veze, oni su okej. jel vi kužite da osim na tom portalu nema nigdje nit jedne recenzije giga, nit jedne slike….osim naravno privatnih na fejsu!
vezano uz ovo gore…..bilo mi je bitno da uđe samo publika koja fakat prati bend. znam ja da nas vole malo više od 500 ljudi koji su se skupili u ova 2 dana. ali htio sam da uđe krem de la krem. samo sajt, samo fejs. nit jednog plakata. htio sam svoje prijatelje - region: slovenija, srbija, bosna i hercegovina, makedonija. a iz hrvatske ovi luđaci iz dubrovnika. ne-vje-ro-jat-no!!!!!!!!!!!! sve s 2 mala beznačajna pr-a. i to mi je bilo suvišno.
bendu sam omogućio 1 kartu po članu i pritom da biraju na koji koncert vode svoju bolju polovicu. sami su kupovali karte za frendove. i ja sam ih kupovao, niti jednu kartu nisam imao doma da slučajno ne dođem u napast! da, neki su mi to jako zamjerili. ajm sou sou sori…..i prije i poslije ovog giga ja sam bio i bit ću djed mraz, spiskovi od 30, 50 ljudi…prijatelji prijateljevih prijatelja ulaze. rekoh, samo ovaj put ne! samo ovaj put! prvi puta u karijeri. žao mi je ako sam nekoga na taj način uvrijedio, ali taj mi sigurno nije ni prijatelj nit išta razumije.
bilo mi je važno da budemo u „zpc-u“. čim sam ušao unutra sam se zaljubio. ono, ovo djeluje evropski. skužili smo da sound može biti jeben, da je akustički tretiran prostor. pa su nas plašili s nekim babama koje u blizini stanuju da će zvati murju ako im bude glasno. tamo nitko nikad nije svirao. tamo nitko nije znao odgovoriti na pitanje koliko ljudi stane. pa sam ja prilikom obilaska s lajtmenom bengezom, smotalićem , vidovićem i klifom postrojio tu moćnu gomilicu jednog do drugog i tako ih prisilio da staju u vrstu sve dok ne ispune dužinu i širinu dvorane. i ispadne mi 230 mjesta u parteru. i onda idem oduzimati veličinu stagea i mjesto koje zauzimaju miks pultevi lajta i sounda……i dođem do 180. ovako, odokativno. i zajebem se. mogli smo svaki dan dati još barem 50 karata u prodaju, a da svima i dalje bude gut. zpc nije dozvolio da se na galeriju stavi više od 50 ljudi, tu nismo mogli ništa. i morali smo kupiti tepih samo za ta dva dana jer nitko ne smije gore u cipelama hodati po plesačkom podu. a za štikle bi se moglo i na robiju.
ima vjerojatno toga još….napišem ako se sjetim.
evo da napišem tko je za što bio zadužen:
sound u dvorani – davor smotalić
video - ivan marušić klif
audio snimanje – miro vidović
režija video (5 kamermana) – gonzo
svijetlo – miljenko bengez
sponzorirala – COCKTA
dizajn: yaya i vlado šagadin
fotići: ksenija mikor i saša huzjak
ako sam nekog zaboravio objesite me za jaja na ono drvo ispred „zpc-a“. čim se sjetim napisat ću!
