Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
3.1.2010 • 7.1.2010 • 14.1.2010 • 19.1.2010 • 21.1.2010 • 28.1.2010 • 1.2.2010 • 5.2.2010 • 9.2.2010 • 12.2.2010 • 20.2.2010 • 23.2.2010 • 28.2.2010 • 7.3.2010 • 14.3.2010 • 21.3.2010 • 30.3.2010 • 1.5.2010 • 4.5.2010 • 20.5.2010 • 30.5.2010 • 13.6.2010 • 15.7.2010 • 5.8.2010 • 10.8.2010 • 27.8.2010 • 25.9.2010 • 6.11.2010 • 22.12.2010

štikleci (2)

10.08.2010
 
 
ovaj put kao da je netko dosudio poluvrijeme u 25. minuti prvog poluvremena. 7 mjeseci limba napravilo je svoje. nemam osjećaj da ću se buniti kad me sudac pozove natrag na igralište. bitna godina. i školska i radna.
mislim, sve počinje od prave nule. sad sam se valjda konačno resetirao. restartao.
 
 
Ovdje su većinom….zaista neodgojeni. nema to veze čak ni s profesionalnošću 8fuf, to je stvarno daleko, milijardu svjetlosnih godina od profesionalne hinjene uljudnosti…čak i one utra licemjerne), jednostavno nemaju kućni odgoj. to je opće mjesto Ovdje i svi smo na to navikli. godinama. desetljećima.
ja Ovdje govorim štokavski i pristojan sam.
babetina 15 godina mlađa od mene sjedi na pragu pekarnice, pljuga i priča s nekom još mlađom babom (kakav je samo uspjeh biti baba s dvajst i kusur!), praktički priječi mi put da uđem i ostavim joj neku lovu za loš gric.
„molim vas, imate li kroasan s čokoladom“
ni pet ni šest nervozna babetina osorno se zadere ko da sam u cvjećarnici ili prodavaoni auto guma: „ŠTAAAA????“
stvarno, razmišljam par trenutaka da se okrenem i odem. bez uvrede, pa ne može me uvrijediti, naprosto ne dam joj pare. al ajde, dubok sam i velik, neka, ha ha ha….
ta prirodnost, pristalost lika i djela s urođenom osornošću i bahatošću…to je fascinantno.
Ovdje sam u stranoj državi. i uopće nije problem u ljudima, ja u puno stranih stranputica imam prijatelje, ima ljudi koje respektiram, s nekima sam imao uspješne poslovne suradnje, neki su mi i bliski. problem je da se nečim zdravom razumu neobjašnjivim i administrativnim pokušava mene i Ovdje strpati pod istu kapu. to fakat nije normalno.
ne mogu im pomoći.
------------------------------------------------------------------------------------------
arcade fire: the suburbs

čim sam je skinuo išao sam je slušat s laptopa i na pola uha. učinila mi se manje više bezveznom.
sad je slušam na sluške - dobra je. vrlo dobra.
a rokenrol. jebote, da je rokenrol, a da mi je dobra, to je stvarno nešto.
puno songova, nemam tu koncentraciju. konceptualno.
teško im je, brinu se. zabrinuti. malo mi to ide na ganglije. uopće mi ide na ganglije kad su kuharu i kauboju super super.
al dobro, jako dobar band, sa 3 stvarno dobre ploče. nema fulanca.
lijepe melodije, vokalne linije. imaju svoj sound.
rijetkost.
city lights, cut the lights, suburbs, šoping molovi će nas uništiti.
kad smo bili mali.
kužim da se kuhar i kauboj nađu onako...zagrljeni....i popiške jedan po drugome od sreće.