Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
3.1.2010 • 7.1.2010 • 14.1.2010 • 19.1.2010 • 21.1.2010 • 28.1.2010 • 1.2.2010 • 5.2.2010 • 9.2.2010 • 12.2.2010 • 20.2.2010 • 23.2.2010 • 28.2.2010 • 7.3.2010 • 14.3.2010 • 21.3.2010 • 30.3.2010 • 1.5.2010 • 4.5.2010 • 20.5.2010 • 30.5.2010 • 13.6.2010 • 15.7.2010 • 5.8.2010 • 10.8.2010 • 27.8.2010 • 25.9.2010 • 6.11.2010 • 22.12.2010

nezaboravljena draga

30.05.2010
kajaznam, dao sam intervju večernjem prije 10 dana. čak su i foto session napravili, al intač nije izašao.
ne znam, ne vjerujem da je zabranjen. možda zaboravljen? a ja to ne dam!
 
 
Kakav je osjećaj kada sav tvoj životni rad stane na jedan USB stick?
Ha, ha, ha, to su valjda pitali i Ivu Robića kad je prvi na ovim prostorima snimio LP. Ne znam, treba prekopati Robićeve intervjue i kopipejstati odgovore.
 
Odakle ideja za to?
Ja sam vojskovođa. Mnogi su imperatori pokorili pola planete ne zato što im se dopala baš svaka Tunguzija u koju su nabasali nego da se junače pred nekom djevojčicom koja ih je zanemarivala. Tako smo i mi htjeli progurati Klapu Bambi i neke demo pjesme koje nam nikad ne bi ugledale svijetlo Fafenštajnskog dana i polarne noći da nismo napravili ovu halabuku. Kakav potez, ha?
 
Nedavno su Pipsi postali punoljetni, što je bilo najteže u tih 18 godina?
Uf, baš mi je mrsko naglašavanje tih godina. To sam ja samo uzgred negdje spomenuo u kontekstu činjenice da mi nismo i nikad nećemo slaviti svoje brojke, okrugle ili kockaste. Zato jer to svi rade da bi se prodali.
 
Možete li izdvojiti najsretniji poslovni trenutak i najsretniji privatni trenutak?
Najsretniji je svaki trenutak s mojom familijom, a poslovno sjećam se prvog velikog samostalnog giga u OTV domu (današnji Boogaloo) i prvog Porina za alter bend. Tada sam mislio da će Porin biti nešto bitno i respektabilno što se, nažalost, ako smo stvarno iskreni, nije pokazalo točnim.
 
Čitajući stare intervjue, a onda i one novije spominju se vaši različiti nadimci.. najčešće vas zovu Dudo, ali sada je Rippera zamijenio Daddy, odakle taj nadimak? Imate li još koji?
Imena su poput himena. Ripper je bunker, a kad sam postao Daddy shvatio sam da je stvar u afirmaciji i odgovornosti prema sebi i drugima.
 
 
Radili ste u Londonu jeste li ikada razmišljali da kao obitelj napustite Hrvatsku? Kada bi to učinili?
Da mogu – odmah. Većina sposobnih i ambicioznih, pogotovo oni iz bilo kojeg artizma odavno nisu tu. Ne mislm da su zato svi koji su ovdje ostali manje vrijedni, ali ako zaista želiš napredovati to nećeš uspjeti u zabarikadirnoj baruštini. Ništa mi ne znači biti prvi u selu, zato na tome ni ne inzistiram. Možda s ovakvim tekstom nisam zgodan ni sebi, ni drugima, al sam zato nezgodan! Familija je sidro, a ja pokušavam more u kojem smo se zatekli učiniti prihvatljivijim i sebi i drugima. Što ne znači da moram svemu tepati, zar ne?
 
Možete li napraviti usporedbu pisanja pjesama prije 10-15 godina i danas, što vas je onda inspiriralo, a što sada? Što se promijenilo?
Postoji vrijeme za pozicioniranje prema sebi i vascelom kozmosu, a onda dođe i čas kad spoznaš svoju smrtnost i potrebu da u međuvremenu zabaviš sebe i druge. Svatko tko se javno bavi zabavom zna da je to nevjerojatno zeznut zadatak, pogotovo ako nisi „na prvu“ i samo za lovu. Ide mi na ganglije muzika koja samo služi kao podloga za dnevno politički komentar, to je tako dosadno. Danas mi je potpuno jasno da je pjesma uvijek sama od sebe i sama po sebi ; jastvo, naporna implementacija stavova i bilo kakva nasilna manipulacija samo su opterećenje i protuprirodni blud.
 
Kakvo je po vašem mišljenju stanje glazbe u Hrvatskoj danas, koji su najveći problemi, koji su problemi koji se tiču izravno vas?
Ne komentiram kolege ni muziku. Ono što vidim je da je infrastruktura klubova tragična, mediji poseljačeni do karikaturalnosti, a showbizzom upravlja ljudski talog društva. Nema ambicije, konstruktivne kritike ni samokritike. Vlada neznanje i tome shodna ne – svijest. To su opća mjesta i postulati ovog društva u cjelosti. Mislim da bi sad mogao stati jer dobivam utikariju!
 
Još uvijek vas ljudi doživljavaju kao buntovnika s početka vaše karijere, jeste li i danas buntovni, jeste li se promijenili?
Prvenstveno sam, što sam stariji, pragmatičar. Kao obitelj živimo u svom mikrokozmosu, svjesno izolirani. Ostalima se obraćam dozirano i vrlo vrlo promišljeno. Idem si na živce koliki sam taktičar, ha ha ha…..Uvijek pazim kako se svaki moj potez reflektira na familiju. To je najbitnije.
 
Koliko vas je izmijenio brak?
Mislim da se iz dosadašnjih odgovora jasno vidi da sam ostao isti onaj šufter  kao i prije, he he he. Ne znam, vi mi recite….
 
Koliko vas je izmijenilo očinštvo?
Htio ili ne postao sam strpljiviji. Biti otac znači ispočetka isčitati i pokušati razumjeti sebe. O da, ono što je najteže – ponekad si moram i oprostiti neke svoje nedostatke. U suprotnom, nisi sposoban biti nečiji tata.
 
 
Koliko glazbeniku znači da mu je životni partner iz iste branše?
Najbitnije mi je da je Yaya normalna i dobra osoba, a to što kuži stvari je bonus kvisko. Kad zakasnim dva sata na večeru, a to je često, zna da nisam bio s dečkasima na cugi nego me nešto spopalo na probi. Nikad mi ne kaže ni jednu riječ!
 
Biste li voljeli da vaša kćer nastavi istim ..glazbenim..putem?
Dobar je odgoj onaj u kojem djetetu omogućimo da sama za sebe dobro odabere. Mnoga današnja zanimanja nisu postojala prije 10 godina, a prije 20 bi većina ljudi za takve poslove tražila objašnjenja u riječniku stranih riječi. Hoću reći da nemam pojma čime bi se Lucija mogla baviti, mi joj u svakom slučaju moramo osigurati emocionalnu, intelektualnu i materijanu platformu za taj odabir.
 
Kako izgleda vaš prosječan dan?
Pokušavam se nesmetano muzikom baviti 6 sati dnevno, s bendom ili sam. Da bi u tome uspio moram dobrim dijelom biti i sam svoj diskograf, pr menager, roady, koordinator svega i svačega, spajator i razdvajator, a naravno i  administrator svih bendovskih pojavnosti kako na internetu tako i drugdje. Dakle, to bi bilo barem 10 sati zezancije dnevno kad sve zbrojimo. Za jednu astronautsku bitangu pomalo iznenađujuće, zar ne?
 
Imate li neke nove hobbyje?
Trudim se da mi očinstvo nije hobby kao većini očeva koji zanemaruju svoju djecu jer su prezaposleni. Ne znam, da li je hobi trčanje nizbrdo za kćeri na biciklu i natrag hropsanje uzbrdo po tisuću stepenica? Ok, to mi je novi hobi! Upravo ste me omeli u njemu, ha ha ha!
 
Koji su vam daljnji planovi.. poslovni?...privatni?
Pripremam se za Lucijinu osnovnu školu od jeseni, treba malo ponoviti gradivo, ha ha ha!