Daddyev dnevnik

Stvarno, kako ti izgledaš?
Jebiga, kad idem na blind date, obično kažem - "imam sfrkane sportske i jutarnji pod miškom, ofucani temobajl ruksak na desnom ramenu, tako da mi jedna njegova naramenica uvijek neuredno pada po leđima, dolčegabana kapu koju sam dobio na poklon...ukratko ja sam astronaut." a ti? kaj ćeš ti reć? no?
Moraš bit veličanstvena; recimo, ko Ledena Kraljica.

Lijepa si u Pičku Materinu. Dobro, možda nisi Severina, jer ona je najljepšija od najljepših, al ono, bar si, kajaznam, Dolly Ovčica.  

Tja, čekamo te u najmanju ruku, ko KarludelPonte kad treba uhapsit Onog Kojeg Nema.
Holivudski scenarij; murja se nervozno vozika na svojim plavobijelim mopedima po kružnom toku kod gornjeg ulaza u predsjednikove dvore; „Pingvin! Pingvin zove Čimpanzu, alo, tiruriruuuu, ijuuuuijuuuuu, krrrr, krrrrr….ajde, marš svi, gubi se, sikter, crta“ – dere se civilni murjak iz murjačkog mimikrija mercedesa, jednog od onih koji inače dovode našem Predsjedniku njegove Predsjednikove Prijatelje. Zaustavlja se promet, čep! čep! Kolona s desna sve do Mlinova, s lijeva sve do Nazorove.
(blokiran je Britanac, blokirana je Ilica, blokirana je Medulićeva, blokirano je sve do Miramarske, a dalje do aerodroma je provjeren svaki šaht i zavaren, svako govno je dvaput provjereno/okrenuto/reciklirano i svi moraju spustit rolete),
Fast rivajnd na kružni tok; zaustavlja se sve što hoda gmiže prdi, pa tako i bus 101 na samo 100 metara od svoje zadnje stanice; ko ga jebe nek čeka, i nek u njemu čekaju redom : 1 bakica, 1 časna iz družbe krvi isusove, 1/2 prodavačice iz dione u kvartu kojoj je druga polovica sjena petra pana i zetov šole kojem jedinom ova frka ide u radni staž -  nek čekaju - mogu čekat kad su već tolko dosad čekali, a tako i tako nakon tvoje primopredaje kod NajNovijegNovog prijestolonasljednika svi ti usrani zaglušivači zraka više neće voziti. Jer neće MOĆI voziti. Jer neće imat na kaj i s čim. He he he. Zbog tebe, bejbe.

Generalno, naš stav prema tebi je okej (bar se nadam da je tebi naš stav o tebi okej): potpuno smo spremni, sve smo napravili da nam dođeš i da se tu osjećaš ko doma. Ti samo migni - i svi smo u stavu mirno, jedan drugome do uha. Izuzetno te poštujemo, izuzetno te se bojimo (al slakogorki je to osjećaj – ko prije profi jebačine – dal smrdimo iz usta ili pazuha, jesmo oprali mljekeco ispod prepucija, popili vijagru i takve stvari…) i izuzetno ništa ne radimo na tome da nam ti, kako da ti to kažem a da se ne uvrijediš – nikad ne dođeš. Zapravo, mi želimo da što prije dođeš i da što prije počneš to kaj trebaš početi jer s tobom kad-tad stiže i cjepivo protiv tebe. Kao. Bar je tako do sad bilo Negdje Drugdje. Dobro, cjepivo nas košta, a i sadrži aluminij-cink-živu-dinamo-hajduk-ustaše-i partizane-naravno četnike i slovence-radne navike-ambiciju-poštovanje i samopoštovanje-….jer cjepivo naprosto mora sadržavat male količine mrtvog neprijatelja da bi stekli imunitet. Jebemu zeca!

Zaista, mi uvijek imamo fantastičan respect za nekog tko nam stoposto dolazi jebat mater. I uvijek ga sami pozovemo, mic – mic, gili –gili. Drugarice, PR ti je fenomenalan; godinama, besplatan, detaljan i hiperrealan, s koljena na koljeno, a opet sladak, privlačan i sanjiv ko last minute za Ovčje otoke. Tisuće malih trudbnika, maljčika, rade na veličanju tvog lika i djela. Evo i ja za tebe sad radim džabe. A ne moram. A ipak hoću! Profa u srednjoj iz „Povijesti civilizacija“ me naučio, nikad neću to zaboravit, što je to Šarm; šarm je kad ne čineći ništa postižeš maksimalan učinak kod drugih. E, pa ti gospođice stvarno imaš šarma!

Fora je u tome da…nitko nema pojma tko si ti jer te nismo upoznali. Kad kažem „mi“ mislim ovi „mi“ iz šezdesetih pa sve do dvetisućitih. Ovi prije nas nisu uračunati jer nisu uračunljivi. Ok, mislim, nismo te Osobno upoznali. Vidimo te tu i tamo, na telki, u prilozima iz egzotičnih zemalja. Kad bolje promislim status egzotične zemlje ima ona koja ima tebe. Najbliže kaj sam te ja vidio bila si u prijateljskoj nam Srbiji, najboljim drugarima Fafenštajnske Federacije. Pa si od njih i otišla! A di si otišla? Općenito,  di si kad te nema? Imaš valjda svoja 4 zida da se opustiš, neka mjuzica, milkšejk, redkarpet, ono…. Jebemu, još će me Mišak uvjerit da si ti fotomontaža i da nas Oni samo plaše, a sebi dižu gledanost i cifru za puštanje reklama.

Gledam u šumu kroz pvc prozor. Gajba je nova, temperirana na 24, dva lavaboa u veceu, daska na školjci pneumatik, svijetlo treperi samo do 5 popodne, poslije je kul jer Tajkunova dizaličetina prestane gradit Tajkunov zamak pa se može uspostaviti normalni strujni krug u kvartu. Imam sve gadgete koje treba imati na početku još jednog napornog eonija. Ne treba me nitko nit ja ikoga trebam.

Vozim se cipelcugom; dolje, u Ilici je gužva, Lolite su relax i hihotave i s ajfonima u pužnicama, mame su u benetonima, tate su kod Čarlija ili u Algoritmu. Sve je nekako pre-okej. U zraku se jesen nevoljko rukuje sa zimom. Kobasice kape šalovi i rukavice. Knjige koje nitko ne kupuje. Svi smo vani, a svi smo doma. Sajam je sjajan; vidiš, a ništa ne kupuješ. U pogledu je svo tvoje bogatstvo. Sjediš u Bogovićevoj s frendom na grijanoj terasi. Ko u Beču. Naručili ste 2 čaše vode, 2 salvete, žličicu plastičnu i 2 porcije šlaga. Konobar vas mrzi, al on zato i postoji da vas mrzi. Sanjate o pičkama koje ćete pojebati. Negdje u blizini sjedi podgrijana Alka ili netko kao Alka, sama, i predaje kroz nos životne istine mladojebcima za susjednim stolom. Sad razmišljate da pojebete Alku ili Mirnu ili nekog sličnog. Kužite da ste glupi, al ne odmah nego tek nakon 5 minuta. Al nije bed, prošlo je vrijeme dok Nju, skupa samnom, čekate. Kažem, sve je pre-okej.

 

Kad ćeš konačno doći, Mila?!

Mi bi bili tvoj dečko. Ili cura. Možda si lezba.

A mi uvijek možemo biti ono što ti hoćeš da budemo.

To je bar lako.