001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
| 12.2.2009 | • | 18.2.2009 | • | 21.2.2009 | • | 19.4.2009 | • | 24.5.2009 | • | 20.10.2009 | • | 27.10.2009 | • | 29.10.2009 | • | 1.11.2009 | • | 4.11.2009 | • | 5.11.2009 | • | 7.11.2009 | • | 14.11.2009 | • | 19.11.2009 | • | 22.11.2009 | • | 25.11.2009 | • | 1.12.2009 | • | 3.12.2009 | • | 11.12.2009 | • | 16.12.2009 | • | 25.12.2009 |
igra
01.12.2009
"pune novine i portali polupraznog koncerta backstreet boysa, a nigdje ni slova o odličnom nastupu kawasaki 3p-a u prepunoj tvornici"
čitam ovo neki dan na našem forumu i odmah se prisjetim danas već zaboravljenog našeg slučaja s plaćenom reklamom na tzv. lažnoj duplerici u "jutarnjem", a sve to nakon koncerta u boogaloo-u prije..... (uf, pomozite, kad je to bilo?) dvije i pol godine (!?)
ne mogu zaboraviti koliko se "povrijeđenih" i "pametnih" i "naprednih" i "moralnih" prijavilo da malo hračnu po bandu i moraliziraju.
pritom mi više nije bitno što nikad nisam nit znao nit bi dozvolio takav potez s plaćenom recenzijom. jer ja ne volim takav način „talasat“, ne znam se na takav način ponašati. šteta. tako se žarko ne želim zamjeriti, a zamjeren sam, odmjeren i promjeren odavno. I neispravljivo…ako se tu išta ima ispravljati.
čitam ovo neki dan na našem forumu i odmah se prisjetim danas već zaboravljenog našeg slučaja s plaćenom reklamom na tzv. lažnoj duplerici u "jutarnjem", a sve to nakon koncerta u boogaloo-u prije..... (uf, pomozite, kad je to bilo?) dvije i pol godine (!?)
ne mogu zaboraviti koliko se "povrijeđenih" i "pametnih" i "naprednih" i "moralnih" prijavilo da malo hračnu po bandu i moraliziraju.
pritom mi više nije bitno što nikad nisam nit znao nit bi dozvolio takav potez s plaćenom recenzijom. jer ja ne volim takav način „talasat“, ne znam se na takav način ponašati. šteta. tako se žarko ne želim zamjeriti, a zamjeren sam, odmjeren i promjeren odavno. I neispravljivo…ako se tu išta ima ispravljati.
kad razmislim s vremenske distance, baš mi je drago da smo tako odigrali. legalan, čist ko suza potez koji poput lakmusa razotkriva svo licemjerje malih pizduna. (vidljivo, akcentirano) plaćena reklama je generalno najpošteniji potez u kapitalizmu. pritom je, u našem slučaju, recenzija bila, u profesionalnom pogledu, onakva kakva treba biti, onakva na kakvu smo navikli dok je novinarstvo bilo časno zanimanje. a ne živodernica. I, tek usput, naši novinari nisu bili (pot)plaćeni – ni na koji način. nisu imali baš nikakav drugi interes nego da naprave prikaz giga kakav je on – njima! – bio. njima, a ne nama ili meni. i žao mi je što su ostali bez honorara, sve bi mi ostalo podjednako časno i čisto.
ovdje mali pizduni ne podnose transparentnu igru jer se pritom ne prelijeva u njihove džepiće, ne mogu ucjenjivati, tražiti protuusluge….
pogledajte najjače portale; vijesti o svakom treptaju potpunih marginalaca, napravljeno sistematski i profi. sve do jednog to su veliki reklamni panoi, interesne sfere i grupe, i tvore plaćeni ili nekako drugačije "ja tebi - ti meni" vašar.
i da se razumijemo, to je posve normalno. nemam ništa (efikasno) protiv takvog modela, pa ovo je usrani kapitalizam, a ne poetsko posijelo.
jedan, sad već doajen rock novinarstva, već 2 desetljeća uporno fura svoj bend kroz sve medije u kojima radi (i radio je). najsimpatičnije je da je forsirao reku i u tekstovima koji nisu imali nikakve dodirne točke ni s bandom ni s rock scenom, a često ni s muzikom. moram priznati da je u zadnje vrijeme smanjio doživljaj, i u pravu je - postalo je kontraproduktivno i zaista ni njemu ni njima to ne treba. opet kažem - oni bi vjerojatno bili veliki i uspješni i bez tog pankera kauboja, i siguran sam da nemaju nikakav deal, ali nema sumnje da 20 godina postoji otvorena tendencija da ih isfura ko headlinere scene. priznajem, da nas netko ovako medijski tetoši ne bi se bunio ni sekundu! I samo da pojasnim; mnogi prije pankera kauboja i još više njih poslije njega radit će isto za svoje frendove iz kvarta, birtije. pa ajde, neka, ima tu viteštva, nije sve bizz.
ljudski je, u takvim prilikama, i tenkovima gaziti konkurenciju, napokon - do you wanna play, or what?!
kako ove neke stvarčice u svom fahu iznutra znam i vidim jer nisam ćorav i nisam ovca, mogu samo pretpostavljati kakvi se džonovi i klizeći startevi koriste u ekonomiji, biznisu, sportu, politici. onako, sve baš sve je fejk, a za ono što nije nikad neću saznati jer je protkano morem fekalija i smrada okolnih plovećih subjekata. kad ne možeš disat, onda ti promakne i slučajni miomiris. al jebeš što promakne meni, čini mi se da promakne većini. a ukoliko promakne većini, onda imamo formirani state of mind.
ne bavim se teorijama urote, mada ako ima i njih - one su jednostavno sastavni dio današnje civilizacije i današnjeg terora medija. to je, reklo bi se, tak!
nikad si neću dozvoliti, čak i kad pipse otvoreno šikaniraju, opravdavati eventualni neuspjeh ili nesrazmjer osobnog i subjektivnog doživljaja kvalitete i neadekvatne joj pozicije takvim pričama ili upiranjem na ovog i onog novinara i drečiti se ko malo dijete. uostalom, nitko mi, pa ni najveća gamad, nije baš ništa kriv. ja sam naprosto iznad njih. i startno i ciljno. i ne glumim kalimera.
emilov plaćeni oglas nakon što je dan poslije giga skužio da ni retka nije napisano o događaju koji je na jednom mjestu okupio 1500 ljudi (ovaaaj….gle….da se soma i petsto ljudi skupi oko nekog šahta i spontano krene pjevat „zeku i potočić“ mislim da bi dobili karticu teksta u svim dnevnicima, uključujući i televizijski. o tome vam pričam, a ne o panegiriku svom bandu. koncertu, bitno je spomenuti, nije konkuriralo baš ništa - čak ni poluprazni bekstrit bojsi) zapravo je bio pankerski poklič - jebat ćemo vam mater! ne damo da nas zatrete. zanimljivo mi je bilo da se on tako u svom bizzu ne ponaša baš nikad, pa ni ovih dana kad živi „pod naponom“. On jednostavno ne „pizdi“ u javnosti.
pa ako već imamo, baš na svim nivoima, konstruiranu. manipuliranu stvarnost, zašto ne bi vratili njihovim oružjem u njihovom mediju – za promjenu – faktima i činjenicama!? ako velim, to možemo. a možemo? uostalom, što? da ih isposnički molimo za milost?
pileći nedojebani polu-intelektualci na forumima i kulturnim portalčićima i impotentni menadžerčići na biznis.hr-u će nas mrziti? šatro osviještena provincijalna studentarija će nas proskribirati? njihovi fafenštajnski gurui na portalima, blogovima i fejsovima će nas hračkati i prozivati? tri ćelave glave koje su se sastale prije izlaska „gladijatora“ i dogovorile da nam unisono daju dvojku (jutarnji, večernji, slobodna) će nas uništiti? hoće, hoće, samo kad budem mrtav i beo. prejadni su. cijela ta bauljajuća diližansa mrzi nas i ovako i onako. utopili bi nas u čaši vode. u mili fakinlitru hadvaoa. rekao sam već puno puta; showbizz je talog društva, hajdučija i srednji vijek. nema milosti. tko milost daje, od nje pogiba.
ovdje mali pizduni ne podnose transparentnu igru jer se pritom ne prelijeva u njihove džepiće, ne mogu ucjenjivati, tražiti protuusluge….
pogledajte najjače portale; vijesti o svakom treptaju potpunih marginalaca, napravljeno sistematski i profi. sve do jednog to su veliki reklamni panoi, interesne sfere i grupe, i tvore plaćeni ili nekako drugačije "ja tebi - ti meni" vašar.
i da se razumijemo, to je posve normalno. nemam ništa (efikasno) protiv takvog modela, pa ovo je usrani kapitalizam, a ne poetsko posijelo.
jedan, sad već doajen rock novinarstva, već 2 desetljeća uporno fura svoj bend kroz sve medije u kojima radi (i radio je). najsimpatičnije je da je forsirao reku i u tekstovima koji nisu imali nikakve dodirne točke ni s bandom ni s rock scenom, a često ni s muzikom. moram priznati da je u zadnje vrijeme smanjio doživljaj, i u pravu je - postalo je kontraproduktivno i zaista ni njemu ni njima to ne treba. opet kažem - oni bi vjerojatno bili veliki i uspješni i bez tog pankera kauboja, i siguran sam da nemaju nikakav deal, ali nema sumnje da 20 godina postoji otvorena tendencija da ih isfura ko headlinere scene. priznajem, da nas netko ovako medijski tetoši ne bi se bunio ni sekundu! I samo da pojasnim; mnogi prije pankera kauboja i još više njih poslije njega radit će isto za svoje frendove iz kvarta, birtije. pa ajde, neka, ima tu viteštva, nije sve bizz.
ljudski je, u takvim prilikama, i tenkovima gaziti konkurenciju, napokon - do you wanna play, or what?!
kako ove neke stvarčice u svom fahu iznutra znam i vidim jer nisam ćorav i nisam ovca, mogu samo pretpostavljati kakvi se džonovi i klizeći startevi koriste u ekonomiji, biznisu, sportu, politici. onako, sve baš sve je fejk, a za ono što nije nikad neću saznati jer je protkano morem fekalija i smrada okolnih plovećih subjekata. kad ne možeš disat, onda ti promakne i slučajni miomiris. al jebeš što promakne meni, čini mi se da promakne većini. a ukoliko promakne većini, onda imamo formirani state of mind.
ne bavim se teorijama urote, mada ako ima i njih - one su jednostavno sastavni dio današnje civilizacije i današnjeg terora medija. to je, reklo bi se, tak!
nikad si neću dozvoliti, čak i kad pipse otvoreno šikaniraju, opravdavati eventualni neuspjeh ili nesrazmjer osobnog i subjektivnog doživljaja kvalitete i neadekvatne joj pozicije takvim pričama ili upiranjem na ovog i onog novinara i drečiti se ko malo dijete. uostalom, nitko mi, pa ni najveća gamad, nije baš ništa kriv. ja sam naprosto iznad njih. i startno i ciljno. i ne glumim kalimera.
emilov plaćeni oglas nakon što je dan poslije giga skužio da ni retka nije napisano o događaju koji je na jednom mjestu okupio 1500 ljudi (ovaaaj….gle….da se soma i petsto ljudi skupi oko nekog šahta i spontano krene pjevat „zeku i potočić“ mislim da bi dobili karticu teksta u svim dnevnicima, uključujući i televizijski. o tome vam pričam, a ne o panegiriku svom bandu. koncertu, bitno je spomenuti, nije konkuriralo baš ništa - čak ni poluprazni bekstrit bojsi) zapravo je bio pankerski poklič - jebat ćemo vam mater! ne damo da nas zatrete. zanimljivo mi je bilo da se on tako u svom bizzu ne ponaša baš nikad, pa ni ovih dana kad živi „pod naponom“. On jednostavno ne „pizdi“ u javnosti.
pa ako već imamo, baš na svim nivoima, konstruiranu. manipuliranu stvarnost, zašto ne bi vratili njihovim oružjem u njihovom mediju – za promjenu – faktima i činjenicama!? ako velim, to možemo. a možemo? uostalom, što? da ih isposnički molimo za milost?
pileći nedojebani polu-intelektualci na forumima i kulturnim portalčićima i impotentni menadžerčići na biznis.hr-u će nas mrziti? šatro osviještena provincijalna studentarija će nas proskribirati? njihovi fafenštajnski gurui na portalima, blogovima i fejsovima će nas hračkati i prozivati? tri ćelave glave koje su se sastale prije izlaska „gladijatora“ i dogovorile da nam unisono daju dvojku (jutarnji, večernji, slobodna) će nas uništiti? hoće, hoće, samo kad budem mrtav i beo. prejadni su. cijela ta bauljajuća diližansa mrzi nas i ovako i onako. utopili bi nas u čaši vode. u mili fakinlitru hadvaoa. rekao sam već puno puta; showbizz je talog društva, hajdučija i srednji vijek. nema milosti. tko milost daje, od nje pogiba.
sve ovo sam zapravo napisao da vam kažem kako se najnormalnije, bez da itko trepne, šaptom prijeđe preko činjenice da smo u kawasakiju neki dan samo dobili potvrdu da je i u ova nevremena moguće čuti punokrvni, pošteni, suludi rokenrol band koji bez problema utopi 1500 karata, a slično, uvjeren sam, može učiniti i u drugim gradovima. gradovima, ponavljam.
no, pritom oni dolaze dovoljno prekasno na štih da bi poentirali, jer karte su podijeljene i preinertni su da zovu auzmeš. jer danas je potpuno normalno biti marginaliziran. i pasivan. jedno je biti marginalac svojim izborom – marginalac ima svijest o sebi i svijetu oko sebe, a drugo je biti sucker. marginalci imaju ponos, suckeri ne znaju što je to.
biti subkulturan u dominantnoj kulturi turbo folka. onak, to peče. barem bi trebalo peć. ako te peče, valjda si živ! kad ti stave kafanu na tramvajske tračnice, kad ti svoju vukojebinu dovuku u grad. pa kad pisneš il si mrtav il si skins, valjda. medijski teror nepotpisane, naravno i nepisane „političke korektnosti“, koja škopi one koji bi mogli, a zapravo tetoši vucibatine i kriminalce.
no, pritom oni dolaze dovoljno prekasno na štih da bi poentirali, jer karte su podijeljene i preinertni su da zovu auzmeš. jer danas je potpuno normalno biti marginaliziran. i pasivan. jedno je biti marginalac svojim izborom – marginalac ima svijest o sebi i svijetu oko sebe, a drugo je biti sucker. marginalci imaju ponos, suckeri ne znaju što je to.
biti subkulturan u dominantnoj kulturi turbo folka. onak, to peče. barem bi trebalo peć. ako te peče, valjda si živ! kad ti stave kafanu na tramvajske tračnice, kad ti svoju vukojebinu dovuku u grad. pa kad pisneš il si mrtav il si skins, valjda. medijski teror nepotpisane, naravno i nepisane „političke korektnosti“, koja škopi one koji bi mogli, a zapravo tetoši vucibatine i kriminalce.
igra je gotova kad upravo takvi likovi u drugoj, trećoj generaciji postanu „dečki iz grada“ i postavljaju definiciju i pravila jebenog tzv. „urbanog“. i pišu neku svoju povijest. i definiraju vrijednosti i kriterije. ciklički, ciklički, uvijek isto. osvijestiš tek kad tebe ubodu. do tada misliš da ti starci pričaju urbane legende. o zarazi.
velim, gruba je igra. al i u takvim uvjetima na igralištu moraš bit gospodin. zvuči perverzno, ali i kad šamaraš i kad te šamaraju možeš i moraš biti gospodin. zbog sebe, ne zbog drugih. o tome nema rasprave. bit baraba je lako, prelako. moraš se razlikovati od Njih.
17 godina upirem da nas ne zatru, ne potru.
kome, čemu?
sebi. i mojoj kćeri.
velim, gruba je igra. al i u takvim uvjetima na igralištu moraš bit gospodin. zvuči perverzno, ali i kad šamaraš i kad te šamaraju možeš i moraš biti gospodin. zbog sebe, ne zbog drugih. o tome nema rasprave. bit baraba je lako, prelako. moraš se razlikovati od Njih.
17 godina upirem da nas ne zatru, ne potru.
kome, čemu?
sebi. i mojoj kćeri.
