Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
12.2.2009 • 18.2.2009 • 21.2.2009 • 19.4.2009 • 24.5.2009 • 20.10.2009 • 27.10.2009 • 29.10.2009 • 1.11.2009 • 4.11.2009 • 5.11.2009 • 7.11.2009 • 14.11.2009 • 19.11.2009 • 22.11.2009 • 25.11.2009 • 1.12.2009 • 3.12.2009 • 11.12.2009 • 16.12.2009 • 25.12.2009

fc

19.11.2009
radeći na konceptu za novi sajt nemilosrdno sam skinuo sve rubrike koje se periodički nisu updatale iz raznoraznih razloga.
tako je otpao "magazin" gdje su useri trebali napraviti mali kulturni portalčić i na taj način plasirati nešto kao stav sajta o raznorodnim kulturnim manifestacijama kako u fafu, tako i šire. mogu reći da mi je "propast" magazina možda i najveći "poraz" u internetskoj karijeri. dobiti samosvjesne, svjesne, ambiciozne usere - dobrovoljce, krvav je posao. dugotrajan posao. zapravo, to je - posao. a ja nemam vremena svakodnevno moljakati 10ak ljudi da nešto naprave, napišu, pripreme, a nakon toga neki drugi da sve to skupa slože pa da objavimo.
skinuo sam pling plong jer mi se generalno ne sviđaju demo bendovi u regiji. točnije, onih koji bi bili dobri previše je premalo da bi zbog toga imao folder posvećen njima. a i svi ti imaju svoje majspejse, blogove, fejsove i ine pizdarije gdje im pipsi ništa ne znače u promociji.
jedino što nisam skinuo i vjerojatno neću nikad, a ne updata se je fight club, fc.
fc je, skraćeno, dio sajta posvećen likovnjacima u najširem smislu. on je nadopuna af-u kojeg uz veliku pomoć jedne starosjediteljke (i još nekih prije nje) punimo u dvotjednom ritmu već godinama. dapače, često imamo hrvatsku ekskluzivu. jako sam ponosan na af, jako sam zahvalan starosjediteljki na trudu i kvaliteti koju nam nudi.
a i ona i ja i svi vi znate da af konzumira možda 10% ljudi koji borave na sajtu. ipak, on je jasna poruka da pips sajt mora želi i bit će više od sajta rokenrol banda. jer ljudi koji slušaju pipse imaju i neke druge ambicije, recimo to tako - kulturne potrebe i dijelom ih mogu konzumirati i ovdje. naravno, i na još puno drugih strana.
u tom svijetlu, da se vratimo na fc, želja mi je da u fc-u otvorimo vrata slikarima, fotografima, strip crtačima, animatorima, video artistima i da sad ne nabrajam. nekako mi je jedino industrijski dizajn mrzak. ne spada mi u art, nek mi ne zamjere dizajneri koji ovo čitaju. al opet, super, ako se ne slažete samnom - pošaljite radove i objavit ćemo ih. ako imate frenda za kojeg znate da je super, predložite mu da se ovdje predstavi. zašto ne?  
želim da ste aktivniji, puno aktivniji. čekati da netko drugi nešto radi, a da mi to eventualno konzumiramo ne čini nas sretnima. sretnima nas čini čak i frustracija kad se nečim (ne)uspješno bavimo, sretnijima nas čini već sam pokušaj, još smo sretniji kad ne odustajemo. nesretni smo kad smo malodušni.
zato ako se bavite nečim što bi priličilo fc-u, pošaljite radove uz  svoj cv (jebeš cv, ispričajte pričicu kakvu hoćete), a mi ćemo to složiti i objaviti. ako imate mogućnosti možete sve pripremiti već sami (uz prethodnu konzultaciju s nama). primjeri za to su vam u samom fc-u, vidi se da je svaki umjetnik predstavljen zasebno, dakle nema šprance na sajtu koja ih slaže ko ovce u tor. to je nama, naravno, puno kompliciranije, al s druge strane je gušt.
takooo....
dok ovo pišem ekipa u treš majicama na trgu bana jelačića skuplja potpise od bakica pod egidom "ne damo naše more".  ne damo ovo ne damo ono. ne damo naše govno od života (ne mislim da je hrvatsko more govno, da se razumijemo) pa makoliko nas to koštalo. to je stara južnoslavenska navada - inzistirati na porazu i kasnije ga slaviti u narodnoj pjesmi ko pobjedu. daj odjebite...
zato ja kažem "dajem vam fc", dajem vam sajt. i slovencima i srbima i hrvatima i nigerijscima i juesej sitizenima, švabama i svima ostalima, vascelom fafu!

evo vam za danas jednog spotića.
bendić me razočarao na in musicu ali
ovo je super pjesma.
sajber ljubav.

Wait! They don’t love you like I love you;
wait! They don’t love you like I love you;
Ma-a-a-a-a-a-a-a-a-aps
;

MAPS = My Angus Please Stay



karen'o, djevojčica koje sam se bojao kad sam je prvom prilikom vidio u prilogu ante batinovića u htv dnevniku. stvorenje je izgledalo...stvorenje je bilo mutant koji urliče i sa ženom sam ozbiljno komentirao jel to muško il žensko. nešto godina kasnije industrija ih je malkoca uškopila, tek toliko da više nisu čista provokacija već pop proizvod. karen'o pritom figurira kao mudrica kojoj je prilično jasno što hoće i može. ono što hoće je, čini mi se, postati ikona i dugotrajno gledano na dobrom je putu. već sad je postala ikona stila, žena se prejebeno fura. ono drugo, ono što ne može je da postane pjevačica. jebiga, to će ići malo teže, ipak je to glasanje mladih lemura, prije svega.
no, u MAPS su je fino postrojili u studiju, predivna, osjećajna pjesma, ona koja me zove da odletim s karen do same pičke materine i ne vratim se nikad.
nema danas puno takvih pjesama.