Daddyev dnevnik

fenomena

što brine severinu u trenutku tom da pere po edi u svom najnovijem šund uratku? dal malog treba imidijtli pomesti ko što to radi teta madonna tamo negdje u bijelom svijetu sa svojom konkurencijom? seljančica severina igra se hrvatske inačice male globtroterske seljančice madonne u spotu «hrvatica», a i šire. teta madonna (u jednom vrlo vrlo kinky stadiju svoje karijere) postroji britney i aguilleru ko ovčice na mtv awards i uvali im jezičinu – taaakoocaa, djevojčice moje, da se zna pred celim svetom ko je šefica. ove droljice sretne ko tinejđerice poslije defloracije. severina je, pak, izdanak brdovitog balkana i nakon havarije s pornom seljački ju nenadjebivi instinkt ne vara – edo maajka joj pred očima mažnjava mase! ona nema instrument jačine mtv awardsa da se s maajkom obračunava, a porin (njen ljubljeni) je predaleko. mora se obračunati – sada.
i tu smo, dakle; na edi u domu sportova u zagrebu neki dan je barem 50 posto bilo i tzv. severinine publike, a bit će, samim tim, i thompsonove i škorine. (vidjet ćemo kakav će odgovor biti potonje dvojice. oni su malo veći šupci. seve ide seljački i otvorenim gardom. ova dvojica će se slizat s edinim dometom, al jebat će ih to do iznemoglosti. ne budite glupi, u ovako malom psećem izmetištu svatko je svakome konkurencija i prijetnja kućnom budžetu.)
jer hajp je hajp. samo se o tome radi. seljački, to vam je formula «idem gdje svi idu». ona je vječna, samo se protagonisti šaltaju. na hajpu ne valja praviti kalkulacije. u ovom posljednjem edinom slučaju nema nikakvog razgovora o «povratku urbanog», «normalnog», «rockerskog». takvo je razmišljanje laičko, površno. nikakve pizdarije «kolko nas ima, jebote kolko nas ima». ok, jel to onda 5 somova prodanih karata? e, nije, malo nas je, pardon, ih je više. i mnogima nije padalo na pamet biti nazočnim tamo, uz svu čast i počast glavonji.
ako je edo hip hop, a valjda je, pitam: pa di je jebeni hip hop u ovom trenutku u ovoj zemlji?
od prije 2-3 godine vrlo jake scene (jedine «scene» od one fiju briju naplavin '95, '96.) nije ostao nitko. nitko! ostao je edo koji tada nit nije bio njenim bitnim dijelom. za istinu, edo ih je sam i pokopao.
ako je edo (i) rock, di je taj rock? hladno pivo? hladno pivo je (kao) rock prvenstveno zato što više ne mogu i ne žele biti punk, a kad još jedamput pročitate ovu rečenicu bit će vam mnogo toga jasnije.
ako je edo ičemu alternativa, onda sam ja eksperimentalni kompozitor za bienalle, a nisam, braćo.
edo zblejanim ovcama u domu sportova propovijeda o tome kako treba svirati što vole, kako trebaju biti svoji, kako treba odjebati šund. i to je ok. osim kaj piša u vjetar jer ga apsolutno nitko tamo okupljen kurca ne razumije i zapravo ne čuje. tamo se ne dolazi slušati. (tko u ovoj zemlji nešto svira? debitanti «bejbis»? ili debitanti «kawasaki 3p»? tbf koji su se sjetili postati rock band?)
edo kaže «svirajte punk, hard core, vrijeme je da odemo iz klubova u dvorane!» oh, malo se zanio; iz kojih klubova? i tko to «mi»? mislim, tko to osim njega i h.p.-a? osobno, u 38. mi se ne svira punk, ni hard core – ima li tu mjesta i za kurčeve pipse? jebiga, ne komentira mi se više dnevna politika, ne pjeva mi se o posljedicama, bavim se uzrocima, ajmo nekako tako reći. ima li mjesta i za takve?
edo kaže da je bolje da je on mainstream nego netko drugi. i to je sasvim ok. samo tada treba imati na umu dvije stvari: ukoliko i dalje želi ostati mainstream mora računati na šoranje i nema natrag, nema žaljenja.  naime, najbolje što može učiniti za sebe je da samom sebi isproducira konkurenciju. jedino će u fajtu opstati. to je ključna pogreška fiju briju naplavine; 2,3 godine su vladali, nakon toga je nastao potop. nitko se nije priključio. nitko ozbiljan do ede maajke. kolko je vremena prošlo? – jebenih 8 godina, 8 godina ničega!
napunit dom sportova jednom u životu može dosta njih. napunit ga 2 put može njih bitno manje, al to je već putovanje s vragom pod pazuhom. naime, pitaš se, ako ti se u prvom domu sportova ostvario dječački san, koji ti se kurac u njemu 2. puta može dogoditi? koji kurac da u njemu po drugi put radiš? ponavljaš se, a veći od sebe nećeš i ne možeš biti. i koji sad kurac da se radi, kuda da se krene? priznajem, zajebano je. i zato edo vrlo razumno razmišlja o «ćevapari». svjestan je on što stari deda dudo trakelja.
no, bandite koje «povuče» i 2. put, 3. put im već lakše; znaju i priznaju si da se otišli u pizdu materinu pa  se ko parni valjak potucaju jednom u 3 godine po toj dvorani jer su «veliki da nemogu veći bit», pa «moraju, jer inače, kaj....neeee, bila bi katastrofa nekaj ispod toga?». pa skupe ove s upaljačima za 2 kune da ih troše na sentišima, i sve fore znaš; i «sthaanicaaa dneevniikaaaa» i «neeeeeedaaaaa...nije više tako oholaaaa» i «jesen u meni tuuuuuguuuujeeeee» po trilijarditi puta. rokeri, kuiš, ne.
i prije no što si navuku najlonsku čarapu na proćelavu glavu prije spavanja jebu mater svojoj savjesti koja se 20 godina kolje s tamo nekim jajom hourom, a jebiga, brat bratu, ona publika jučer (i sutra i preko sutra, op.d.i.) u domu sportova je 99% ona koja je i na gaži njihovog smrtnog neprijatelja, jel da?
edo, prijatelju, ovi dani su tvoji «dani poslije». sve što te sad jebe, treba da te jebe. ako te kojim slučajem ne jebe, ok, odmori, al jebat će te.
teta severina se, ti to kužiš, bori za opstanak. vaša publika (u domu sportova pogotovo!) je velkim dijelom ista. masa je masa. nema dvije mase; ona dobra i ona loša. to ne postoji. oni su točno proračunato statistički glupi, nazadni i opasni. i, naravno, među njima skrivena, isto tako statistički otfikarena manjina je ok. i to znaš, jel da? al vam pozicija nije ista, tvoja je puno bolja. jer sve još uvijek možeš odjebat. možeš odjebat ove koji u tebi vide mesiju, ovi koji su duboko u sebi izgubili identitet (ovi «urbani» i «normalni» i «napredni» i «oni koji kuže kaje mjuza»), pa si sad ti njihov «spas». nitko nikome nije spas. ne treba se zajebavati s tom ulogom. ko ih jebe, zaista, kažem ti. oni ne vide prst pred nosom, inače ih ne bi trebalo ni «spašavati».
iskrene ispovijedi radimo sami sa sobom ili u društvu s inimusima. dom sportova je tor za stoku, uvijek bio i ostao. dom sportova nije pojilište za odabrane. to je, eventualno, samo mjesto za obračune. ili, još iskrenije, tamo se radi «posao». spika s masom je ista; plošna, jednodimenzionalna. pa ni papa s pastvom ne ulazi u dubioze.
i ne filozofirajte puno o tome plebsići, smiješno je.