Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
2.1.2004 • 18.1.2004 • 21.1.2004 • 4.2.2004 • 12.2.2004 • 19.2.2004 • 22.2.2004 • 24.2.2004 • 8.3.2004 • 9.3.2004 • 11.3.2004 • 22.3.2004 • 18.4.2004 • 18.4.2004 • 20.4.2004 • 3.5.2004 • 19.5.2004 • 30.5.2004 • 7.6.2004 • 15.6.2004 • 18.6.2004 • 29.6.2004 • 30.6.2004 • 4.7.2004 • 5.8.2004 • 7.8.2004 • 8.8.2004 • 10.8.2004 • 12.8.2004 • 17.8.2004 • 18.8.2004 • 21.8.2004 • 22.8.2004 • 23.8.2004 • 30.8.2004 • 5.9.2004 • 13.9.2004 • 21.9.2004 • 1.10.2004 • 5.10.2004 • 17.10.2004 • 6.11.2004 • 20.12.2004 • 25.12.2004

21.09.2004

rezime

evo, što smo znali i ostvarilo se – joža je (kao) glavni trešijaner. naravno, to baš ništa ne govori o joži, a mnogo o svima vama koji ste za njega glasali. telka je zajebana stvar, ponajprije stoga što abnormalno iskrivljava i multiplicira bad, a iz miša radi slona. i jebeš to, nego PRAVI SLONOVI za to vrijeme neopazice prolaze pored vas, kljusine glupe. i gaze vas. al ni to ne kužite, pače, uživate u tome.
jedan od vas je na forumu (koji je, bdw, umro jer «džombe» ne razumiju da je privatno druženje – privatno druženje i da to nema veze s forumom. nego, jeste li vi prije foruma na ovom sajtu bili usamljena srdašca iz večernjakovih oglasa?! jebiga, sad kad ste si našli «partnere» idete ća. nema beda, stvarno.) držao predavanje o trashu i njegovom izvornom prijevodu. priznajem, ima pravo; s (ne)pogodnim terminom sam se zajebavao danima prije no što sam anketu izvjesio, jebiga, nisam najsretniji odabrao. naime, mislio sam da ćemo se nać negdje na onoj metafizičkoj ravni «ju nou vot aj min (pod pojmom trešijane)», ali to je bila kalkulacija ko ona da će niko kranjčar skužiti da bi trebao izgubiti 15 kila. oće kurac.
naime, kaj: za mene su svi u ovom hrvatskom carstvu govana i kuraca – za kurac. svi osim leta, rundeka, dijelom ede i vjerojatno još ponekog za koga bi morao kontemplirat 7 dana na tibetu da ga se sjetim. daaaa...i biffelko moj je car! dakle, uopće ne mislim da je jedan poša išta gori od 98,5 % njih. i da bi njega nešto specijalno trebalo ismijavati. dapače. samo kaj je on u tome neprepoznat, nepoznat i definitivno neuspješan. za razliku od «popularnih» i «uspješnih» koje jako teško varim, pogotovo što su nekima od vas puna usta tih totalnih antitalenata. svi mi oni toliko idu na kurac da mi se ne da ni stavljat njihova imena u trešijanersko natjecanje, mada bi neki bili preneraženi tim mojim potezom, a neki bi vjerojatno i otišli sa sajta. šteta, jednog dana im to moram priuštiti. kužiš, moji onli bejsovci i dramovci su dobivali i porine – naravno, pa porin je glavni cirkuski šator trešijane! mucalo je osvajao splitske festivale – naravno, pa to je carstvo smeća!
tak, kad zbrojim idealni(a) miss/mister natjecanja trebao(la) je biti mješanac treša, luzera, a kao specijalan spice bilo je poželjno da bude simpatičan. (trešijana je cool samo kad je off, a ne kao kod nas -  službena i pobrkana s uspjehom (!), čak i s umjetnosti!)
mi smo nakon svega izglasali nesimpatičnu budalicu koja bu kad tad došla sebi kad ga život malo jače klepne po tintari, a stari prestane pokrivat njegove nepodopštine. pa nek nam je.
- - - -
glupi bugarin (tako ga zovu) misli da može moju ženu zvat «srpčekom». pa da se ta htvova kretenčina opet ne bi morala ispričavati ko onda kad je gosn gonzo povukao spot «bog» s htv-a pa je lepi aca morao pisati «dan mraku» pismenu ispriku jer bi inače neki prisavljaci najebali ko žuti. e, moj bugarine, jebat ću ti majku!
- - - -
super glupi hrvati, kojima ja svima po redu jebem majku krvavim kurcem u usta, od neki dan mogu slinavo čekat da se one rugobe na rtlovom velkom burazu u skoroj budućnosti skinu/pojebu/poubijaju/štalivećne.
al kako su samo balzamirani svi ti mirkovići, paonajdebilkojivodiiveto i glumatačice, pa te obitelji, pa sve to hoh i tak to. ono, ko da će misa počet, a ne zadnji treš od života u kojem nas ne interesira ništa drugo osim prejebenog sranja iliti ekscesa.
i kužiš; sve to odavno i  više i bolje imaš na netu – snuff, jebačinu, gole pičke, web kamere u privatnim i javnim zahodima, pišanje, sranje.....biraj!
i onda je neko jednog visprenog popodneva skužio da bi se sve te opačine mogle malo speglat, prilagodit katoličkim masama i obiteljski zapakirat. i zaradit na tome jebenu lovu.
i bi tako. u međuvremenu je 99,999% vremena prejebeno dosadno.
- - - -
stigosmo voznim neredom i do recenzije novog albuma «pun kufera» aleksandra dragaša u jutarnjem. zakleo sam se samom sebi da nema smisla recenzirati recenzije, pa onda sad to neću ni činiti. tek, štrajfat ću je fenomenološki:
u recenziji se često spominje drug ripper, čini mi se bez razloga pravog. naime, spomenuti je drug zaista u prijateljskim odnosima sa biffelom, biffel jest zaista tonac pipsa. i tu bi našoj analogiji bio i kraj. drug ripper, sada dubravko ivaniš, ima jako dobro mišljenje o novom albumu punog kufera, to je već prije dosta vremena i napisao na ovom mjestu. aleksandar dragaš to mišljenje ne dijeli, pače, album ga razočarava. i aleksandar dragaš na to ima potpuno pravo, pače, ko sam ja da mu to pravo dajem ili ne dajem.
ipak, kao što često znam svjetovati ljude, tako ću i sad; album bi trebalo poslušati...paaa...barem jednom.
zašto? zato što je odmah jasno da nikakvog utjecaja rippera na mladog biffela neima, ni na horizontu. a horizont je, znamo, reče gobac u genijalnom ratnom pokliču – naš front.
daniel je biffel izvanredan poštovalac rada i djela jednog dedeka kojeg drug ripper nije ni površno usvojio – druga boba dylana. daklem, biffel na svom albumu ide šumom, a ripper na svom – drumom, vjerujte vi meni na riječ.
nadalje, poetika, o bože...zar je moguće pronaći paralelizme? zar u tzv. 1-1 rimi, sale? pa to ivaniš nema od shimpoo pipmpooa, a tamo je to u daleko površnijem izdanju nego što to biffel čini na svojoj, ponavljam, vrlo dobroj, odnosno jednoj (i jedinoj, po meni) od ploča godine. (žao mi je samo što inkriminirani citirani stih zaista dolazi iz  manje uspjele pjesme, ne i iz loše, to nikako!)
etiketiranje, stavljanje u ladice jedno je od općih mjesta glazbene kritike i samim tim, samoj njoj i preogromni uteg. jer se riječima ne može opisati muzika, jel tako?! pa je onda ovo slično onom i tako u krug. sve su to bedastoće. evo, sad naš biff, ni kriv ni dužan, ima etiketu rippera, naljepljenu posred ćelenke. etiketa je opasna stvar, pogotovo kad ne stoji. a rijetkost je da stoji. ona bezrazložno opterećuje i skreće pažnju s djela. ona je krivac za predumišljaj. priznajem, očekujem da mu takvo što dostavi voditelj na obiteljskom radiju ili recenzent u časopisu glorija, ipak od nekih sam očekivao da to ne učine, zapravo da im to, ukoliko su ozbiljni, uopće ne padne na pamet.
i da budemo sasvim jasni; ne mislite valjda da iz ne znam kojih pobuda zagovaram i štitim biffa, koliko god smo si dobri. (jedino bih ga svim srcem htio zaštiti od sebe, jebiga, danas fakat nije lijepo biti uspoređivan samnom!) pa ako tako mislite, da vam rečem: drug ivaniš svira s drugom dinom i ne mislim da grupa djeca ima dobru ploču. i to sam mu i rekao. drug ivaniš je suprug yaye ivaniš i ne mislim da je ona u jinxima dala ni 70% onog što je MORALA, a nekmoli trebala. trebala se truditi i raditi više. i to sam i njoj rekao. drug ivaniš je svirao i s tinom ostrešom, vjerujte, prejebenim bubnjarom koji je svirao i zadnje gažeraje. i on to zna, a i ja sam mu rekao. drug ivaniš jako cijeni tristana karasa i smatra ga najboljim muzičarem kojeg je ikada sreo. na nesreću taj je karas snimio katastrofalan solo album prije koju godinicu. nisam mu rekao, a ni neću jer mi nije napeto, ju nou?! drug ivaniš je svirao i s najboljom desnom rukom u svemiru – alenom kraljićem, koji se s baretom muzički zapustio i upropastio. pa nema veze. i da ne nabrajam više.
eh da, ne bi vjerovali, drug ivaniš, usprkos svemu, sebe ne smatra bogomdanim ni savršenim. drug ivaniš je samo velki šljaker, pa kom se svidi – super, kome ne – jebiga, dao sam sve od sebe.
kratko; konzumirajte novi pun kufer, band koji je puno bolji nego na svojim počecima (analogija?!). album je pun krasnih «malih» songova, jednostavnih, čistih. zvuk je pre-di-van, fenomenalno!
ako čitamo saletov tekst kroz prizmu hipoteze o povijesnoj liniji gradskih kroničara štulić – rundek - ripper - biffel  dobivamo štivo u kojem je poneki lončić ostao sasvim upotrebljiv.