Daddyev dnevnik

2x2

odužilo se, ko i uvijek. tak da imamo zimski spot u ljetnoj sezoni. i zimsku pjesmu, totalno zimsku. po meni, za njenu vladavinu potrebno je bar 30 cm snijega na ulicama. i metar i pol na sljemenu.
mauro je prvo snimio band u domu hrvatske vojske u puli. smrzavali smo se ko pičke, skinuti kaput bijaše prava avantura. puno se bavio odrazima lica u instrumentima i okolnom inventaru. na kraju je posve od toga odustao, ostala je samo spika s bandom u ogledalu (jedno od ogromnih ogledala u dvorani) u samom finišu spota (dakle, ne radi se ni o kakvom efektu ako ste to mislili dok ste gledali).
ok. osim banda isprva je razmišljao da na netu otkupimo inserte iz nijemih filmova koji bi  duhovito komentirali tekst. al brzo je odustao zato kaj su pravne zavrzlame oko autorskih poprilične, a i nemamo mi tih para.
onda je instruirao i dao kameru burazu koji u amsterdamu studira ples da snimi svog kompića koji tamo studira pantomimu. onda je prošlo pun kurac vremena. onda mi je rečeno da mauro nije zadovoljan s tim kaj mu je buraz snimio. onda je počeo montirati. onda je skužio da materijal s bandom definitivno neće izdržati 6 minuta. onda je opet prošlo save zagrebom poprilično. onda sam načuo da bi nas volio još malo snimati. onda je rečeno da će s burazom nešto ovdje snimiti. onda je snimio i smontirao.
- - - -
sve gore navedeno samo je kostur razmišljanja, dvojbi i razvoja ideje frajera koji bez ikakve konkurencije radi najbolje spotove u hrvatskoj. i koji spotove promišlja kao umjetnička djela, mada to nikad neće naglas priznat. i kojem se to ne da raditi. jer mu se ne da. i jer ga strašno boli kičma. i jer se potrošio. i jer nema izazova. nema čak ni pjesama koje bi volio vizualizirati. i ne igra mu lova, ne možeš ga navuć.
- - - -
da li je emil u pravu kad veli da je spot za 2x2 remek djelo?
ne znam.
znam da za 2x2 na svijetu ne postoji sisavac koji bi ga bolje napravio. dakle, mislim da može biti bolji, ali samo teoretski. u hrvatskoj, sloveniji ili bosni to bi morao biti netko za koga baš nitko nikad nije čuo, jer ovi za koje znam mogu od maura slušati predavanja jedno 2 godine pa se onda usuditi pitati mogu li dobiti kameru. ovi belosvetski imaju predestinirani feler – nemaju neophodno razumijevanje i prožetost s bandom kakvo je mauro kroz godine stekao s nama.
dakle, kad razglabamo o maurovom spotu trebamo odmah biti svjesni da je on kategorija za sebe, slikovito – on po defaultu u vis skače 20 cm više od prvog do sebe (u hrvatskoj). eh, sad jel skočio evropski, svjetski, balkanski rekord ili hrvatski...ili je podbacio pa skočio «samo» 15 cm više od drugog...eh, vidite djeco, to je zaista sfera OSOBNOG ukusa. ono prije toga je jebeni fakt...ili ste slijepi, nažalost.
- - - -
najveća odlika je ta što mi je svaki puta (a gledao sam ga samo 3 puta) spot prošao ko popit mali makijato. a radi se o fakin jebenih 6 minuta koje sadistički traže pažnju, u suprotnom ode sve u pizdu materinu. tih 6 minuta su za režisere mont everest. i onda se ja sjetim kako sam se u kfs mučio s patološkom dosadom nakon samo 1,5 minute! (kasnije je kardinal išao sređivat stvar pa je ispalo malo malo bolje.)
montirano je savršeno. kadrovi se naprosto ljube s pjesmom od prve do zadnje sekunde. perfektna muzikalnost, uostalom, kao i uvijek.
e, sad...
možda su i meni krenuli na kurac spotovi općenito nakon 15 godina. možda. jer fakat me više ne dira naglašena alijenacija; lonac, čarapa i kajaznam kaj na glavi. imam osjećaj da svaki drugi spot ima frajera s loncem na glavi ili nekaj slično. uglavom sva ta sjebanost, usamljenost, otuđenost protagonista svjetskih spotova na koncu djeluje na mene tako  - da više uopće ne djeluje. kužite, pretjerano mi je. pretjerano mi je jer ko da sve glupe mamlaze možeš natjerat na razmišljanje i dužnu pažnju samo ak si staviš lonac na glavu. možda je to istina. možda tak fakat mora. al onda je to jebeni kraj spotova kao takvih. ako je – neka je!
netko će možda zbrzat i pomisliti kako si ja bahato dozvoljavam banalizirati maurovu ideju uopće ne shvaćajući bit. ponavljam: toliko sam sit alijenacije da me više emocionalno ne drma čak ni kad je (zlo)upotrebljena na pravi način. a mene jebe kad me više ne drma. jebe me to jer bi volio da nije tako. kužiš, to ima više veze s mojih 37 kuki i sitosti i prenagledanosti nego s konkretnim spotom. on je samo povod takvom razmišljanju.
i zato mi je prekrasno kad maurov buraz krene skidati kvačice jednu po jednu, polako, polako na bas nogu. a ispod ostaju ožiljci.
pjesnik.
- - - -
na kraju treba spomenuti i band koji se nakon 4 godine prvi puta pojavljuje u nekom spotu.
znate li kako mi djeluju?
pa djeluju mi ko društvo koje tu pjesmu nije komponiralo, snimalo ili nije dovoljno proživjelo.
nemreš mene prevarit. nit mauro nekom može navuć nekim čudom nešto čega nema. iskustvo. godine. govna. težinu. tri tone. početak i kraj.
sve ja to vidim. ko skener.
- - - -
ocjena: najbolji spot u hrvatskoj (i šire) od porculana pa sve do slijedećeg maurovog.