Daddyev dnevnik

horrorček
kakav horror zadnja dva dana! o, da, bljeskom munje riknuo je hard disc u laptopu, o, da, nepopravljivo je nestalo gomilu fileova (kompletan koncertni materijal koji ponovo za koncerte moramo miksati matrice i nešto novih piseva). recovery, velite...u jedinoj firmi u hrvatskoj koja se time bavi (info lab) nakon jednodnevne analize mogućnosti povratka data-e, vele da bi za 2-3 tjedna mogli vratiti najviše 50%. inače, sve o recoveryju znamo; metode, cijene..samo pitajte ako vas zanima. ili ne pitajte nego beckupirajte stvari. 5 godina radimo s kompom i nismo se naučili pameti.
kardinal, koji inače vozi moj auto da mi bezveze ne stoji ispred kuće, jučer ga je u stresu zbog kompa razbio. par tjedana prije nego sam ga trebao prodati – odu vrata. njemu nije ništa; ušao je frajeru u putanju, frajer nije stigao zakočit nego se otsklizao u njega. sve jasno, kardinal je kriv.
eh, da, hvala na pitanju – i eksterna kartica je riknula (pun kurac love).
kako je sve krenulo? šinecu sam rekao da snima 2 dana nešto sa satelita. božanić je došao do njega i kad je usb-om spojio karticu i lap (ko i 1000x do sada) nešto je puknulo i zadimilo se. što smo snimali? emisija se zove «explosiv», ne šalim se, nije mi do šale.
ne znam, danas sam se malo sabrao. razmišljam puno šire; od toga koliko mi je žao novih piseva (jako malo! ono što vrijedi možemo brzo rekonstruirati jer se toga i sjećamo. što ne vrijedi, bolje je da više ni ne slušam.) do toga da smo od uvođenja tog kompjutora zapravo stalni zatočenici i robovi skupocjenih sprava, njihove ćudljivosti i katastrofalnih posljedica naše aljkavosti (ne radimo backupove). čak i kad šljaka, najviše se priča o novim memorijama, matičnima, softverskim instrumentima, reasonima najnovijim, zadnjem fantastičnom cubaseu. malo je tu, dnevno, muzike. s druge strane, apsolutni sam zagovornik upotrebe kompova, to su naprosto instrumenti, moćni alati u rukama kreativnih ljudi. ali najvažnije im je pronaći mjesto i mjeru. i najteže, ujedno. pogledajte; da nam se ovo desilo dan prije londona...by, by, skoro da nema šanse da se pokrpamo! mogu reći da je u pcvc kompjuter najmanje 2 člana banda! hoću reći; bez nekih bi se na koncertu i moglo, bez kompa – ne (cca. 40% pjesama. meni, bdw, najdražih; npr. dobro (matrica, pola aranžmana koji zamjenjuje barem 10 živih ljudi!), onaj kojeg nema (matrica), porculan (sampleovi), susjedi (matrica), mrgud (fićuk), sao paulo (sample), kfs....ima toga još....). zaista je seljački u 21. stoljeću razmišljati o upotrebi kompa na liveovima kao o prijevari....pa, jebote, mi smo gaće na štapu ostavili da bi mogli vjerno izvesti neke pjesme! a i slušat glupi klik pola giga u slušalicama i svirati dinamički i emotivno zahtjevne pjesme....pa probajte, ako mislite da je lako. (pogledaj esej g. čulića o «smiješnim i nepotrebnim» slušalicama)
- - - -
već 3 godine niti ne otvaram glasački predložak (ja sam naime glasač, ne svojim naporom ni voljom nego kao član hds-a) za «porin», niti u 1. niti u 2. krugu. nisam ga otvorio niti ove, ni ja ni yaya. nisam se čak ko svi ostali udostojio po svim kategorijama u kojima smo prijavljeni glasati za sebe i za još 2 autsajdera, zlu ne trebalo (moraš glasat u prvom krugu za trojicu u kategoriji u kojoj glasaš, inače ti ne pali glas). ništa od toga. odmah sam sve bacio u smeće. prije više od godinu dana rekao sam menartovcima da na porin ne idemo (to je bilo i prije izdavanja albuma). upozoravam, to je diskografska nagrada, sve predlažu diskografi, izvođače se tu malo pita, a diskografima je to događaj od najveće godišnje važnosti. ja sam ove godine zamolio da nas maknu iz «alternativne» kategorije jer je tako prozirno da se želi pošto-poto dobiti nagrada, kud puklo da puklo. mi nismo nikakvi alternativci i gadi mi se takva situacija. hvala lijepo, uvažili su moje mišljenje.
danas sam raskopan između sjebanog kompa i razbijenog auta 2 sata proveo po kavicama čekajući da sanjin obavi što ima i dođe po moj sošpa i slikice za vizu, te žirak i jmbg za «pljeskavicu». u jednom trenutku mi je dojebalo čekanje i išao sam ga zvati na mob. kurac, zvoni do beskraja, ne javlja se. koji mu je jebeni kurac? i tak, brijem, kadli stiže sms: na nominacijama sam za porin, još 20 minuta, bla bla......
skužim, po prvi puta sam potpuno smetnuo s uma....dapače, nisam ga ni pitao, nisam titrao, ništa....samo mi je rekao da nismo nigdje nominirani, a ja sam skužio da mi je laknulo jer se neću nadjebavati ni sam kim oko našeg mogućeg izostanka. laknulo mi jer duboko prezirem ljude koji se sad isčuđavaju «pa ni jednu nominciju niste dobili, kukulele, pa baaar jeeednu ste zaslužili...kakva nepravda». sve te koji su glasali samo zbog sebe i za sebe. (hej, i ja sam godinama glasao za svoj band jer najiskrenije mislim da smo u bijednoj konkurenciji za koplje iznad, ali nikad nisam plakao ni nad kakvom «nepravdom». nema nepravde, ima generalnog hibrida određenog profila javnog ukusa kojim je definitivno zaraženo porinovsko glasačko tijelo, mada se njegov upravni odbor godinama panično rita protiv te istine. naposlijetku, taj «neukus» je birao pipse kao laureate i ja sam toga svjestan, ali mi je nakon «boga» (koji je isto tako nagrađen!) sve jasnije da između porina i prepoznavanja kvalitete ne postoji znak jednakosti i da se zato njime ne treba baviti, sudjelovati, a ne daj bog njime mjeriti. skužio sam da su ljudi koje ja u hrvatskoj cijenim miljama daleko i od prijave nominacije, a nekmoli od nagrade. ako sam ikoga nakon svega branio, to je bila colonia. pa jebotisablastmater, ko ima hitove godina (jedna od glavnih kategorija, op.a.) ako ne oni, sviđalo se meni ili ne?
kakva nepravda? zašto bi to bila nepravda? i koji bi to nama JEDAN porin dodjelili? mislite, bilo koji, glavno da je 1? i što smo mi to popušili, pa mi smo duže vrijeme totalni autsajderi!? i zar mi nije dovoljno tih sramotnih propadalovih izdrkotina po stanu? zar mi nije dosta tog dolenčićevog preseravanja po dvorani? zar mi nije dosta tih blaziranih lica koja prvi puta u životu vidim po terasama hotela, na ručkovima i večerama...a onda skužim da su negdje za nekaj nominirani?! zar mi nije dosta licemjera (naši dragi zločesti dečki) drogiranih u backstageu. PA MENI JE ZAISTA DOMA NAJBOLJE, ne želim gledati te face. najbolji mi je ipak dujmić. neke tamo godine je mrtvo hladno u podne zakljucao na stolu terase hotela kvarner. pred mojim očima! zar mi nisu dosadili ti naši službeni zločesti dečki koji se godinama rogobore (ko po nekoj službenoj dužnosti) sa avetima raznih tutića i huljića, ne shvaćajući da su jebeni dosadni licemjeri. sjećam se '95 badrićke u lisinskom. ko da ju je netko potjerao s maturalne zabave; sva skockana, u nekoj haljini, razmazane šminke, histerična u šoku baulja po stepenicama zato što ju je pobijedila (čini mi se) vanna. jebeno sam je žalio. mislim da život mojih mačaka pina i fufe ima više smisla.
svega toga mi je bilo dosta i kad smo se vraćali s konjićima. bilo mi je jebeno dosta da u makarskoj nisam promolio 5 dana nos iz sobe jer su lokalni mještani pokazivali zavidni nivo netrepeljivosti. samo ne znam – zašto? mislim, znam. eto, zato što sam se rodio gdje sam se već rodio. i fakat nezapamćeno vrijeđanje čak i u samom šatoru za vrijeme direktnog prijenosa. a tek problem što smo htjeli svirati «narko», a ne «mars napada»...pa su mi se prijetili da će nas nakon 4 minute pjesme isključiti iz prijenosa («narko» ne može trajati manje od 6,5 minuta). na tonskima je onaj bratoš gledao na sat dok smo je izvodili. ma, mislim...ej, idite mi u tripičkematerine, pa nisam ja vaša mala budala. pa dal se sjećate predimenzioniranih pizdarija sa severinom ili sa letom 3? porin je uvijek sasvim nenamjerno uspio u jednome: pokazuje nam svakogodišnje kako smo netalentirani, licemjerni, neuspješni, zaostali, neduhoviti, kako se davimo u slavi lažnih veličina koje baš nitko neće pamtiti. dok me «dora» uvijek urnebesno zabavi i naprosto slavim svakog debila od pjesme pod rednim brojem 1, pa do 22, porin me iznova razočarava jer tamo nema velkih sisa i kučki, to je igralište teško frustriranih, ružnih i ozbiljno mentalno poremećenih individua. na porinu se, samo katkad i posve slučajno (kako li je samo prošla sve kontrole) desi da se nacionalna kučka razračunava na meni posve nejasan način sa najvećim intelektualnim kamenjarima; prvo se s njima jebala, a sad ih malo na suho jebe. i to je bilo rijetko vrijedno pravog «divljenja» zadnjih 10 godina.
kužim, ja se za razliku od većine koja me danas «žali» zaista bavim muzikom. često neuspješno, često s velikom mukom i frustracijom, često daleko od nečeg vanvremenskog...ali tu je, muzika je bitna.
da mi je stalo, ko što mi je nekad bilo stalo (dernjava, fred astaire) jer sam duboko vjerovao...kurac, NADAO SAM SE  da postoji institucija i važnost porina, njegov dignitet i da će stručnost glasačkog tijela svakom godinom biti naglašenija, da će likovi poput propadala i sfeccija vremenom nestati...da je tome tako možda bi bio sretniji. (da je tome tako ova zemlja norveškom bi se zvala, dragi.op.a.) nisam presretan što mi se to sve odavno gadi. ko klinac nisam ni u snu predviđao da ću se gnušati muzičara i muzičarskih «najboljih prijatelja». naime, takve nagrade bi na koncu trebale biti jebeno zabavne i mjesta okupljanja ljudi iz faha s kojima se zajebavaš 5 dana i to je to. natjecateljski dio tu je najmanje važan jer te u relevantnoj industriji već nominacija dovoljno vrednuje. ništa od toga, uvijek isto: sajam taštine, pričanje iza leđa, primitivizam, smrad u liftovima, hinjena zajebancija, podmetanja, neduhoviti scenariji, katastrofalni voditelji, dolenčićeva niškorisna nezamjenjiva persona i propadalov žalosni šroterski porculan (nije sramota on, sramota je onaj koji mu godinama omogućava da simbol glavne diskografske nagrade bude fušeraj jednog varalice i hohštaplera) kojim nikako ne bi mogao položiti prijemni na akademiji. i tek onda slijedi bulumenta diskografa koji u ratobornim alijansama izglasavaju jedni protiv drugih do granice trbuhobolje od smijanja. i ti smiješni «muzičari» koji sami sebe zaokružuju....e, gle, mene je to odavno prestalo zabavljati. normalan čovjek preraste svoja odijela iz mladosti, jebiga.
i to je mnogo bitnije negoli nekakve nominacije i nagrade. što će mi ako ih prezirem? možeš se s tim kurčit kad tražiš status slobodnog umjetnika (znate onu «važan za hrvatsku kulturu»...). a koji će mi kurac taj status, slobodno mi ga uzmite. lucija se slaže....
naravno, uvijek postoji ravnoteža u kozmosu: ja prezirem njih, oni preziru mene.
zato nema ljutnje ni povrijeđenosti, nema nikakvih «nepravdi» ni «sramote», nema nikavih mojih «zasluga» ni «veličine», zato je ovaj cijeli komentar potpuno suvišan....ali, znate, ja sam čovjek koji silom prilika već 5 dana nema probu i tak...malo sam «dolgcajtan»....sorry na gnjavaži. s druge su strane žalitelji i naricatelji koji u 5 godina nisu imali 5 proba. (neki jebači kradu svoje nacionalne hitove sa siemens mobitela)
ima dobra vijest: od porina samo je crni mačak crniji. i nekak ga nema ove godine...e, moj petroviću crni ptiću, naše seve menadžerčiću....(onak, presskonferencija i svinjoglavi glavinja u uvodnoj riječi...nou, tenks. jel se trpaju privatno on i onaj iz leskovca?!)

- - - -
vlado je u pravu: nema nas, sve je ok. zaista.