Daddyev dnevnik

nou sikiriki

bilo bi patetično pisati o gigu u osječkom dječjem kazalištu isključivo kroz prizmu zadnjeg u hrvatskoj mog banda. uostalom, oni koje će interesirati vrlo će jednostavno i samo jednim pozivom sanjinu saznati našu cijenu koju, btw, u startu smatram podcjenjivačkom prema nama samima. ukoliko im bude prihvatljiva vrlo rado ćemo učiniti iznimku. kako ovaj dnevnik nije plac cifru neću iznositi, možda ponajviše zbog toga što bi se mnogi od vas zapitao za koji kurac mi uopće sviramo ako nam je ovako jadna brojka toliko nedostižna u domovini da nastavak tuzemne karijere smatramo utopijom.
stvarno jadna priča.
mi smo u osijek (kao i u većinu drugih gradova) stigli na dobro poznat način, kao i toliko puta do sada – pozvali smo se sami. prevedeno, sanjin je iskopao varijantu s osječkim «gradskim radijem», njihovom obljetnicom..itd. tako nam se pružila prilika da u doličnim uvjetima uopće možemo razmišljati o odlasku u osijek. čini mi se da sanjin ikakvu osječku opciju istražuje još od kraja 2003., barem 3 mjeseca. hej, hej, imam osjećaj da bi se tako na slučaju hrvatskih regionalnih središta jednog dana i doktorat mogao braniti. mislim, to je sfera teške filozofije, očito. ne moram ni naglašavati da smo prije skoro 4 godine sami organizirali turneju «fenomenalan dan», pa tako i osječki koncert. zaista, ne znam što bi trebalo učiniti da se uspostavi kakav takav kauzalni odnos kvalitetnog giga na nekom mjestu i uzročnoposljedičnog ponovnog viđenja u istom mjestu za neko vrijeme. kajaznam, ja sam si utvarao da to tak ide. već 5 godina kužim da tak uopće ne ide.
normalno da u zadanim okolnostima pozdravljam nazočne sa «doviđenja do slijedeće prilike kad sami sebe pozovemo i ako vas to neće previše uzurpirati». (ne znam, palili vam se lampica u kakvom je poslovnom položaju tijelo/biće/nakupina sisavaca u slučajevima kad se «sam pozove»? jasno je ko dan da te nitko ne jebe. demo demo band)
inače, infrastrukturalno su jučer stvari pristojno funkcionirale. u press konferenciju u kopačkom ritu uloženo je mnogo truda (!yeah, slušaj ovo! – tek sam na konferenciji skužio da je konferencija upriličena upravo i ne slučajno tamo zato što se radi o promociji «drveća i rijeka», pa onda to ima neke asocijativne veze! e, jebote, tolko sam u kurcu da mi takva varijanta uopće nije padala na pamet, pa koga se inače išta tiče, tko o čemu vodi brigu, a nekmoli da sve zainteresirane isfura izvan grada zato kaj neki tamo band ima neku tamo ploču. ispričavam se samom sebi, a i organizatorima zato što sam očito izgubio vjeru u ljude) pozvane su 3 telke, lokalne i nacionalne štampe, a jedan dečko je čak postavio i 2 pitanja. to je stvarno pravi eksces jer u hrvatskoj nakon uvodne riječi koje katkad traju i 20-tak minuta, na kojima katkad govore i sveučilišni profesori (a katkad se radi i o temama i pitanjima krucijalnim za čitavo društvo)  gotovo se u pravilu nitko od okupljenih novinara ne nađe isprovociran da nešto upita – bolje se praviti pametan. uostalom, hm, gle kako lijepog catteringa imade ovdje...prionimo na posao.
dakle, u kopačkom ritu je definitivno bila iznimka od pravila, ljudi su zaista došli napraviti posao za svoje medijske kuće; kardinal i ja smo se nadavali izjava. bili smo katastrofalno iskreni, zaista je i preočito da «idemo odavdje» jer u suprotnom tolika bi količina iskrenosti bila samo kontraproduktivna. kao što će vjerojatno i biti...
sound je u kazalištu općenito bio korektan; cuty, vlado i ostali koji su bili u gavelli vele da je u osijeku bilo bolje. e, jebiga, zaista sam imao optimističnije mišljenje o zvuku u gavelli unatoč svih problema koji se podrazumijevaju u kazališnim prostorima.
jedan zgodan štiklec iz osijeka: vjerovali ili ne rubrika; čovjek koji u kazalištu radi light, nakon početne intervencije fejdanja svjetla u samom intru giga, i ponovog fejdiniranja na «dobro», nakon toga više ništa nije ni taknuo do samog kraja koncerta. dakle, puna 2 sata! ne znam, što se nas tiče mogao je i upaliti light u dvorani, i ovako sam se na stageu osjećao ko da nastupam doma pred frendovima iz 8.a oš «karl marx» iz zapruđa i jedini mi je light crvena folija preko stolne lampe. al bolio nas onda kurac, glavno da su starci otišli u goste pa možemo do mile volje pušit i šlatat pičke (ne bi vjerovali, u moje vrijeme nije bilo normalno da su svi osmaši na horsu. anbilivbl! star sam skoro ko broj 1 iz alana forda) jebeno genijalno. hej, ok, vjerojatno dečko za tu priliku nije posebno plaćen, vjerojatno nije ni zainteresiran, ali ljudi....pa onak, iz čiste dosade da ne pomakneš niti jedan broj (različite kombinacije svjetla koje su programirane ili po defaultu ili dizajnirane za određene prizore u predstavi nazivaju se brojevi. tak da znate.) u 2 sata. pa kaj radiš? baš smo pričali u bandu da je najvjerojatnije otišao gledat utakmicu. normalno.
publika? cool. mislim da je u zadnje vrijeme prijelomnica koncerata upravo «onaj kojeg nema». prvih 9 stvari većinom su svi pasivni (očekivano), onda ih razdrmamo rositom i nacinonalnim ali kao da nam ne vjeruju da možemo i orati, tako da tek na novoj stvari shvate da se ne zezamo. i da; sanjin je zamolio trudbenike securytija prije koncerta da ne reagiraju na ljude koji ustanu sa stolice – pobogu, pa nije to ništa strašno! nakon svega ipak sam čuo da je odnos prema standuperima bio «prisan». sorry, sorry, nije do nas.
sve u svemu – ma bilo je lijepo, zaista. nisam ni na što gledao kao na nešto «zadnje». to me uopće ne bi zabavilo ni motiviralo. uostalom, imao sam nesreću nazočiti «zadnjim» gigovima svog banda....ne bi toga više, ne bi ako baš ne moram.
kako je tek sad nevjerojatno izvjesno da je konačno i službeno sve nenadjebivo neizvjesno...tko zna, možda je i bio zadnji. možda je i zadnjiji nego što danas mogu i pretpostaviti.
idemo dalje.
jednu sam odluku donio. onu tešku sam kuvertirao. u kuverti je veliko govno i otvorit ću je pred prijateljem. nećemo se lagati, niti igrati klinčadije. on mi svojom vizijom, a i konkretnim potezima zna pomoći kad je biti li ne biti.
- - - -
najluđima ližem jaja: filip filip filip najveći filip, car pare i magle nezamjenjivi i nenadjebivi vlado, mali electro cute koji me iskreno iznenađuje svojom (meni neočekivanom) upornošću praćenja banda, domaćin hadžo, a jebiga, nisam skužio tko je nitko, a tko arhimed....
neke su stvari (odnosi, druženje, poštovanje, prijateljstva, fanatizam), koje su sad, očito je, i puno šire od banda, imale smisla. znam to.
moj naklon prijatelji i prijateljice!