Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
15.1.2003 • 16.1.2003 • 19.1.2003 • 21.1.2003 • 25.1.2003 • 27.1.2003 • 29.1.2003 • 31.1.2003 • 1.2.2003 • 2.2.2003 • 3.2.2003 • 4.2.2003 • 6.2.2003 • 7.2.2003 • 8.2.2003 • 10.2.2003 • 11.2.2003 • 12.2.2003 • 13.2.2003 • 14.2.2003 • 15.2.2003 • 16.2.2003 • 17.2.2003 • 18.2.2003 • 19.2.2003 • 20.2.2003 • 21.2.2003 • 22.2.2003 • 23.2.2003 • 24.2.2003 • 25.2.2003 • 28.2.2003 • 2.3.2003 • 2.3.2003 • 3.3.2003 • 4.3.2003 • 6.3.2003 • 7.3.2003 • 10.3.2003 • 11.3.2003 • 12.3.2003 • 13.3.2003 • 14.3.2003 • 15.3.2003 • 19.3.2003 • 20.3.2003 • 24.3.2003 • 25.3.2003 • 26.3.2003 • 28.3.2003 • 30.3.2003 • 1.4.2003 • 3.4.2003 • 4.4.2003 • 5.4.2003 • 6.4.2003 • 8.4.2003 • 9.4.2003 • 11.4.2003 • 12.4.2003 • 14.4.2003 • 15.4.2003 • 17.4.2003 • 18.4.2003 • 19.4.2003 • 20.4.2003 • 21.4.2003 • 22.4.2003 • 24.4.2003 • 25.4.2003 • 28.4.2003 • 29.4.2003 • 30.4.2003 • 1.5.2003 • 3.5.2003 • 4.5.2003 • 5.5.2003 • 6.5.2003 • 7.5.2003 • 8.5.2003 • 10.5.2003 • 11.5.2003 • 12.5.2003 • 13.5.2003 • 17.5.2003 • 20.5.2003 • 27.5.2003 • 5.6.2003 • 10.6.2003 • 21.6.2003 • 8.7.2003 • 9.7.2003 • 11.7.2003 • 12.7.2003 • 18.7.2003 • 26.7.2003 • 5.8.2003 • 8.8.2003 • 13.8.2003 • 16.8.2003 • 1.9.2003 • 4.9.2003 • 8.9.2003 • 9.9.2003 • 12.9.2003 • 14.9.2003 • 22.9.2003 • 24.9.2003 • 5.10.2003 • 12.10.2003 • 15.10.2003 • 19.10.2003 • 25.10.2003 • 26.10.2003 • 29.10.2003 • 1.11.2003 • 6.11.2003 • 11.11.2003 • 11.11.2003 • 13.11.2003 • 17.11.2003 • 19.11.2003 • 22.11.2003 • 25.11.2003 • 27.11.2003 • 30.11.2003 • 2.12.2003 • 3.12.2003 • 7.12.2003 • 9.12.2003 • 10.12.2003 • 14.12.2003 • 23.12.2003 • 25.12.2003 • 27.12.2003 • 29.12.2003 • 30.12.2003

30.12.2003

budućnost u neveri, nevera iz budućnosti

ajmo u glavu: sudbina pipsa u budućnosti sasvim je neizvjesna!
jeftin senzacionalizam?! šok i neverica? potreba za javnim samosažaljenjem?!
ne, ništa od svega toga.
(pa, dobro, ajde de daddy, reci ti nama još jenput – ZAŠTO tako pobogu brate premili?)

1. nažalost, prvo sam uvijek svemu uzrok ja. ja pa ja pa ja. bezveze. malo je manje bezveze ako kažem da me već dugi niz godina moj posao egzistencijalno uništava. tehnički, kao pater familias, danas i realno predviđajući iduću godinu i pol (?!) gotovo je nemoguće da ću moći (naravno – samostalno) uzdržavati obitelj (samo) od onog što sam ja (a i svi vi) navikao raditi zadnjih 12 godina. uvijek ponavljam – moje je najveće postignuće bilo to što sam bio PROFESIONALAC, ne pejorativno nego zaista. SVAKODNEVNE probe ponajprije se pritom podrazumijevaju. iz tih svakodnevnih proba, iz drila, iz međusobnog druženja svih članova banda rezultirala je svaka naša ploča, svaki ton. nadam se da netko od vas, a ne samo ja (mi, band) prepoznaje uzlaznu liniju, sazrijevanje. (uz nevjerojatno otegotnu okolnost da se u takvom sistemu band konstantno mijenjao što oduzima puno vremena) svakodnevne probe ne trpe DRUGI posao, barem se takvim do sada pokazalo. ne vjerujem da bi mogao zadržati fokus jer kako sam po defaultu profi, ja bi se i tom nekom drugom jobu posvetio svim kapacitetima (možda ne i srcem, a to me najviše jebe).
pipsi danas sviraju za kikiriki. nije to nikakva žalopojka – to je fakat. dapače, u skoroj budućnosti smjeramo svirati PUNO (slovenija, srbija), a svjesni smo da nismo u bajkovitoj poziciji pregovaranja. zbrojite i sami: cijena karte puta broj ljudi, fiksa za nas više nema. ok. sad oduzmite 2,5 kune po km tamo i natrag za kombi (najmanje 200km, pa sve do 1200 km), bengu za aute, cestarine. oduzmite usluge plakatiranja i reklame. ono što ostane podijelite na 10 (nejednakih, nismo u komunizmu) dijelova – 7 članova banda+đana+sanjin+biffel. nekad se gazdi kluba daje 20% utrška. ponekad se plaća spavanje i još češće klopa. od onog što vam ostane pokupujte instrumente, pojačala, kompjutere, kartice...hm, žice i palice. i jedite, serite, spavajte na suhom i toplom. jel vam dosta?
moj drugi izvor prihoda su autorski i izvođački honorari koji su se ovakvim tretmanom banda u medijima prepolovili. dapače, bit će još i gori jer je hrvatska cehovska udruga konačno potpala pod rimsku konvenciju tako da će sad veliki frajeri (strani izvođači u hrvatskoj zastupljeni velikim diskografskim kućama: universal, sony, bmg itd.) konačno početi dobivati pravu lovu, a za domaće će ostati mrvice. zapravo, tu se već radi o grinjama, mrvice su do sada bile...
da skratim; ima li netko posao za mene?
što ja znam? znam voditi band, ha ha ha. mogu držati katedru o tome na....na čemu, jebote?!
pisati pjesme za druge? koga? pa nitko me ne traži nit ja imam potrebu nekome nešto napisati. rekao sam si – u muzici neću varati. ne zato jer sam dobar čovjek nego zato što ja to naprosto ne znam i ne bi mogao. bio bi katastrofalan. sramio bi se. upropastio bi sve što sam godinama gradio.
reklame? jinglovi? možda ćete se iznenaditi – da, to mi uopće nije loša forma. naime, izradu takvog asortimana ja zovem ZANATOM, a u zanatu se treba dokazati. to rade i jebene face u modnom dizajnu i u muzici i...kužite? imate konfekcijske kolekcije i arty dizajnerske. na neki način bi me to odmorilo od stalnog forsa komponiranja pjesama koje me psihički zlostavljaju, a s njima više ne krpam kraj s krajem. često pomislim da ću se jednostavno raspuknuti jer stvari stoje abnormalno. ne radi se tu o mojoj potrebi za velikim novcem, ja sam odgovoran za egzistenciju familije. i tu nema zajebavanja.
2. ok, da mi se i posreći potraga za zanatskim jobom, kako bi tada stajale stvari? u redu; sa sobom skrpam kardinala i katkad nekog iz banda da ga «usrećim». nema tu mjesta za cijeli band, što definitivno vodi daljnjem osipanju po više ili manje part-time jobova. dolazi u pitanje bioritam čitavog orgnizma banda. dolazi do diskontinuiteta. to je ono čega se najviše bojim: ako svi više nismo 100% in, a što smo onda? da li će se to odraziti na pjesme? oh, neće, neće jer ja sranje nikad neću ni potpisati ni izdati.
netko će primijetiti: šta sereš ripperu, 95% članova bandova u hrvatskoj RADE, koji si mi ti kurac da samo drkaš te svoje pjesmuljke po cijele dane? i veliš, za 10 usranih pjesama ti treba 2 godine? o-ho-ho, lijepo si ti to zamislio!
odgovor: 95% bandova ništa ne valja, amaterizam samo u iznimci donosi rezultat. znate kada? kad se radi o čistim nepatvorenim genijalcima koji lakoćom i brzo pišu zimzelene lijevom rukom, desnom drkaju, a satarama u ustima režu svinjske polovice da prežive. ok, dogovoreno? a sad mi recite JEDAN primjer u hrvatskoj za takvo što!
primjeri u prilog mojoj tezi, tj. što i tko ovdje valja: urban – profi, prlja i donekle mrle – profi, rundek (sretno uklopljen u film i kazalište) – profi. edo maajka, kolko ja znam, profi. bare – profi. o kazalištima i parama u valjcima ne bi. a znate što hoću reći – ne stanu oni s nama u istu rečenicu. svaki od navedenih je priča za sebe, najbolja mi je priča leta3 gdje neki dečki rade, ali band konstantno ima probe. svaka čast. bdw, iza leta3 i urbana stoji čitav grad rijeka. mislite li da to nema nikakve veze s ovom pričom? a jeste budale...
i zaista, ništa ja sebi nisam ni umislio ni zamislio. poznajem svakodnevni bioritam banda već 12 godina i ne mogu pretpostaviti (niti garantirati) kako izvan prirodnog sistema funkcioniraju stvari.
na nesreću ja nisam ni bare ni coki koji donesu kompletne pjesme, a bandovi ih u 14 dana izaranžiraju i idu snimati. ponavljam; ja «kradem», vadim i crpim od svakoga iz banda i to na kraju rezultira NEČIM. to je jednostavno MOJ način, najskuplji od svih i najluđi. ko me jebe.
samo svakodnevnim namazima slojeva, bacanjem, rezanjem i dodavanjem mogu dobiti višeslojnu, zanimljivu muziku. kad svakodnevno radiš na pjesmi, pa je ostaviš, pa radiš drugu, tada nakon nekog vremena imaš ODMAK, ponovo novim očima, trezvenije gledaš isti song. pa ga ponovo prekrajaš. takav proces mora donijeti kvalitetu. amaterski projekti mogu biti fora, mogu biti kul na prvu, ali brzo se skuži da im fali dimenzija, kratkotrajni su. profesionalizam nije ništa drugo nego jedan čovjek na jednoj stolici. jednostavno, zar ne, sjećate se one dječje igre: ko popuši stolicu ispada.   
3. ono što me definitivno sjebalo prije nekog vremena je tinova najava odlaska (od polovice ožujka). znam, tin baš i ne zna gdje bi i kud bi nakon evropske putešestvije s bluzerom terryjem, ali to mi napokon uopće nije važno.
bitno je uočiti tu konstantu višegodišnjeg krpanja i otpadanja ratkapa, kotača i čitavih dijelova motora ovog banda. koga staviti u band? ko je tolko lud i ustrajan? svi bi se oni prošetali po pipsima, malo skuže iznutra spiku i pobjegnu glavom bez obzira. pa ja sam sizif, ja sam najgori potrčko. kaj da opet mjesece rmbam s bubnjarem po tisućiti puta «poštara» i «sao paulo»? e, ljudi, pročitajte točku 1., skužit ćete da za to više nemam cajta. faktički. nemam vremena za posao koji ne donosi pampersice.
najviše me jebe što je po nekom kozmičkom kriteriju tinov odlazak potpuno neprirodan, mada uopće nije neočekivan. tin naprosto klapa u pipse, od prvog dana je bio prirodna zamjena i napredak od šparke. to je i njemu jasno.
ipak ostaje istina da mi uslijed posvemašnje neimaštine i još crnije perspektive ne možemo zadržati ljude kojima je prirodno svirati u pipsima! a vjerujte, njih nema mnogo, njih je malo! izvanredno je bitno da sam čitav slijedeći album bazirao upravo na tinovom napretku i lucidnosti, uz kardinala i mene osobno. a zde što ubode – ubode. šineca ne spominjem jer on ne može izdržati odgovornost niti presing (a ovo čime se bavimo, ne bi vjerovali, nosi ogromnu odgovornost i presing – upravo zato što smo sami na svojim leđima i nemamo koga navlačiti za rukav). njega treba tretirati ko fetus. ak potrefi super, ak ne – nikom ništa.
tin je kičma današnje postave i bez njega bi mnoge mane došle na vidjelo. sve ovo pričam ladan ko špricer, sve su to činjenice.
sviranje u pipsima podrazumjeva, uz talent - radne navike, odricanje, fanatizam, zrelost. izlog je «kratak». ne vidim igrača. audicija? ma daj, postaje smešno...
o tinovom slučaju još će se razgovarati. vidjet ćemo.
4. mediji i band, mediji i ja, mediji i «d&r»
možda sam ja pesimista, ali zaista nisam mogao pretpostaviti ni u najcrnjim varijantama ovakav pogrom i stampedo glavnih pisanih dnevnika u hrvatskoj po meni, bandu i ploči u konačnici. leskovar u večernjem, horvat u vjesniku više su se bavili svojom odbojnošću prema mojoj malenkosti negoli pločom. glavan se potpuno razgolitio u svom preziru prema bandu neargumentiranim napadom u večernjaku. gall....o jebote, zar ću i o njemu koju zapodjenuti? a tek onaj godinama napušeni «crni čaj za lakšu probavu» diletantski je trubio o «vidljivom nedostatku kraljića i tristana» u jednom tjedniku. pre-preglupo. kao da su nikola radman, gelo i matešić početnici.
žalosno je da ti relikti prošlosti, dežurni zlodusi i prdadžije uopće okupiraju moju pažnju. no, definitivno su donekle uspjeli ogaditi ploču jer nemaju konkurenciju u relevantnim muzičkim časopisima i pripadajućoj svježoj novinarskoj krvi. pa taj glavan i leskovar seru po meni, ploči i bandu u tiražama od 200 000. hej, nije baš bezbolno! mada je prejasno da oni ne mogu biti uzrokom naše situacije niti pozicije. znam čitav niz argumenata da je tome tako.
sve je to uslijedilo nakon izdanja u kojem nema bijesa, nema vike, nema prozivanja. al očito je tu žgadiju to unisono isprovociralo. možda zvuči nevjerojatno, ali meni zaista nije bio cilj biti tako omražen. do ovih zadnjih mjeseci tu gospodu nikad nisam dirao, uvijek fin i pristojan. horvat, primjerice, nije došao na dogovoreno premjerno preslušavanje u rupu, a nakon što mu ivona (iz menarta) po defaultu nije poklonila primjerak albuma, nadrljao je urnebesnu pljuvačinu u vjesniku. nagradno pitanje: kada je i je li ikada h.h. nekoga pokopao u recenziji? (odgovor na moj mail mogu slati svi osim navedenog i mene osobno)
»prijatelj» batinović u jedinoj muzičkoj emisiji na nac.tel. gdje se čitaju recenzije prenosi u cjelosti gallove nebuloze iz slobodne. pitam ja: da li je slučajno da se pipsima ne bave sale dragaš (4 zvjezdice u j.l-u) ili ante perković koji su tada uredno recenzirali za gradski ritam? a onda me prije koji mjesec zove da u centralnom intervju u emisiji njemu osobno objasnim ovakav prijem ploče kod kritike i publike. pa pizda ti materina bezobrazna.


mah...žalibože vremena i prostora što sam na njih spizdio. dajem im, prividno, važnost koji oni sasvim RAZVIDNO nemaju. hej, pa nisam ja budala. samo sam se u zadnje vrijeme, iz vlastitog mazohizma, a pomalo i gušta odlučio zbljuvati po tim otrcanim vjetrenjačama. ma, neću ja njih srušiti, nije mi ni nakana. manje je važno što mi je osobno zadovoljstvo da se ne dam jebati od idiota – to je jako egotripno od mene, znam. znam i da ne mogu «pobijediti», samo mogu najebati. ma, najveća je moja «zasluga» što baš svi – svi – svi šute šupkareći se reakcija i «sankcija» tih nikogovića, e pa baš zato ću ih sve raskrinkati do koske. a nisam još ni krenuo drugovi!
znate, sve bi to bilo jako kul i nimalo čudno, daaa....pazi sad ovo – prosječna ocjena albuma izuzmemo li upravo apostrofirane veličine nije iznad 4! (j.l., glas slavonije, monitor, zbrdazdola, još sijaset sajteva hrvatskih, slovenskih, bosanskih, srpskih. engleskih magazina. uostalom, prenosio sam recenzije u cjelosti). osobno, prestar sam da bi se šamarao ocjenama ko školarac, pokušajte shvatiti moju nakanu – skeniram POJAVE, društvo, uzroke i posljedice.
dakle, pojedinci vrlo svjesno konstruiraju situaciju i činjenice. jer imaju tu priliku. medijski im je prostor teren za iskaljivnje osobnih netrepeljivosti, neargumentiranih ocjena, skliskih insinuacija. najvažnije je da su većina cjepljeni od emocije, ljubavi prema muzici. i nikom jebeno ništa. mislite li da sam lud? pa neka vam oak 1, 2 , 3 kaže što se pričalo u hodniku naše rupe na premjernom puštanju albuma i tko si pripisuje da je '60 «izmislio» danas jednog od doajena hrvatske muzike uopće! i kako! jebeno, fascinantno.
moć medija je stravična, karikaturalne snage i razmjera. u primitivnim, needuciranim društvima poput našeg doslovce ljudima okreće palac gore ili dolje. ja sam tu malo dete.