Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
15.1.2003 • 16.1.2003 • 19.1.2003 • 21.1.2003 • 25.1.2003 • 27.1.2003 • 29.1.2003 • 31.1.2003 • 1.2.2003 • 2.2.2003 • 3.2.2003 • 4.2.2003 • 6.2.2003 • 7.2.2003 • 8.2.2003 • 10.2.2003 • 11.2.2003 • 12.2.2003 • 13.2.2003 • 14.2.2003 • 15.2.2003 • 16.2.2003 • 17.2.2003 • 18.2.2003 • 19.2.2003 • 20.2.2003 • 21.2.2003 • 22.2.2003 • 23.2.2003 • 24.2.2003 • 25.2.2003 • 28.2.2003 • 2.3.2003 • 2.3.2003 • 3.3.2003 • 4.3.2003 • 6.3.2003 • 7.3.2003 • 10.3.2003 • 11.3.2003 • 12.3.2003 • 13.3.2003 • 14.3.2003 • 15.3.2003 • 19.3.2003 • 20.3.2003 • 24.3.2003 • 25.3.2003 • 26.3.2003 • 28.3.2003 • 30.3.2003 • 1.4.2003 • 3.4.2003 • 4.4.2003 • 5.4.2003 • 6.4.2003 • 8.4.2003 • 9.4.2003 • 11.4.2003 • 12.4.2003 • 14.4.2003 • 15.4.2003 • 17.4.2003 • 18.4.2003 • 19.4.2003 • 20.4.2003 • 21.4.2003 • 22.4.2003 • 24.4.2003 • 25.4.2003 • 28.4.2003 • 29.4.2003 • 30.4.2003 • 1.5.2003 • 3.5.2003 • 4.5.2003 • 5.5.2003 • 6.5.2003 • 7.5.2003 • 8.5.2003 • 10.5.2003 • 11.5.2003 • 12.5.2003 • 13.5.2003 • 17.5.2003 • 20.5.2003 • 27.5.2003 • 5.6.2003 • 10.6.2003 • 21.6.2003 • 8.7.2003 • 9.7.2003 • 11.7.2003 • 12.7.2003 • 18.7.2003 • 26.7.2003 • 5.8.2003 • 8.8.2003 • 13.8.2003 • 16.8.2003 • 1.9.2003 • 4.9.2003 • 8.9.2003 • 9.9.2003 • 12.9.2003 • 14.9.2003 • 22.9.2003 • 24.9.2003 • 5.10.2003 • 12.10.2003 • 15.10.2003 • 19.10.2003 • 25.10.2003 • 26.10.2003 • 29.10.2003 • 1.11.2003 • 6.11.2003 • 11.11.2003 • 11.11.2003 • 13.11.2003 • 17.11.2003 • 19.11.2003 • 22.11.2003 • 25.11.2003 • 27.11.2003 • 30.11.2003 • 2.12.2003 • 3.12.2003 • 7.12.2003 • 9.12.2003 • 10.12.2003 • 14.12.2003 • 23.12.2003 • 25.12.2003 • 27.12.2003 • 29.12.2003 • 30.12.2003

25.12.2003

glamurluk (2)

tuzla
grad koji živi i umrijet će od soli. stvarno, nisam znao da tuzla tone. pokazat će se da sol i nije najsigurnije mjesto za sagradit grad.
na ulazu nas dočekuju apokaliptična tvornička postrojenja, šest tornjeva kojima vrhovi brišu meku granicu s nebom. zadnji put smo ovdje svirali prije 5,6 godina grupnjak s majkama i psihomodom (dvorana mejdan). bare je vrijeđao publiku, pa je krenula neviđena pljuvačina koja se nastavila i na psihomodu (gobac je popizdio). srećom, svirali smo prije svih tako da ne furam loša iskustva.
bio sam umoran, pa su me odmah furali u sobu. soba je na tuzlanskom umjetnom jezeru modrac, 16 kilometarskoj umjetnoj rivijeri. sobe su uredne, ali stravično (kiselo) smrde po nekom dezificijensu. katastrofa, taj me smrad do danas prati.
dvorana je prilično veliko mjesto za preko 1000 posjetilaca. visoka je, kamenog stagea, na stageu samo 3 monitora, di boxova nema, srećom posudili smo ih u travniku. na stageu se uopće nismo čuli, tek nešto je dopiralo izvana. publika pristojna, zainteresirana. vidio sam neke u prvom redu, nisu se makli 2 sata, uživali su. nazočno oko 200 duša. gospodin matošević je s nama, zaljubljenik u mjuzu, ima vlastiti sajt, najbolji u državi. kaže da svi od njega prepisuju. on je kumovao da tamo dođemo.
svirali smo vrlo dobro.
poslije giga razgovarao sam s dulce o tuzlanskom potonuću, konfliktu sarajeva i tuzle, životu auslendera, povratku i životu općenito. super je dulce, draga&pametna. vjerujem da nam može pomoći da jednom nešto odsviramo u beču.
- - - -
zenica
hard rock caffe je kafić u koji ne stane više od 60 ljudi. od tih 60 koncert može pratiti najviše njih 20 jer od ostalih si skriven nosivim zidom. interni pregovori da li ćemo tamo svirati trajali su dobra 2 sata. naime, na stage stane najviše 4 člana banda s opremom, morali smo iskemijati kako da u klub stane i ostalih četvero. ispraznili smo jedan separe i potpuno neprirodno (dijagonalno) se svi strpali, teško je reći jedan do drugoga. jebiga, to su bila zapravo 2 banda; u jednom tin, mario, šinec i ja (baš na samom podestu), a u separeu deny, zde, ivo i đana. monitora nema, rikava sve što može rikavati na pultu. biffel po prvi puta pokazuje jebene znakove nadrkanosti jer tehnički uvjeti ovdje nisu pristojni, podcjenjivački su. karta je 4 km, dakle, 4 kave. lokalni šef koji klubu iznajmljuje opremu valjda misli da smo mi veslo sisali i da nam može prodavati spike. trebalo je 20 minuta da ga uvjerimo kako bez multicorea koncert neće biti izvediv.
domaćini su pristojni, druželjubivi, razumiju nas. ljudi koji drže mjesto dugo su boravili u zagrebu i vidi se da nam u svemu što mogu žele ugoditi. spavanje je trebalo biti u nečemu što me podsjeća na zg velesajam. jebote, kad sam ulazio unutra molio sam boga da nas ne ostave u nekom hangaru, mislim, di su tamo sobe. i onda smo stali ispred predstavnišva kompjuterske firme di je gazda, kako ne bi trošio lovu na hotele poslovnih partnera, isfurao hi-tech sobe na drugom katu. wc-i kimberly-clark, minimalistički dizajn kreveta i stola. kuliška. kako sam se prije koncerta došao samo posrat sjužiio sam da nema grijanja, a nema ni četke u sraonici. dakle, čovjek se baš tamo ne može ponašati poput uzornog indijanca. ostavljate tragove, naime!
koncert je bio jedan od najgorih u karijeri. od prvog do zadnjeg tona imao sam osjećaj da baš ništa, niti jedan ton ta ekipa tamo niti ne usvaja, niti shvaća zašto su uopće došli. klinci na 20 cm od mene u prvom redu konstantno međusobno pričaju i povremeno se nervozno deru i traže «dinamo». u jednom me trenutku jedan iznervirano počeo gurkati, a kako nisam odreagirao jednostavno je otišao iz tog prvog reda i više se nije pojavljivao. na njegovo mjesto došao je tip koji je prepoznao 2x2 od prvog tona. ipak, ni to nije moglo spasiti ovu totalnu katastrofu. loše, loše.
čak bi bilo puno bolje da mogu reći kako smo svirali sebi, a ne publici. ne, nikome nismo svirali. ovo je bio poraz muzike kao komunikacijskog sredstva. nije mi jasno, kako je moguće da se desi takva zabuna, ironija kojom mi sviramo tim ljudima koji od nas očito očekuju nešto sasvim deseto.
nema bisa. ha ha ha...
ne, ne idemo u hi-tech sobe. idemo doma. mrkva će vozit ak idu sva 3 auta. tin veli da ga bole leđa i da je pijan (neki ga je čudan tip čitavo popodne i noć častio tekilom, sol/limun spika), a kardinal bi vozio ali prije se mora otuširati u sobi jer ne želi smrdljiv voziti. e, jebiga, kažem mu da dok se njemu ugrije bojler u svjetskom čudu od sobe, pozaspat će mi ostala dva vozača.
pada snijeg u pizdu materinu.
slavonski brod je nakon 4 dana jedan od najljepših gradova, ma...koji pariz.
hrvatskim policajcima na grani iskazujem nevjerojatnu ljubav i oduševljenje što ih vidim.
i fakat, nisam srao.