jebo vas škoro
dok sam za vrijeme tzv. «praznika» dokoličario buljeći s balkona u šumu, bio sam potpuno svjestan da brojim najsitnije sitno takvog «staža», rekao bih – u životu. (mrzim rečenice, pogotovo nepismenih estradnjaka koje, da bi se nečemu dalo značaj i težinu najčešće završavaju repom «u životu». a nema nikoga da ih korigira/redigira. tako sam zaista promislio prije no što sam se repa i latio)
gledajući kroz noć u šumi, s mislima ne znam gdje (lažem, znam. uvijek razmišljam o istom: kakvog sve smisla ima i dokle će, pobogu, trajati. godinama, godinama. mora doći kraj, odnosno početak nekog novog životnog problema koji će ovaj uhodani i zadani kao krpom pobrisati (o, ne, neće ga rješiti, samo će ga učiniti malecnijim od grinje, mada se ovaj već godinama kurči da je ni manje ni više nego – slon!)), postajalo je i fizički bjelodano da će uskoro doći cut. sad mi se smiju sve mame i tate, kaj ne?
ja nisam anđa marić i nemam kolumnu na ht-netu o svojoj trudnoći. ok, možda bi nekom bilo jako interesantno da sve pišem iz pozicije oca, svjestan sam i toga. ipak, za ovih 12 godina, pogotovo u posljednjem kvartalu, naučio sam prezirati «potrebe» plebsa, vjerojatno zato što sam i sam dijelom plebs. dječak koji je imao priliku vidjeti funkcioniranje stvari iznutra.(teško da nešto o tome možete naučiti iz mojih dnevnika jer zbog moguće zloupotrebe ne iznosim možda i temeljne stvari neophodne za razumjevanje. ukoliko postoji mogućnost da se, primjerice, takav true story naplati, rado ću tim novcem nahraniti obitelj. ovako se svodi na moj nemali mazohistički poriv. p.s. e jebote što bi ja dero po svemu i svačemu, samo da mi se isplati. prvo bi iznio sav svoj veš na površinu, malo pričekao, a onda poderao žgadiju. ovako mi se čini da nisam fer ako reagiram na nečiju pojavnost) nafing spešl, ali za većinu potpuno neshvatljivo, bolje reći neprihvatljivo. s jedne strane, primjerom, mogu shvatiti kad pukne vlašićkin tata, a mogu isto tako i shvatiti kako i zašto dolazi do škorinog poskliznuća u nekoj levatskoj plebs emisiji. jebiga. mogu shvatiti zašto janica šalje novinare u pizdu materinu (da, to je istina.) mogu skužiti zakaj je robbie williams zapravo nesretan. kao, što ja serem, pa svi to mogu skužiti?! ajde, napravimo mali eksperiment: bi li shvatili tu janicu da vam nadrkano odbije dati autogram? ajde, nemojmo se lagati.... ne pada mi na pamet da vam sad to argumentiram ni elaboriram. (jebote, dokle je došlo: seljačina više nemere bit seljačina u seljačinskoj (ne seljačkoj, to je razlika!) zemlji, na seljačinskoj televiziji u superseljačinskoj emisiji! škoro je, ma, mislim jebo vas škoro – bio i ostao seljačina! i sad...on ne može, kao takav, reć «neš ti kod mene proć ako ne jedeš svinjetinu», zato da se netko od muslimana u vasceloj galaksiji ne bi uvrijedio! jebe se meni, djeco draga, ko jede svinjetinu, a ko ne! jedite šta hoćete, ko vas pita! vjerujte u koga i što poželite! pa do koje je to mjere bolesno! pa škoro je jebena seljačina, oni se tako u njegovoj rodovskoj zajednici zajebavaju, nema to nikakve veze s vjerom i nacionalnostima. ajd se svi vi malo prestanite pravit pametni. škoro je ultrazabavan za 85% populacije koja gleda taj šou (woaaah, šou?!) i šta vi drkate kurac? okrenite program intelektualci! discovery chanel i piči!!! ovo je prvobitna akumulacija kapitala kroz koju svi moraju proć, a s njom pride idu i ovakve emisije i publika i primitivna zajebancija. ma po čemu je spot tine i nikše, glup ko kurac, manje uvredljiv od škore, mada se uopće ne bavi mostovima ni svinjetinom?! po čemu je tanja torbarina manje uvredljiva ili smiješna? po čemu je good dino rađa koji prijeti da će prelazak a.žižića iz jugoplastike (he, he, namjerno sam to napisao) u cibonu još više narušiti odnose hrvatskog sjevera i juga?! ja jedem svinjetinu, al taj momak mi opako ide na kurac. pa hrvatska i sve južnoslavenske pripizdine su eldorado primitivizma. i ja, kao i vi, sve to kusam i prolazim, braćo. krvavo, zapamtite. mnogo zajebanije nego što uopće možete zamisliti. a koliko ljudi je još u mnogostruko gorem položaju od mene (nas). bdw, kad «porastemo», eh, onda ćemo bit spremni za nekog svog berlusconija i pripadajuće mu ksenofobične ispade, al, jebiga....to si digići mogu dopustiti i neće previše najebati. i da zaključim: taman kolko će «škori» trebat vremena da «pripazi» što priča, a montažerima i režiseru «šou-a» što režu, taman će tolko svima nama trebat da odjebemo od ključnog pitanja svinjetine! kolko je to, pita netko iz zadnje klupe? paaaa....jedno petsto godina, konjine. a do tad jedite govna. papagajska, recimo, možda su vam finija. tek za pet stoljeća će netko od hrvata valjda moć «legalno» zajebavat svoje pretke što su srušili jedan prekrasan most jer su bili jadni i bijedni i nikakvi, grešni i pogrešni. to si treba priznat, shvatit sebe i svoje greške, uvažit drugog (i njegove pogreške), pa onda možemo dalje. a prije toga ćete, dragi moji južni slaveni, malo požalit za blagodatima negdašnjeg robovlasničkog sistema – bolje rob nego prazan drob - dok ćete kao budući članovi evropske unije služit ko otirači za noge jedno 100 godina. jel to jasno?! evropsku uniju strašno zabavljaju naši problemi sa «škorom» i svinjetinom jer se na tome, kao što se vidi, dadne krasno profitirati i izmusti milione ljudi.))
elem, sisavci. trudnoća vam, kao uostalom ni život, nije zajebancija. nismo baš bez muke došli na ovaj svijet. znate li da je zaista najmanji postotak da ćemo se uopće roditi? sve druge varijante mnogo bolje kotiraju. je, je, tak je! dakle, u svijetu čipova i polifonih melodijica na foto/mp3/kajaznamkajjoš mobitelima i inim tricama najjebenije je čudo još uvijek, ipak, sam život. o tome malo tko razmišlja dok ne dođe, manjeviše slučajno u poziciju (budućeg možebitnog) roditelja.
još se više možemo zamisliti ako uvažimo činjenicu da su najidealniji uvjeti za naše male guze, uzevši čitav ljudski vijek u obzir, upravo u maminoj utrobi/kućici/tvornici gdje imamo sve potrebito i otkud fakat nema sile izać van. uvažena izreka «marš u pičku materinu» je zapravo vrlo srdačan pristup problematici. u toj cca devetmjesečnoj fazi nama je najgenijalnije u karijeri. znanstveno je potvrđeno da tamo boravimo u jednom ekstatičkom raspoloženju, tako da je sam izlazak iz tog savršenog stoja najveća moguća frustra i stres koji postoji. na samo za mamu i tatu, već i za nas same. smrt je banja, uspoređujući s tim.
