Daddyev dnevnik

…i tak…

Hey! Here's a big hello from all of your fans from Montreal, Canada. I
would just wanna say that I really admire your work. Hell knows, how did
I get to your album Drvece i rijeke, I just found it one day in my music
collection, (my parents are from Croatia, but I'm born here, so I guess
it's from them). Then I tried to collect everything and now I'm missing
just Dernjava. Anyway, my english kind of sucks, hope you don't mind,
french is my mother tongue.
So about Dernjava, is there any way that you can send me this album with
your signature (and hopefully the other band members). I will pay
whatever does it costs (okay but don't like rip me off ;).... kidding).
 If you can make something up about it (pleeeeeeeease, s'il vous plait,
molim vas (hehe, i know two croatian words ;)), I will send you my
address and money on Western Union (think you have that over there,
right?).... pleeeaaseee... that's the only way I can get your album...
Anyway, will you come in Canada and make some concerts? There's a lot of
interested people over here, I'm sure you can do something.
;-) Take care, Dolores

- - - -

intervju s vampirom (novinar: bađun)

Iako su od objavljivanja albuma «Drveće i rijeke» prošla četiri mjeseca i iako si u snimljenom razgovoru za medije rekao da je album «Drveće i rijeke» za Tebe već nakon izlaska bila završena priča, priroda posla kojim se baviš zahtijeva vraćanje na album kao djelo, osvrtanje, stalno preispitivanje,  i ponovno definiranje tog istog djela. Kada bi se vratio unatrag, bi li na ili oko albuma «Drveće i rijeke» išta promijenio?

J Rijetko imam valjano opravdanje za nekakvo vraćanje u prošlost i eventualno naknadno popravljanje stvari. Većinom je to obično gubljenje vremena. Vrijeme jest ono što je SADA i treba se na to fokusirati, jer upravo sada radimo greške kojima ćemo zapišati svoje postojanje. S druge strane, kako je mnogo novih ljudi u bandu koji skidaju pjesme s prijašnjih albuma, već 5 mjeseci intenzivno slušam njihove interpretacije interpretiranih interpretacija. Nekad je to zabavno, a većinom strašno zamarajuće. Želim zapravo reći da, srećom, niti jedan album koji sam radio nije genijalan, a opet, toliko sam se njima bavio da sam već u toku samog rada mogao imati distancu od pjesama i priznati si njihove manje ili veće limite. 

Bio si otvoren i iskren kada si na Internet stranicama predočio čitateljima veliku većinu recenzija koje su bile objavljene povodom izlaska «Drveća i rijeka». Kako objašnjavaš podijeljenost mišljenja kritičara i koja od recenzija najbolje oslikava ono što «Drveće i rijeke» (po) Tebi jesu?

J  Bit ću opet iskren; u vrijeme objavljivanja recenzija nije mi se pisao dnevnik, pa sam time «tankirao» vlastitu obavezu. Ne pamtim što su pisali, pamtim samo svoj utisak da je većina njih ljuta ili uvrijeđena što smo napravili ploču kakva je. Zapravo, više su se bavili i razračunavali samnom nego što su slušali. Ok, pamtim da je Aleksandar Holiga napisao nešto što može samo čovjek koji muziku voli, do te mjere da ga uopće ne opterećuje tko je za to «kriv» ili ne. Ostali bi me na trenutak znali i nasmijati. Ne smiješ ih shvaćati ozbiljno, obično je to alarm da si skroz popizdio.    

Smatraš li da je album temelj za nadogradnju svakodnevnog rada na nečem većem, širem, globalnijem,  kao što je recimo bogato sadržajan, aktualan i svestran prostor «multikulturalnog sadržaja» www.pipschipsvideoclips.com , jer, mišljenja sam da se PIPSI ne mogu sagledavati samo kroz izdane albume?

J Ne, albumi ne moraju nužno biti temelj nečeg globalnog, tek, mogu biti povod, a web site je samo mjesto okupljanja uzrokovano tim povodom. Pipse danas svakako treba sagledavati kroz izdane albume, a moj pokušaj da sudjelujem u stvaranju neke vrste nadogradnje (pri tom nemam jasnu viziju čega točno!) tek treba odjelotvoriti. Možda ćemo za pet, šest godina razgovarati o prvim vidljivim rezultatima. Danas je moja inicijativa još u pelenama.

Nedavno su stranice i redizajnirane, simbolizira li ta promjena i početak jedne nove priče u životu pcvc?

Ha, ha, vidi, taj redizajn na koncu može ispasti i po onoj «isto sranje – drugo pakovanje», ne bi to bilo ništa novo, zar ne? Možda je uzrok svemu što sam odlučio da se uslijed sveprisutne kompletne bijede duha aktivno pobrinem za sebe samog; naime, kao ni većina, ni ja nisam otok – vjerujem da postoje ljudi s kojima se mogu razumjeti i s kojima mogu stvarati, a da nužno nisu muzičari i nisu članovi mog banda. Ponavljam, ja toliko toga ne znam da si ne mogu priuštiti privilegij da to tako i ostane. Generalno, svijet medija nudi mi menu na kojeg se mogu samo izbljuvati, a pritom se dešava da mi ispred nosa prođu ljudi vrijedni divljenja, i što je krasno – potpuni anonimusi. Nažalost, anonimnost je preduvjet da nešto valjaš, čast iznimkama. Upravo ćemo i te neke «iznimke» aktivno uključiti u Klub.

Možda je najzanimljiviji i najintrigantniji  dio www.pipschipsvideoclips.com   svijeta Dnevnik kojeg redovito vodiš i koji je dosta često i tema na vašem forumu. Ti kažeš da Dnevnik vodiš ponajviše poradi sebe samoga, a opet, čitatelji u njemu pronalaze itekako zanimljivo štivo. Godi li Ti činjenica da Tvoja intimna razmišljanja dolaze do srca nemalog broja ljudi, kojima je Dnevnik uvijek zanimljivo štivo koje se željno iščekuje?

J Ako tragate za istinom, živite svoj život i ne tratite svoje vrijeme čitajući moj dnevnik. On gubi smisao svaki puta kad «propustim» reći nešto od čega bi vam se dizao želudac, iz ovog ili onog razloga. U svojoj demistifikaciji ja imam granice, a granica je da istinom u priču ne uvlačim bliske ljude koji bi zbog toga mogli biti, recimo to tako, nesretni. Rezultat svega je da ako «preskačeš», vrlo je vjerojatno da ćeš se u jednom trenu naći oči u oči s nekom posljedicom kojoj na vrijeme nisi opisao uzrok. Dnevnik ne pišem da bi nekoga zabavljao, nego da ne bi zaboravljao. Jednog dana ću u knjizi napisati baš sve.

Jesi li Ti i glavni kreator/koordinator sadržaja na Internet stranicama, čovjek koji odlučuje hoće li ili neće nešto biti objavljeno, čije pjesme i članci mogu van, kao što, prema vlastitom priznanju, unutar rada grupe pcvc slušaš sve savjete ali na kraju odlučiš po svome ?

J Da, ja sam jedini «in charge», za sada. U vrlo skoroj budućnosti, kako su se neki likovi sa sitea pokazali sposobnima i imaju ideje, podjelit ću s njima posao, bolje reći - prostor. To nisu ljudi iz banda, a to je i naš najveći dobitak. Bandu je najčešće zlo kad čitaju moj dnevnik jer sve što imaju priliku pročitati već im je ili odavno poznato ili ne mogu vjerovati da «tajne» povjeravam lopinama. Ja se stvarno nikad neću popraviti.

Misliš li da svojim odnošenjem prema medijima (traženje određenog prostora u novinama, traženje novinara s kojim ćeš razgovarati, odbijanje davanja razgovora, …) s jedne strane, te rječitošču i pomno ispričanim a vjerujem i iščitanim odgovorima s druge strane, na neki način sam «lektoriraš» pravopisanje - prvenstveno o svojem radu i radu pcvc, a nadalje i u širem novinarsko -izdavačkom kontekstu, te koliko je to u medijskom radu bitno?

J Mislim da je ključan pojam tzv. profesionalizam. Profesionalac se za svoj posao školuje i ima sposobnost to znanje opredmetiti. Teško mi je pristati na uvjete u kojima samnom razgovaraju analfabete, a «prevode» me tipovi koji ne bi položili hrvatski jezik u višim razredima osnovne škole. Opasno je što se i u novinarskoj i artističkoj poziciji zna multiplicirati frustracija, pa je šum u komunikacijskom kanalu pregolem. Nikako mi nije cilj često biti u medijima, koliko se god to negativno odražavalo na komercijalnu poziciju banda. Uostalom, većina ljudi koje svakodnevno zatičemo na duplericama i u prime timeovima su idioti i ne želim im praviti društvo. Onaj tko želi nešto znati i naučiti čita knjige, a ne visi pred telkom.

U konačnici, sve što sam ikada rekao u medijima ne vrijedi ni pišljivog boba, uz sav moj trud. Bitno je biti simpatičan tamo nekoj babi, tamo nekoj klinki, tamo nekom uredniku...sve je otišlo kvragu kad sam shvatio da mi se, ako je taj kriterij najvažniji, sve gadi. To je ujedno i bila platforma da se počinjem postavljati kako treba i kako želim, u suprotnom se može jedino desiti da me medijski nema, a to uopće nije strašno.