Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
15.1.2003 • 16.1.2003 • 19.1.2003 • 21.1.2003 • 25.1.2003 • 27.1.2003 • 29.1.2003 • 31.1.2003 • 1.2.2003 • 2.2.2003 • 3.2.2003 • 4.2.2003 • 6.2.2003 • 7.2.2003 • 8.2.2003 • 10.2.2003 • 11.2.2003 • 12.2.2003 • 13.2.2003 • 14.2.2003 • 15.2.2003 • 16.2.2003 • 17.2.2003 • 18.2.2003 • 19.2.2003 • 20.2.2003 • 21.2.2003 • 22.2.2003 • 23.2.2003 • 24.2.2003 • 25.2.2003 • 28.2.2003 • 2.3.2003 • 2.3.2003 • 3.3.2003 • 4.3.2003 • 6.3.2003 • 7.3.2003 • 10.3.2003 • 11.3.2003 • 12.3.2003 • 13.3.2003 • 14.3.2003 • 15.3.2003 • 19.3.2003 • 20.3.2003 • 24.3.2003 • 25.3.2003 • 26.3.2003 • 28.3.2003 • 30.3.2003 • 1.4.2003 • 3.4.2003 • 4.4.2003 • 5.4.2003 • 6.4.2003 • 8.4.2003 • 9.4.2003 • 11.4.2003 • 12.4.2003 • 14.4.2003 • 15.4.2003 • 17.4.2003 • 18.4.2003 • 19.4.2003 • 20.4.2003 • 21.4.2003 • 22.4.2003 • 24.4.2003 • 25.4.2003 • 28.4.2003 • 29.4.2003 • 30.4.2003 • 1.5.2003 • 3.5.2003 • 4.5.2003 • 5.5.2003 • 6.5.2003 • 7.5.2003 • 8.5.2003 • 10.5.2003 • 11.5.2003 • 12.5.2003 • 13.5.2003 • 17.5.2003 • 20.5.2003 • 27.5.2003 • 5.6.2003 • 10.6.2003 • 21.6.2003 • 8.7.2003 • 9.7.2003 • 11.7.2003 • 12.7.2003 • 18.7.2003 • 26.7.2003 • 5.8.2003 • 8.8.2003 • 13.8.2003 • 16.8.2003 • 1.9.2003 • 4.9.2003 • 8.9.2003 • 9.9.2003 • 12.9.2003 • 14.9.2003 • 22.9.2003 • 24.9.2003 • 5.10.2003 • 12.10.2003 • 15.10.2003 • 19.10.2003 • 25.10.2003 • 26.10.2003 • 29.10.2003 • 1.11.2003 • 6.11.2003 • 11.11.2003 • 11.11.2003 • 13.11.2003 • 17.11.2003 • 19.11.2003 • 22.11.2003 • 25.11.2003 • 27.11.2003 • 30.11.2003 • 2.12.2003 • 3.12.2003 • 7.12.2003 • 9.12.2003 • 10.12.2003 • 14.12.2003 • 23.12.2003 • 25.12.2003 • 27.12.2003 • 29.12.2003 • 30.12.2003

26.07.2003  

RIJEKA....oh, da i ogulin...tko se toga još sjeća?

 

ustali smo u 9. u rupi treba počet krcat opremu oko pola 12. nakrcamo pick up, a za kombi ostaje jako malo opreme, pa kad suba (bubnjar hladnog piva, bavi se i prijevozom – ima super kombije) dođe, brzo se svi ukrcamo da što ranije dođemo u rijeku na tonsku koja bi trebala trajati sat i pol – to je optimum za naše zahtjeve u ovoj postavi, ukoliko ne želimo katastrofu na stageu. zove me ernest marinković, novinar televizijskoradijskonovinski, naš obiteljski frend. veselim se da ćemo se vidjeti, razmjeniti bračno-očinska iskustva, mada je njegova pimpilimpica već godinu dana zvanično građanka ove planete, a ne samo kupačica u plodnoj vodi. 

fast rew: sanjin me danima upozorava «da kurca ne vjeruje ovoj ekipi u rijeci, zna ih u dušu, već je imao pizdarije s njima. moraju platiti na račun tolko i tolko do tri dana prije koncerta. ako ne, otkazujemo, takav je deal». prolaze dani, sanjin odlazi na godišnji. deny stalno vozi rijeka-zagreb, javlja da nas nema na plakatima. slušam stojedinicu – vrti se cijeli rider, nas nema. surfam na njihov sajt – nema nas. surfam na sajt novog lista – ima nas u novinskim najavama. imam info da nas na nekim lokalnim lecima isto tako ima. u jutarnjem od petka pipsi su uredno najavljeni. sa subom sam odavno dogovorio prijevoz, forsam sanjina da izvidi situaciju da se ne sramotimo otkazima (kome? subi, naravno, ne mislite valjda da me jebe otkaz smradovima od organizatora koji me jedino i isključivo misle zajebati?!) u zadnji čas. čovjek može nekom drugom iznajmiti kombi, a ne da popuši bezveze. sanjin prije dva dana odlazi iz baške (gdje je na moru) u rijeku i pokušava isfurati garancije za lovu. lova, naravno, nije uplaćena, ali «sve je ok, ne otkazujemo», «jesi li siguran, ej, smrdi mi ovo», «jesam, ne otkazujemo». zove emil sa sardinije i  pita za set listu. velim, «ovo smrdi emile», «idemo tamo», odgovara. neću ni spominjati kakvo je majstorstvo u takvim okolnostima držati 110. probu od 1.3. do danas. naime, većinu ovih informacija zadržavam za sebe, a ostatak banda me jebe «kad se ide», «dal se ide», «zašto nas nema ovdje i ondje», «kad ćemo na godišnji», «ja moram obitelji ili sam mrtav», «ako odem tek 11. mogu u toj kući biti samo do 17., a žena mi ima godišnji do 20.», «ako apstrahiramo činjenicu da danima nemam što za jesti, ja nikako ne mogu kupiti  lampe za pojačalo koje se u roku mjesec dana već tri puta kod tri različita majstora popravljalo (a sve zbog nevjerojatnog udara struje koji je potpuno sjebao ivino pojačalo dva dana nakon što  ga je kupio. op.d.i.)» . da, 18.7. smo trebali u ogulin, najozbiljnije, koliko se može biti ozbiljan kad kažeš da ideš svirati u ogulin. razgovarajući sa subom skužio sam da je tamo banana jer je stampedu umjesto honorara nuđena bas gitara, a h.p. su svirali skoro badave. naravno, da naravnije ne može biti, dočeka me sanjinov mail dva dana prije – «obožavam ove vukojebine gdje ništa ne funkcionira. otkazano.» pao mi je kamen sa srca jer sam unaprijed znao da od svega ni teoretski neće biti ništa. znate, ta «teorija» je u 90% slučajeva jedina slamka na koju se hvataš. ogoljeno, za rijeku, npr., postoji barem teorija da će ti nekakav festival platiti jer, mada im na službenom sajtu nema niti jednog sponzora osim medijskih (čitaj: nitko nije dao lovu), barem je grad rijeka nešto pljunuo, pa jebiga, možda kad dođemo na pojilo i bude nekih mrvica!

ispred rupe smo. smsam sanjinu da mi konačno odgovori treba li ili ne furati bubanj i bass pojačalo (na festivalima je običaj da je bubanj u festivalskom back lineu, obično iznajme neko govno od lokalnog lika. bubnjari trebaju furati samo snare, stolicu, činele i svoju bass pedalu.). «bubanj ne, bass pojačalo da», kratak je odgovor. taj odgovor implicira jednu jako dobru činjenicu – mi, očito, idemo tamo!

u 12.25 sanjin javlja da otkazujemo. «platili na račun nisu, a šef organizacije je isključio mobitel, nedostupan je totalno!». oooo, klasike li klasične, oooooo tužna li nam majka. ooooo kako ogavno, kako očekivano, kako bezveze!

jebote, kompletan smo pickup natovarili, pijemo cugu i čekamo subu.....i naravno, sad, nakon što sam barem 10 dana pokušao spriječiti da do ovog dođe, jasno, baš sad se sve ovo događa.

ne osjećam ništa. dižem se od stola i lutam po kvartu. propadam u zemlju od pomisli na to da će za koju minutu doći suba, a ja mu moram reći to što mu moram reći. ne mogu reći da pizdim, nisam bijesan.....ne, jadan sam. jadan sam od SVEGA, ali ne onog nekog skorog «svega», ne od «neočekivanog», ne......jadan sam od jebeno očekivanog, odavno predviđenog, od onog osjećaja da se zapravo ništa bolje i ne može, i da mi ovo s rijekom uopće nije bitno samo po sebi. vraća mi se prodanih jedvajedvicatih 2100 komada «drveća», vraćaju mi se sve davno proživljene pušione po svim mogućim frontovima. vraća mi se koliko je samo znoja proliveno za svaki gig ove sezone, pa prošle, pa pretprošle, pa pretpretprošle.....pa 12 godina, jebemtimater, po svim podrumima memljivim. danas nas ni jedno usrano «pravo vrijeme» ne zove, a oni zovu i demo bandove u emisiju. nas nisu zvali ni poslije «boga», ni sad. jel to vama, ipak, malo čudno, ha? naravno da ne bi išao jer nemam o čemu s pardečerkom i čurlićem, ali....očito je prevelik broj nevjerojatnih «slučajnosti», ipak.....savršeno je logičan sistem koji moram uočiti, bolje rečeno, priznati samom sebi. koliko proba, koliko emilovog pregovaranja, sanjinovo naganjanje. nitko nas ne treba, nitko. to je jedina istina. i kao, boli mene kurac za sve. gledam one kurčeve emisije htv-a, prilozi o zg. open festu – pipsi kao da nisu svirali! niti jednog jedinog kadra! (šinec zvani «dobre vijesti» nihilistički pametuje da mu je frend koji je snimao morcheebu za pink tv rekao kako mu je šefica dala naputak da snima bareta i let 3, a za pipse rekla da ne mora jer «nisu interesantni». i meni je to, nakon svega, totalno normalno!) samo bare i let 3! žmirim, žmirim, ma kurac, još sam i sretan što nas nisu pljuvali u tim prilozima! a sve se to gomila i gomila na ogromnu gomiletinu već cijelo desetljeće. prokletstvo. jedini izlaz je da samog sebe počinjem žaliti. onda se sjetim da sam to već davno prije prakticirao i da sam si obećao da više neću. i nisam, glupo mi je i još jadnije. najjadnije.

i kad te to šora, buraz, pitaš se – valjaš li išta? jel problem u meni? dal mi je album zapravo katastrofalan, a da to jedino ja i moja 4 frenda ne želimo priznati? jel su drugi krivi? imaš li vremena svakom se pojedinačno u čitavom kozmosu najebati mamice? bi li bio sretan da to možeš? da li bi to bilo rješenje? da li je ovo pravda? da li je ovo nepravda? što da radim, sve sam pokušao? kud da se sakrijem, koga i što da razbijem? što da, uopće, mislim?

ma jasno mi je. Šef mi to radi. valjda mu je smiješno kako još uvijek nešto nisam skužio. i koprcam se.

u 12.30 dolazi suba. vučem ga na stranu, riga mi se, ježim se od te jadne spike. sjedamo na cugu, smsam ernestu da nećemo doći. dolazi biffel, na njega sam ful zaboravio! da je kojim slučajem sve bilo u redu, ja bi krenuo bez njega, jebiga, totalno sam zaboravio da i tonac ide s nama, od sveg tog silnog govna. ernest vraća sms da je došao do «nedostupnog» organizatora i da treba reći sanjinu da će nam ovi sigurno dati lovu nakon svirke! isuse moj! zove i sanjin kojem oranizator kaže da će sve biti ok, ali mu ovaj baš ništa ne vjeruje jer ne daje baš nikakvu garanciju. sad se uključuje i emil sa sardinije. pregovori. traje li i traje...

razgovaram s edom maajkom koji je jučer svirao tamo, nitko mu nije dao pare i sad čeka na nekoj terasi i zove «nedostupnog». rekoh, javi majstore ako se čudo desi. sanjin veli, ne idemo, vraćaj opremu u rupu.

vraćamo opremu.

zajebavamo se na terasi «dade», svima je glupo ići kući. raspredamo sa subom o njihovim «doživljajima» s terena. smijemo se, a uopće nam nije do smijeha. neki dan im je frajer u splitu prikazao 931 prodanu kartu, mada je na tvrđavi gripe bilo preko 2 soma ljudi. mislim, možeš zavaljat za 100 karata, ali za soma i pol....steraj se u pičku materinu.

ponovo zove sanjin da ga je zvao emil i rekao neka sjedne na blagajnu na upadu i sve kontrolira. nije baš odševljen idejom. čut ćemo se.

biffel pita dal može doma. kažem mu da ide. subi dajem lovu za «izgubljenu dobit». neugodno mu je da mi uzima novce za nešto što nije odvozio, ali meni je još neugodnije zajebavati ljude. ne želim nikome nikad ni lipu ostat dužan.

ponovo zove sanjin i kaže da će za 25 minuta (već je skoro 15h!) definitivno vidjeti misli li ova gospoda iz rijeke nečim garantirati svoja obećanja ili ne. zovem biffela i velim mu da nikud ne ide, onak, da mi je na «stand by». čovjek ne vjeruje što čuje.

već su debela tri sata popodne, mi se valjamo od smijeha ispred «dade», javlja se sanjin. «ne, ovi ne garantiraju ništa. edo je dobio ¼ honorara, zajebali su ga. ne idemo. inače, koupa fest je već uplaćen.».

doma. 

bljaaaaaaak!

negdje po putu do doma sjetih se kroz izmaglicu: «koupafest je već uplaćen na račun». ah, ti slovenci. baš su u kurcu. ponašaju se profi, ne govnare i ne lažu.

oh, da, inače.....koupafest je (tek) 3.8. pa si vi malo progruntajte o svemu rečenome.