|
još jedna recenzija (netplugged)
E sad, kako ja stvarno volim Radiohead mislim da je podsvjesno nemoguće da napišem nešto loše o ovom albumu. I drago mi je da su se Pipsi ugledali na majstore glazbe. No da se baš provuku bez zamjerki, neće moći. Sad ste vjerojatno čekirali potpis ispod recenzije i pitali se tko sam ja da pišem o velikim Pipsima (ili bi trebali postati veliki nakon ovog albuma) ili pak o djelu velikog Davea Fridmanna. Ali ipak ću pisati pa ako ste za malo ćaskanja uz obližnje drveće i rijeke…
Odmah za početak, jesu, implementirali su Radiohead u dobar dio svog albuma. Pa i sam Dubravko Ivaniš (ex Ripper) je to priznao u intervjuu Aleksandru Holigu. Doduše, on je to nazvao svojom posvetom Radioheadu (početak pjesme Vjetar, ali našla bi se još koja:) Hrabro komentirajući da tko je uopće čuo za Radiohead u Hrvatskoj, pitam se je li Dubravko svjestan da onaj kome se svidio Porculan (što je zaista odlična pjesma) i poželi kupiti Pipse je zasigurno negdje i nekada slušao i gospodina Yorkea. Druga stvar, album navodno žudi za stranim glazbenim okružjem i potvrdom (jer je domaća estrada većinom smeće, što se donekle slažem) no na inozemnom tržištu će vjerojatno još i više zvučati Radiohead a like. Vratimo se na Porculan, prvi singl s albuma, po meni najbolja pjesma na albumu (uz Susjede) je miksana od samih Pipsa. Fridmann je zaista odlično odradio svoj posao miksanja albuma, ali iako bi neki voljeli misliti da je, to ipak nije dovoljno za odličan album. Na Porculanu Ripper, ops, Dubravko konačno lijepo pjeva, to se može aplicirati na još nekoliko pjesama (Vjetar, Mrgud, gorostas i tat…), ali od toga važnije je kako pjeva, vokal je smiren, pun osjećajnosti, što na prijašnjim albumima nismo mogli čuti.. No dobro, a što se to još može čuti na ovom albumu?
Album otvara instrumental Dobro majstorski odsviran koji obećava dobar album. Počinje već spominjana pjesma Susjedi. Pipsi u svojoj pravoj veličini. Kraj pjesme donosi odlične bubnjeve koji pomalo vraćaju na instrumental koji smo čuli prethodno. Sebastian pak nekako vraća Pipse korak nazad I podsjeća na njihove ranije radove. Lirski ide na živce stihovima koji u svojoj permanentnoj metaforičnosti zvuče smiješno i gube na smislu. U tom stilu nastavlja i Baka Lucija i Ne igraj se Isusa (malo asocira na Rundeka, imam li ja temperaturu danas?) i … ali bolje da promijenim kut promatranja jer bi mogla ovako do kraja albuma. Sredinu albuma krasi Vjetar, zaista lijepa pjesma te nakon nje kao da kreće na bolje. Mrgud, gorostas i tat još jednom potvrđuje da Amnesiac djeluje, a Kako funkcioniraju stvari je izdanje Pipsa u kojem ih morate čuti. Veliki su tih tri minute gotovo kao i utjecaj ranije spomenutog albuma. Ali sve je to lijepo ukomponirano da je ova “vesela” pjesma (otpjevana u potpunosti na engleskom vrhunskim Yayinim vokalom) naprosto ljetni puni pogodak. Dobro je kada se bend razvija i ne robuje prošlosti (iako nisam sigurna da bi se rock ljubitelji složili jer njima je album sigurno dosadan). Nakon toga pomalo se teško vratiti u M(r)ak. Moram reći da je lirski ova pjesma zaista dobra. I Dubravko nekako najviše baš u ovoj pjesmi liči Ripperu, ali ima dovoljno svježine da ne bude “već smo čuli” klasificirano. Tik prije kraja Porculan (je li to opet čujem asocijacije na Rundeka u glavi? Moram po taj Andol…) osigurava da je gotovo nemoguće izvaditi CD iz playera s lošim primislima. Uostalom svaki happyend je dobar za end kaže Ivaniš. I ja se slažem. Početak pjesme koja slijedi 2x2 pomalo asocira na Caveovog Henry Leea te iako bi mogli reći kako je blesavo uspoređivati, mišljenja sam da ljudi čitaju recenzije kako bi otprilike vidjeli što očekivati kad zavrte cede, a baš usporedbe omogućuju to jako dobro. Za kraj još malo tričarija. Gotovo i ne trebate čitati zadnji odlomak jer bi vam mogao pokvariti ukupan dojam. Što bi bilo krivo jer album drveće i rijeke je album koji ne bi trebali propustiti. Bolju stvar nećete trenutno naći kod nas. I ne mogu prestati misliti kako su me Pipsi iznenadili te što će li nam tek priređivati u budućnosti.
Cover albuma podsjeća ne neke druge covere da sad opet ne izdvajam bend sa ogromnim utjecajem na ovaj album. Cjelokupni dojam je da je glazbeno album wooow, genijalan produkt na domaćoj sceni, ali ponekad mi dođe da vičem “car je gol”, no ipak potiskujem taj glasić jer.. što bi nam ostalo od hrvatske glazbe kada bi ovo bilo samo “dobro”?… Krajem svibnja izlazi i limited edition koji se sastoji od CD-a i DVD-a pa ako još niste: kupite. Voljela bih Pipse čuti kako zvuče u živo s ovim albumom, jer ću uskoro slušati Radiohead live, a tada bih mogla povući i neke druge paralele. Ili možda ne bih. Tim bolje.
Azra Imširović
|
|
|
