Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
15.1.2003 • 16.1.2003 • 19.1.2003 • 21.1.2003 • 25.1.2003 • 27.1.2003 • 29.1.2003 • 31.1.2003 • 1.2.2003 • 2.2.2003 • 3.2.2003 • 4.2.2003 • 6.2.2003 • 7.2.2003 • 8.2.2003 • 10.2.2003 • 11.2.2003 • 12.2.2003 • 13.2.2003 • 14.2.2003 • 15.2.2003 • 16.2.2003 • 17.2.2003 • 18.2.2003 • 19.2.2003 • 20.2.2003 • 21.2.2003 • 22.2.2003 • 23.2.2003 • 24.2.2003 • 25.2.2003 • 28.2.2003 • 2.3.2003 • 2.3.2003 • 3.3.2003 • 4.3.2003 • 6.3.2003 • 7.3.2003 • 10.3.2003 • 11.3.2003 • 12.3.2003 • 13.3.2003 • 14.3.2003 • 15.3.2003 • 19.3.2003 • 20.3.2003 • 24.3.2003 • 25.3.2003 • 26.3.2003 • 28.3.2003 • 30.3.2003 • 1.4.2003 • 3.4.2003 • 4.4.2003 • 5.4.2003 • 6.4.2003 • 8.4.2003 • 9.4.2003 • 11.4.2003 • 12.4.2003 • 14.4.2003 • 15.4.2003 • 17.4.2003 • 18.4.2003 • 19.4.2003 • 20.4.2003 • 21.4.2003 • 22.4.2003 • 24.4.2003 • 25.4.2003 • 28.4.2003 • 29.4.2003 • 30.4.2003 • 1.5.2003 • 3.5.2003 • 4.5.2003 • 5.5.2003 • 6.5.2003 • 7.5.2003 • 8.5.2003 • 10.5.2003 • 11.5.2003 • 12.5.2003 • 13.5.2003 • 17.5.2003 • 20.5.2003 • 27.5.2003 • 5.6.2003 • 10.6.2003 • 21.6.2003 • 8.7.2003 • 9.7.2003 • 11.7.2003 • 12.7.2003 • 18.7.2003 • 26.7.2003 • 5.8.2003 • 8.8.2003 • 13.8.2003 • 16.8.2003 • 1.9.2003 • 4.9.2003 • 8.9.2003 • 9.9.2003 • 12.9.2003 • 14.9.2003 • 22.9.2003 • 24.9.2003 • 5.10.2003 • 12.10.2003 • 15.10.2003 • 19.10.2003 • 25.10.2003 • 26.10.2003 • 29.10.2003 • 1.11.2003 • 6.11.2003 • 11.11.2003 • 11.11.2003 • 13.11.2003 • 17.11.2003 • 19.11.2003 • 22.11.2003 • 25.11.2003 • 27.11.2003 • 30.11.2003 • 2.12.2003 • 3.12.2003 • 7.12.2003 • 9.12.2003 • 10.12.2003 • 14.12.2003 • 23.12.2003 • 25.12.2003 • 27.12.2003 • 29.12.2003 • 30.12.2003

05.05.2003  

«drveće i rijeke»

zlatko gall, slobodna dalmacija

ocjena: tri

 

Cijela se karijera Dubravka Dude Ivaniša Rippera (nevjerojatno!, op.d.i.) i Pipsa može nazvati ne samo kontroverznom već, unatoč uzlaznoj liniji njihove diskografije, čak i – tragičnom. Odnosno posve nalik noj mudrosti-lamentaciji koja veli da se mnogi dočepaju kruha tek kada izgube zube. Da se razumijemo, još tamo od Freda Astairea naovamo svakom albumu Pipsa dao sam visoke i najviše ocjene a – priznajem – neobično me veselilo da sam im baš ja uručio Porina za prošli sjajni album Bog. A kada smo već kod Porina, premda me mogu optužiti da prerano kukuriječem, duboko sam uvjeren da bi jednoga već sada valjalo dati projektu Drveće i cvijeće. Na žalost, on bi – umjesto u ruke Ripperu – završio u vitrini producenta Davea Friedmanna.

     A to je i dobra i loša vijest. Dobra je naravno zbog iznimno obavljenog posla jednog od lucidnih, ali i vrućih trendovskih producenata sa samog vrha svjetske rock scene, a loša stoga jer je autorski materijal – osim nekoliko iznimki poput 2x2 i Vjetra – autorski slabiji od prethodnika. Ripper ke doduše složio najintimniji album u dosadašnjoj karijeri pokazujući očito i  da je iz faze «mrguda» postepeno prešao u «umjerene optimiste». No, njegov poetski iskaz ostao je isti pa se i dalje služi apstraktnim slikama koje se – čak i ako posjedujete ključ – prilično teško dešifriraju, a i vokal mu sve više teži stapanju s davnašnjim uzorom – Darkom Rundekom. No, srećom ama baš nikada neće napraviti Rundekovu pogrešku te ogoliti vokal gurnuvši ga posve samoga u prvi plan. Ripper je, naime, uvijek znao svojim apstraktnim tekstovima i narativnom vokalu dati ovojnicu atmosferske glazbe.

    I to je ono što na Drveću i rijekama funkcionira bolje no ikada. Čak i tamo gdje su skladbe posve tanke, a Ripperove apstraktne slike posve nerazumljive. No, je li to ipak dovoljno za tako ambiciozan album i projekt koji je – nemojmo se lagati – iza sebe imao i tako impresivnu medijsku podršku?

     Bogme, nije.

- - - -

evo, i to se dogodilo: vlastoručno sam prepisivao galla jer drukčije nije moglo. jebemti tehniku. ljudi dragi, to je to. recenzija čovjeka koji je raskrinkao (najslučajnije moguće, ali ipak jest) kompletno hrvatsko «novinarstvo» objavljujući recenziju gibonnijevog zagrebačkog koncerta (do tančina, pjesmu po pjesmu!) punih 24 sata prije nego se ovaj uopće popeo na stage zagrebačkog doma sportova! netko je na desku sobodne dalmacije žešće zajebo galla, prerano mu gurnuvši tekst, jer ga je ovaj revni velikan domaće kritičarske riječi prerano predao. i nikom ništa, jebe se našem zlatku parangallu, a bogme i nama svima ostalima. život ide dalje....eto, tako naš zlaja piše o tragediji mojoj i mog banda, o drveću i cvijeću, o produkciji davea friedmanna...ja ga zaista gotivim. ima moje najveće simpatije. pa kako on samo sebe impostira ko velku facu koja je meni predala onu propadalovu izdrkotinu i albumima davala visoke i najviše ocjene. legenda, što reći...ali ipak...molim vas....može li mi netko od vas dešifrirati o čemu on trabunja u svojoj recenziji. pažljivo sam pročitao više puta. rečenicu po rečenicu. ja kurca ništa ne razumijem, mame mi mile! a ako znamo da ja baratam u svojim tekstovima skoro najvećim mogućim stupnjem apstrakcije za koji ako i imate ključ teško da ćete išta ruzumijeti...dakle, ako ga ja ne mogu skontat, tražim pomoć publike, jer ću inače iskoristit jocker «zovi» i nazvati sanatorij u kojem su smjestili zlaju. kladim se da skriva pilseve pod jezik i poslije ih ispljune kad čika doktor ode. ne valja nam zdravstvo...neki pacijenti zaista iziskuju pažnju i skrb.