dinamitno
zahvaljujem se svima koji su ove nedjelje odasvud doputovali ravno u rupu. pokušavam biti pravedan i sebe staviti u poziciju da putujem npr. u banjaluku – hej, pa koje to face moraju biti da si uopće uzurpiram nedjelju. svaka čast riječanima, jeleni i johnny-ju. dovoljno sam introvertiran da nemam umijeća ter sposobnosti «utoplit» atmosferu i poništit taj «uračunati» šumić u kanalićima poslije svirke u kafiću....jebiga, ja sam takav, sorry. rekao sam mariu danas: ne mogu ja to prijatelju. nekima svirka služi samo kao povod zajebanciji nakon nje. fakat, ne osuđujem ih, ima i u tome nešto. jebiga, ja kad odsviram, rekao sam, zapravo, sve što sam imao. sve kasnije mi je suvišno. opet, gledam po sebi – nemam potrebu nakon odgledane dramske uloge popit kavicu s likom u čiju sam se ulogu upravo sat i pol uživio. naravno, ne postoji znak jednakosti između teatra i našeg giga zato što se ja ni u koga ne «presvlačim». samo u sebe. utoliko mi je teže, nakon svega, za pol sata «preobući se» u «društvenog dudu». iskreno, ja nisam društven. nikad nisam ni bio. malkice sam si tada naporan. i imam nevjerojatan osjećaj da to nikako ne mogu sakriti. mislim da je najbolje da se magija polariteta «izvođača radova» i publike zadrži barem preko one «prve noći nakon». uvijek citiram rundeka: «svjetla se polako gase....odlazimo u noć....tek sutra ćemo, nakon prespavane noći, shvatiti što nam se, zapravo, danas dogodilo....»
govorim to zato što mi je jasno da jednog johnnyja ne viđam baš svaki dan. a taj dečko je zlatan. koje su to priče; kako je došao do «drveća» i štošta drugog...mislim, čitam ja forum, pamtim neke stvari. i jebiga, nakon svega, prevaljenih više stotina kilometara, ja s njim prozborim četiri krnje rečenice – kao, di se svira ovih dana u sarajevu!? ahh....
ma, ova jučerašnja ekipa je perverzno dobra. svi, baš svi. stvarno, nemaju oni nikakve veze s tzv. «reprezentativnim uzorkom», nažalost. oni su jebena elita. i ne samo oni, nego svi koji su pohodili i budu pohodili probe.
ono što je pošteno jest podatak da sam jučer nakon koncerta bio potpuno nesposoban i iscjeđen do kraja dana. prazan, prazan....sve sam dao.
a tako se osjećam samo nakon jako dobrih stvari. dinamitno, brzogoreće. do kraja.
- - - -
slijedeći puta se možemo dogovoriti za 2 tjedna. imam jedan sadomazohistički prijedlog tipa škvadrice kojoj bi podarili koncert, dapače, čak sam ga i naglas iznio jučer u «dadi»....dobro, moram još malo progruntat, nikad nije kasno da i tako nešto «izvedem». znam, da većini nije jasno o čemu trakeljam, al nek oni koji znaju drže jezik za zubima.
