|
|
|
| ||||
|
šamari I puse PIPSCHIPS&VIDEOCLIPS: 'DRVEĆE I RIJEKE' (Dan mrak/Menart; 2003.) Bend koji je stvoren navijačkom pjesmom, egzistirao svirajući o neuspjelom pubertetu i odbijao ljude napadnim besciljnim tekstovima karizmatično-antipatičnog frontmena svoj novi album počinje instrumentalom. I još se pjesma zove 'Dobro'. Melankolična je, ali puna nade, a zvuka s poteza Škotska-Chicago-Nashville otkud su posljednih 5-6 godina i dolazili mnogu gitarski heroji. Znači li to da su PipsChips&Videoclips snimili ozbiljan album o ozbljnim stvarima, a da nije dosadan i još je u skladu s razvojem glazbe van ove naše tuge od države? Hej, pa već je bilo i krajnje vrijeme! Četiri prethodnika ovog albuma - 'Shimpoo Pimpoo', 'Dernjava', 'Fred Astaire' i 'Bog' - bili su kao jedna velika rođendanska zabava za osamnaesti. Prvo ide pijančevanje, zatim je partijana razularena i sirova, pa ide zadnji krik plesa i zabavljanja pun podsmijeha, a onda stiže kasnonoćno/ranojutarnje izigravanje pameti spoznajnim kerefekama koje nitko ni ne zapamti, jer nema zašto. Ali jutro poslije trezvenost složi puzzle i u nedostatku bilo kakve publike proradi zdravi razum. 'Drveće i rijeke' je glas razuma benda koji se presporo razvijao jer se od njega očekivalo jedno te isto pa su onda promjene bile manje prirodne, a više reakcija na reakciju izvana. A što je najparadoksalnije, Pipsi su sazreli sada kad su iz benda otišli članovi koje se smatralo najrazumnijima, a ostao Dubravko Ivaniš (bez 'Ripper', još k tome), čovjek zbog kojeg je bend opstao i zbog čijih stihova i pjevanja je bio toliko omražen i teško slušljiv. Dudo je u međuvremeno postao simpatičan, manje pjeva i više slaže melodije, a i tekstovi su mu razumniji - "Pužeš kroz raščupane misli/Jer kuštravost je tvoj stav/Kažeš: Digni ruke u zrak/I gegaš uvijek korak nazad/Jer je ona uvijek malo ispred/Na koncu konca je znak" veli on u 'Mak'. Šta nije to Dudo kakvog bi mogli zavoljeti? 'Drveće i rijeke' nastajao je tri godine, članstvo PipsChips&Videoclips posve se izmijenjalo, a u glazbi se općenito izdogađalo toliko tih nastajanja, rastavljanja, buđenja i gašenja koliko nije viđeno još negdje od sredine prošlog desetljeća bivšeg stoljeća. Osnovna karakteristika PCVC petijenca je kompaktnost raznolikosti - svaki od dvadesetak instrumenata je pronašao svoje mjesto, a stvari variraju od post-rocka, folka, kabaretskih komada i poluklasičarskih skladbi pa do raspojasanih zabavljačica. Ali, album je u osnovi skroman i posve otvoren - kao ispovijed apsolutno iskrene osobe kojoj je to i terapija i potreba. Nije baš sve posve jasno, ali baram ništa nije namjerno skriveno (ili se samo tako čini?). Glavnu riječ na 'Drveće i rijeke' vode klavir i akustična gitara, a električnjara i bubanj su prateći instrumenti koji samo pripomažu ovim dvama da se izraze do kraja (savršeni zvuk - copyright by Dave Fridmann). I, da vas ne uplaši ovaj artistički PCVC zaokret, ovdje je niz genijalnih pop pjesama - 'Baka Lucija', 'Lula s dedom', 'Mrgud, gorostas i tat', 'Mak', 'Porculan' i naprosto savršena završna '2x2'; iza koje nažalost ipak uslijedi još jedna - instrumental 'Spava', uz 'Kako funkcioniraju stvari' s Yayom za vokalima i 'Ne igraj se Isusa' najočitiji višak na albumu. Ako 'Drveće i rijeke' bude prvo u nizu djela novih Pipsa, ili se pak pokaže kao posljednji glas jednog od rijetkih dugovječnih hrvatskih bendova barem će nam ostati opaki komad hrabrog art-popa kod kojeg nismo morali koristiti dvostruke kriterije da bi ga mogli postaviti na ravan sa stranjskom glazbom. Drveća i rijeke govore sve jezike, a naša je priroda ljepšima. Kruno Bošnjaković
|
|
| ||||
|
|
|
|
|