Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
15.1.2003 • 16.1.2003 • 19.1.2003 • 21.1.2003 • 25.1.2003 • 27.1.2003 • 29.1.2003 • 31.1.2003 • 1.2.2003 • 2.2.2003 • 3.2.2003 • 4.2.2003 • 6.2.2003 • 7.2.2003 • 8.2.2003 • 10.2.2003 • 11.2.2003 • 12.2.2003 • 13.2.2003 • 14.2.2003 • 15.2.2003 • 16.2.2003 • 17.2.2003 • 18.2.2003 • 19.2.2003 • 20.2.2003 • 21.2.2003 • 22.2.2003 • 23.2.2003 • 24.2.2003 • 25.2.2003 • 28.2.2003 • 2.3.2003 • 2.3.2003 • 3.3.2003 • 4.3.2003 • 6.3.2003 • 7.3.2003 • 10.3.2003 • 11.3.2003 • 12.3.2003 • 13.3.2003 • 14.3.2003 • 15.3.2003 • 19.3.2003 • 20.3.2003 • 24.3.2003 • 25.3.2003 • 26.3.2003 • 28.3.2003 • 30.3.2003 • 1.4.2003 • 3.4.2003 • 4.4.2003 • 5.4.2003 • 6.4.2003 • 8.4.2003 • 9.4.2003 • 11.4.2003 • 12.4.2003 • 14.4.2003 • 15.4.2003 • 17.4.2003 • 18.4.2003 • 19.4.2003 • 20.4.2003 • 21.4.2003 • 22.4.2003 • 24.4.2003 • 25.4.2003 • 28.4.2003 • 29.4.2003 • 30.4.2003 • 1.5.2003 • 3.5.2003 • 4.5.2003 • 5.5.2003 • 6.5.2003 • 7.5.2003 • 8.5.2003 • 10.5.2003 • 11.5.2003 • 12.5.2003 • 13.5.2003 • 17.5.2003 • 20.5.2003 • 27.5.2003 • 5.6.2003 • 10.6.2003 • 21.6.2003 • 8.7.2003 • 9.7.2003 • 11.7.2003 • 12.7.2003 • 18.7.2003 • 26.7.2003 • 5.8.2003 • 8.8.2003 • 13.8.2003 • 16.8.2003 • 1.9.2003 • 4.9.2003 • 8.9.2003 • 9.9.2003 • 12.9.2003 • 14.9.2003 • 22.9.2003 • 24.9.2003 • 5.10.2003 • 12.10.2003 • 15.10.2003 • 19.10.2003 • 25.10.2003 • 26.10.2003 • 29.10.2003 • 1.11.2003 • 6.11.2003 • 11.11.2003 • 11.11.2003 • 13.11.2003 • 17.11.2003 • 19.11.2003 • 22.11.2003 • 25.11.2003 • 27.11.2003 • 30.11.2003 • 2.12.2003 • 3.12.2003 • 7.12.2003 • 9.12.2003 • 10.12.2003 • 14.12.2003 • 23.12.2003 • 25.12.2003 • 27.12.2003 • 29.12.2003 • 30.12.2003

17.04.2003  

demistifikacija

Recenzija HRVOJA HORVATA

GLAZBENA PREMIJERA

PIPS, CHIPS & VIDEOCLIPS: »Drveće i rijeke« (Menart)

Prevelika očekivanja

Kao javnom i osvjedočenom pokloniku rada, lika i djela Pips Chips & Videoclips nije mi svejedno negativno recenzirati dugočekani i vrlo ambiciozno najavljivan novi album »Drveće i rijeke« Dubravka Ivaniša i »ekipe«. Navodnici oko ekipe tu su s razlogom, jer »Drveće i rijeke« bolje je promotriti kao samostalni Ivanišev album nego skupno djelo, iako on tvrdi suprotno. Alkemija benda, barem onakva kakvu znamo, nepovratno je nestala, pitanje je, je li pomak urodio i nekim novim plodovima. S »Fredom Astaireom« i »Bogom« Pipsi su stigli vrlo daleko, jer radilo se o najznačajnijim pločama devedesetih. »Drveće i rijeke« donose daljnje "zatvaranje blende", odustajanju od kontakta s okolinom i odlasku u neke svoje predjele imaginacije u kojima vrijede isključivi osobni artistički razlozi. Pitanje artikulacije autorovih "demona" u takvim projektima obično odigra najvažniju ulogu, jer radi se o svojevrsnom »prstu u oko« publici, na koju se unaprijed »ne računa« i autoru nije bitno hoće li  pristati na njegove  uvjete predaje. Temeljno pitanje, koliko nove pjesme Pipsa stvarno drže vodu, na žalost nije riješeno prema očekivanjima,  ona su očito bila prevelika.

 Poneki puta rascjep između ambicija i mogućnosti proviri poput ralja iz ponora nečijeg autoegzorcizma. Odlazak kod Davida Friedmanna u SAD, jednog od najrelevantnijih današnjih producenata »s potpisom«, zaslužnog za završni miks »Drveća i rijeka«, isplatio se utoliko što zvučne kombinacije, iako ne spektakularne, zvuče jasno i razumljivo. Na žalost, pjesme nisu takve. Igrajući najviše na popis  sastojaka koji vam ne padaju na pamet kad se sjetite Dubravka Ivaniša  – radi se o vrlo istaknutim vokalnim dionicama i pojačanim "interpretacijama" – »Drveće i rijeke« padaju na testu želje za "proizvodnjom" visoke umjetnosti, s manjkom duha i duhovitosti. Radi se o tipičnom ego-tripu, preambicioznom zalogaju koji pokušava fascinirati nerazumljivošću tekstova, simbolizmom i velikim gestama. Kraće, s pseudoartizmom. Pitanje je koliko su za takvo usmjerenje krivi producenti Jura Ferina i Pavle Miholjević iz Svadbasa, jer "Drveće i rijeke" zvuče kao hladan, pomodan klon nekoliko tuđih rukopisa, bez unutarnje energije a s puno mehaničkih konstrukcija. Nekoliko instrumentala još su najmanje bolan dio priče. Među sasvim jasnim prepisivanjima dominantan je utjecaj Darka Rundeka čiji su vokalni i melodijski sklopovi izravno preuzeti u previše pjesama, kao i njegov način vokaliza, instrumentalizacije pjesama - s trubama, akustičnim gitarama, fućkanjem i karnevalskim refrenima.   

Pretenciozni tekstovi spadaju u fah kojim se obično bave neshvaćeni autori koji okolni svijet, manje-više, osjećaju kao napast. Ili, kako Dubravko Ivaniš sam veli,  "možda sam paranoičan". Među 15 pjesama, od kojih četiri instrumentala, kao siguran pogodak izdvajaju se samo "Mak" i izvrsna "Vjetar". Osim na njoj Yaya iz bivših Jinxa pjeva i u tezičnoj, pretencioznoj "Kako funkcioniraju stvari", čija je temeljna tekstualna boljka prepotentno promatranje "situacije" s visina neushvatljivih običnome puku. "Bajka" i "Porculan" solidne su ali tipične rundekovske pjesme. Bolje hrabar promašaj nego ziheraški pogodak, rekli bi neki, no, ovdje se ne radi o hrabrosti nego precijenjivanju svojih mogućnosti. Uz više rada na pjesmama Pipsi su mogli zaokružiti dobitnu kombinaciju cjelokupne karijere, ovako 15 milijuna kuna čeka nekoga drugog igrača domaćeg rock-lotta.  Iako je autor vjerojatno mislio na nekoga drugog a ne na svoju malenkost, riječi pjesme "2x2" točno opisuju situaciju: "Ne vjerujem u to što pričam, već dugo riječi koje govorim samo su buka, sve ukrao sam", sa porukom "ne daj mi nikad da se nekažnjen izvučem i grohotom cerekam". Dobro, onda 2. 

2 zvijezde

- - - -

PONAVLJAM (djelomice) SVOJ DNEVNIK OD 4.4.2003. ivona iz menarta neki je dan odbila glavnu zvijezdu današnjeg dnevnika, glatko otklonivši svaku mogućnost da on BESPLATNO DOBIJE  svoj primjerak. (mislim da mu se to dogodilo prvi puta u njegovoj glupoj karijeri, op.a.) on je na to prosiktao: ok, onda ću ga nabaviti sam…

dnevnik je nosio naziv “NEBITNO”

…………………….”ako nekog pozivaš u svoj dom da mu pustiš pjesme da ih čuju prije svih, e jebiga, to je po mom (“staromodnom”) mišljenju jebeno “nešto”! to je neka čast, pizda mu materina! u državi u kojoj ponekad ne izađe ni jedna jedina iole vrijedna ploča godišnje – to je nešto. znate kaj, zajebano je da ovo izlazi iz mojih usta, ali što ćeš – hoćeš/nećeš – tako je. nažalost, ne radi se uopće o mojoj prepotenciji (hrač, pljujem si na prepotenciju, mada, bolje prepotentan nego impotentan – uvijek to ponavljam!). radi se o jednoj letargičnoj močvari u kojoj su u istom psiho profilu I kritičari I muzičari I publika. čast iznimkama. mislim da znam I na koga mislim. opet sam prepotentan, ha ha. sve je to, inače, vrlo slična kompozicija baruštinskog mulja, zmazane vode, pootrovane faune I onih ljepljivih I smrdljivih trava što plutaju na površini. bljaaaak! I što uopće očekivati?

evo spiska od menartove strane pozvanih novinara. crveno su označeni oni koji su došli, plavo oni koji imaju valjanu ispriku (dragaš je morao na liječnički pregled, dok je holiga grgićev poziv “dođi kod mene tad I tad” shvatio da treba doći velimiru doma! I čovjek je I došao, al na krivo mjesto.) svi neobojani nisu se uprizorili, nakon detaljnih, pravovremenih poziva I bez ijedne riječi isprike. naime, valjda su imali važnijeg posla, a izlazak ovog albuma očito im nije bitan (pogledaj naslov teksta), a nekmoli njegovo praćenje. svim crvenima se zahvaljujem bez obzira kako će nas tretirati u novinama, plavima ćemo omogućiti slušanje, a neobojeni (na moju intervenciju, a uz punu podršku diskografa) sigurno neće dobiti svoje primjerke jer im to, u krajnjoj liniji, nije ni bitno. pa nije ni nama. zaista, dosta je poklanjanja, dosta je perverzne fobije, straha od nekakvih posljedica, ma ljudi moji….! to je sve apsolutno NEBITNO!, neg kaj! bez ikakve ljutnje konstatiram da ni nama nije bitna njihova recenzija, bez obzira na posljedice. zaista nisam ljut, zašto I bih? svaka im čast, al totalno me boli kurac za njih. jel to ok?!

dakle, navodim ekipicu skupa s medijem kojeg predstavljaju:

1. Jutarnji list, Aleksandar Dragaš
2. Vecernji list, Denis Leskovar i Darko Glavan
3. VIP sajt, Dubravko Jagatic
4. Feral Tribune, Goran Barkovic
5. Globus, Sven Semencic
6. Elle, Martin Milinkovic
7. KLIK, Coban i Seljo
8. Nacional, Ilko Culic
9. Slobodna Dalmacija, Predrag Pepic
10. Monitor, Kruno Bosnjakovic
11. Hinet, Holiga
12. Novi List, Mamic
13. Playboy, Kanaet

14. Vjesnik, Hrvoje Horvat

takoca. danas je, velim, bila prva prilika uvidjeti kako jurcanje za nekim piskaralima nikuda ne vodi……….itd……..”

- - - -

kako horvat kopipejsta svoje panegirike (ovo je prva negativna recenzija u njegovom životu, čudno, ha?!) za tv emisiju “gradski ritam”, očekujem da će jedina kritika na najjačem mediju biti upravo ova. nema veze. N E B I T N O.