ljićkra
dugo nisam bio kod kraljića. eeee, nabavio se kompjuter, pa piče loopovi. skice su mu na tragu cornershopa, zabavne. dakle, na više - manje izlizani loop prožimaju se njegove zmije + troakordni rifići. čak je i plesno. kažem emilu kad me danas pitao da mi zvuči ko «shimpoo pimpoo» 10 godina kasnije. vjerojatno, da ga danas snimamo i da imamo tako malo iskustva kao tada, vjerojatno bi tako nekako zvučao. zvao me jer misli da mu mogu pomoći oko nekog pjevanja na jednom pisu, i oko teksta. mislim da se on ne bi trebao bojati «proizvoditi» zvukove iz svojih usta, koliko god bili na tragu indijanaca. sigurno su prikladniji od mene danas. mislim, uz malo ozbiljnosti (ne i previše!) i korekcije te njegove minimalističke vokalne eskapade mogu biti jako fora i dobro funkcioniraju u njegovim pjesmama. onako, za odmorit se.
puštao mi je demo novih baretovih pjesama snimljenih live na probama ovih dana. nema tu puno filozofije, na bareta ionako gledam kao na guslara ili repera, kako vam drago. i to zaista u najpozitivnijem kontekstu. ispod njegovih ispovjedi valjaju se tri, četiri blues standardnih paterna koji služe da se bez smetnje slušatelj fokusira na tekst, na vokal. mogu iskreno reći da je bare na momente sjajan. sjajan.....glup izraz. radi se o tome da čovjek na momente direktno proživljava svoje potonuće, nevjerojatno je uvjerljiv, bolno iskren, zaista postaje pjesnik. dolazi do kraja, a na kraju se vidi jesi li ili nisi. on to zaista jest. za razliku od mastodontskih snimanja pipsa, bare će s bendom sve srediti u idućih tjedan dana u sloveniji. i mislim da je to sasvim dovoljno. samo ga ne treba ništa «korigirati», «standardizirati», «baretizirati». ima jedna pjesma na demu koju je očito pjevao na dan kad se suočio sa crnim vragom. pjevao je kao dijete, kao da su ga doslovno prebili. stvarno čudesan moment, potpuno sučeljavanje s prokletstvom i nadom u istom času. kako bi bilo dobro da se to takvim i ostavi.
šećer dolazi na kraju. puštao mi je gegu, hvarskog redikula koji je mjesec dana kod njega pokušavao snimiti svoj album. no, ljudi ne žele uložiti u ovog neospornog genija, vlasnika najnepoznatijeg hita svih vremena («ja son lud»). ako gego nikad ne ugleda svjetlo dana trebamo prvenstveno žaliti sebe jer ćemo biti uskraćeni za jedan od najsjajnijih autorskih primjeraka odvajkada. vjerojatno je da dalmatinci znaju za gegu, nije on njima novi, baš razmišljam s kime da vam ga usporedim. on sigurno može postati hrvatski manu chao, kombinacija je starog tome bebića, nepatvoreni nasljednik marijana bana (puuno, puuno bolji!), a najlakše je reći da bi otprilike ovako zvučao šo! mazgoon da žan jakopač nikad nije napustio svoj otok. i da zagreb ni na karti nije vidio.
