ljudi iz kompjutera
«....zato se i čudim da vam je to («sedmica», op.a.) odabir, al fakat nema veze. (da se ne bi krivo shvatili – od moje žene, do jure, pavla, ante, i gomile likova koje se trenutno neću sjetiti, svi su oni provodili ili provode dane i noći u kačićevoj. to ne mijenja ni moje mišljenje o mjestu ni o njima.) glavno je da ste vi dobra ekipa. a ovo moje mišljenje je samo meni važno, za moj dnevnik. tako i tako bi jednom nešto rekao o ova 2 punkta u zagrebu, samo mi je trebao povod. sretno!» (iz jučerašnjeg dnevnika, op.a.)
zaista ne mislim da je moj dnevnik beletristička lektira, tek bi(dobronamjerno) primijetio da mi ne pada na pamet soliti vam pamet ili kvariti raspoloženje.
moje vam je razmišljanje slijedeće: «ljudi iz kompjutera su ljudi iz kompjutera i tako treba i ostat.»
zvuči «sick», zovite me partibrejkerom, možda i jesam, ali – pazi vamo; dva su putića – prvi je mogućnost da ste većinom super (kao što i mislim), a tim mi je bolesnije s takvom ekipom od krvi i mesa komunicirat preko kompjutera. za to postoje kavice, telefončići, i to u nekom kontinuitetu. druga je varijanta da mi idete na živce (što je jebeno nemoguće, vjerojatnije je da na nerve ja idem vama) što u potpunosti ruši laž, tj. «magiju» interneta. ima i treća varijanta za svakog od nas po osobnim preferencijama: ta je da nam se neki manje, a neki više dopadnu (tako ljudski!), a to na koncu vodi u sektašenje. ovako ogromna obitelj možemo biti samo ako ostanemo «ljudi iz kompjutera». je, bolesno je, al bolesno je i klonirat ljude, pa ipak, možda nam baš to spasi život unuku. ne treba potcjenjivati razne nivoe komunikacije, njihove prednosti i mane. prelazak preko crte može bit bolan, nadam se da ste to uzeli u obzir.
i taaako...promišljam i razmišljam. i cijenim napor i hrabrost da se nađete. pa time i da vas snađe neka od mojih varijanti. ili možda i ne?! samo, kažem, ne bih volio da se ubuduće, čak i uslijed odličnih bliskih susreta, osipamo na sajtu. shvaćate bojazan (nepotrebnu?!), zar ne? zaista, moguće je da sve dobro funkcionira, pa ćemo time ustoličiti i neka nova pravila, te išamarati moje predrasude. cool.
ako želite da objavimo možebitnu foto dokumentaciju mitinga na sajtu, šaljite direktno na: tomislav@mi2.hr. isto tako, pozivam najspremnije da svoje osjećaje «dan poslije» iskazuju unutar mog dnevnika, moglo bi biti fora. moj mail znate.
- - - -
od ponedjeljka kreću audicijske probe, vidjet ćemo, dajmo se iznenadit. znam, svašta ću morat vidjet i čut. molio bi genijalce koji nemaju što za radit, tek ih zanima «baš da vidim gdi to pipsi vježbaju», da se strpe jer ćemo si na taj način svi uštedjeti živaca. iskreno, teško je sa sigurnošću mahati bilo kakvim stopostosigurnim kriterijima, ali ne vjerujem da u bendu može svirati netko tko «metlu» drži manje od 10 godina. nije bitno da li je iz zagreba, rješivo je ako nije. bilo bi zgodno da prati moj dnevnik, tako da mu ne moram puno objašnjavat što ga očekuje, ha ha.
u sjajnom slučaju zajedničkog zadovoljstva i budućih možebitnih muzičkih koitusa, nisam siguran da tog dječaka neću podučiti što je to «štamtiš», čemu služi, kako razlikovati stil od običnog bahatluka i u čemu je ogromna razlika između bp-a i «sedmice». znate, nas često prati jedna, u ovoj državi možda i najnezgodnija, ali jako istinita etiketa – mi smo ZAGREBAČKI bend (pritom uopće nije uvjet da su svi iz ovog grada, dapače). vrijeme je da nekima to prestane smetati. nema razloga, znate...
