Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
15.1.2003 • 16.1.2003 • 19.1.2003 • 21.1.2003 • 25.1.2003 • 27.1.2003 • 29.1.2003 • 31.1.2003 • 1.2.2003 • 2.2.2003 • 3.2.2003 • 4.2.2003 • 6.2.2003 • 7.2.2003 • 8.2.2003 • 10.2.2003 • 11.2.2003 • 12.2.2003 • 13.2.2003 • 14.2.2003 • 15.2.2003 • 16.2.2003 • 17.2.2003 • 18.2.2003 • 19.2.2003 • 20.2.2003 • 21.2.2003 • 22.2.2003 • 23.2.2003 • 24.2.2003 • 25.2.2003 • 28.2.2003 • 2.3.2003 • 2.3.2003 • 3.3.2003 • 4.3.2003 • 6.3.2003 • 7.3.2003 • 10.3.2003 • 11.3.2003 • 12.3.2003 • 13.3.2003 • 14.3.2003 • 15.3.2003 • 19.3.2003 • 20.3.2003 • 24.3.2003 • 25.3.2003 • 26.3.2003 • 28.3.2003 • 30.3.2003 • 1.4.2003 • 3.4.2003 • 4.4.2003 • 5.4.2003 • 6.4.2003 • 8.4.2003 • 9.4.2003 • 11.4.2003 • 12.4.2003 • 14.4.2003 • 15.4.2003 • 17.4.2003 • 18.4.2003 • 19.4.2003 • 20.4.2003 • 21.4.2003 • 22.4.2003 • 24.4.2003 • 25.4.2003 • 28.4.2003 • 29.4.2003 • 30.4.2003 • 1.5.2003 • 3.5.2003 • 4.5.2003 • 5.5.2003 • 6.5.2003 • 7.5.2003 • 8.5.2003 • 10.5.2003 • 11.5.2003 • 12.5.2003 • 13.5.2003 • 17.5.2003 • 20.5.2003 • 27.5.2003 • 5.6.2003 • 10.6.2003 • 21.6.2003 • 8.7.2003 • 9.7.2003 • 11.7.2003 • 12.7.2003 • 18.7.2003 • 26.7.2003 • 5.8.2003 • 8.8.2003 • 13.8.2003 • 16.8.2003 • 1.9.2003 • 4.9.2003 • 8.9.2003 • 9.9.2003 • 12.9.2003 • 14.9.2003 • 22.9.2003 • 24.9.2003 • 5.10.2003 • 12.10.2003 • 15.10.2003 • 19.10.2003 • 25.10.2003 • 26.10.2003 • 29.10.2003 • 1.11.2003 • 6.11.2003 • 11.11.2003 • 11.11.2003 • 13.11.2003 • 17.11.2003 • 19.11.2003 • 22.11.2003 • 25.11.2003 • 27.11.2003 • 30.11.2003 • 2.12.2003 • 3.12.2003 • 7.12.2003 • 9.12.2003 • 10.12.2003 • 14.12.2003 • 23.12.2003 • 25.12.2003 • 27.12.2003 • 29.12.2003 • 30.12.2003

18.02.2003  

 

 

nasmijane prodavačice prapočelo su civiliziranog svijeta

(h)umoreska

zašto?

prvo, vrlo je važno da ne brkamo dvije potpuno oprečne stvari: a)standardiziranu uljudnost i b) osobnu (LOKALNU, hirovitu) prodavačevu simpatiju

pa naravno da moju ženu i mene «obožavaju» u našem lokalnom dućanu. (a kako smo kurčeve «face» i u još nekima po gradu (i državi). ljudi vole u javnosti pokazivati «bliskost» s tzv. «poznatima». nadam se da razumijete kako si ne tituliram) često se u malim lokalnim zajednicama, nakon višegodišnjeg svakodnevnog «konzumiranja» razvije skoro pa obiteljska situacija s mjesnim prodavačicama. pa vam one ostave kruh («sused, ja sam sačuvala dve puterštangice za baku, danas je jako malo došlo i brzo su otišle» itd.) ili s ushićenjem pričaju o vašem bijelom vešu i programu za pranje. ako osoba iza vas u redu nije «sused» ta spikica može potrajati dok dotičnom gospodinu ne pregore živci (koliko vam se to puta desilo u hrv. dućanu koji ujedno i nije vaš «lokalni», kad vi niste bili «sused»? a koliko puta vam se to desilo u inozemstvu?). standardizirana uljudnost uvažava sve i ne bira, lokalna podrazumijeva protekciju i ona «bira». (znate, mi smo u chicagu uslijed nesnalaženja popušili let za buffalo. pokušavali smo objasniti, kad smo konačno dospjeli u pravi red, kako je katastrofa da propustimo let. «standardizirano plaćeno-nasmješena» crnkinja nam je objasnila «da nažalost ništa ne može učiniti za nas, da čekamo u redu i da ćemo ići na slijedeći let.» nitko se za vrijeme mog boravka u «plaćenčkoj» americi ni u jednom trenutku nije pregurao preko reda. nigdje!) svi mi uživamo biti pozvani na šalter preko 45metarskog reda. to nije uljudnost, to je barbarizam. koliko sam često koristio takvu pogodnost? UVIJEK!!! (srami se, papčino. samo u jednom slučaju bi ispo u ovom društvu veći papak; da sam pred svim tim ljudima pred kojima sam GLASNO POZVAN DA IH PRESKOČIM (!?) tu mogućnost odbio. priznajte, netko bi mi pozvao hitnu pomoć!)). nasmijane prodavačice u lokalnim dućanima oda su neprofesionalizmu – za nas osmijeh, ostali - ko ih jebe!

uvijek je priča da su vani uslužni djelatnici plaćeni za osmijeh. dobro, ispada da su ovi kod nas plaćeni za bezobrazluk!

pa naravno da su plaćeni. zato jer je jebena konkurencija nasmijanih plaćenika! i ko se najjebenije smije, u njegov dućan rippy ide. jer je 800 dućana u okrugu jednog kilometra, svi imaju sve što mi treba, zato tražim onaj sa najsimpatičnijim personalom! pa, jel to gospodo regularno ili ne?

dakle, zaključismo – radi se o jebenim nasmiješljivim plaćenicima! može.

ajmo sad uzet jednu (nerealnu) pretpostavku: recimo da se radi o PRVOJ GENERACIJI NASMIJANIH PRODAVAČICA!? te prodavačice postanu majke, i što uče svoju nejačad? uče ih kako lakše kroz život, uče ih formulama za koje su sigurne da pale, jel tako? i ukazuju na formule koje NE PALE. jel tako – tako je. skup takvih majki, očeva i ljudi tvore neko društvo – ukupni skup «formula» tvori «uspješna pravila ponašanja» koja čine «sistem vrijednosti» - «sistem vrijednosti» ogledalo je nekog društva. na «sistemu vrijednosti» temelje se «zakoni» i konačno i «ustav» kao glavni postulat.

što želim predložiti? dakle, napravit ću dućan. prodavačicu koja se smije, uljudno pozdravlja, ali ne privatizira svoj položaj, platit ću 100% više od one druge koja se može ponašat kako je volja. (naravno, ova potonja će mi imati «tečaj lijepog i uljudnog ophođenja s kupcima») i odmah ću im to pošteno unaprijed reći. (baš me zanima kako i «ona koja može što hoće» neće poželjet bit «na silu i plaćeno» pristojna!?)  moja «nasmiješena prvogeneracijska dućanska marioneta» naučit će svojeg klinca da se fakat isplati bit pristojan. on će opet raditi u nekoj mesnici i ako nas sve posluži sreća i njegov će ga gazda extra plaćati za uljudnost (ako nas posluži enormna sreća, op.a. jebiga, porod civilizacije je jeben spoj slučajnosti). duboko sam uvjeren, uvažena gospodo, da će ljudi rado pohoditi dućane s pristojnim personalom. naravno, ako je meso smrdljivo, ništa vas neće spasiti, al sreća je da je i u mesnici preko puta trihinela, pa vas osmijeh možda i učini pobjednikom (u trihineli).

generacijama i generacijama truda i extra bonusa za lijepo ophođenje po dućanima, vjerujem da bi čitavu naciju digao za par kulturnih nivoa. možda bi se sve prenijelo i na neke druge društvene segmente (što mislite?). ljudi iz dućkasa više ne bi izlazili tak nadrkani. nakon 157 generacija plaćenika dobili bismo nevjerojatan rezultat – prznica i depresivac - neki budući ripper, prestao bi biti svojim «usudom». njegov «usud» ne bi više realno bio utemeljen. dokazano!

vidite, netko će mi zamjerit da mu moj sistem nalikuje na dresuru peseka. pa naravno, to sam i kopirao! samo kaj peseki brže uče!

(malo me boli trbuh već 4 dana, imam proljev i ta sranja. mogao sam sve ovo puno bolje «razviti», al mi fakat nije dobro. znam da će me zlonamjerni sad jebati, al baš me briga. bdw, lolipop, čito sam tvoj post – volim te)