ZNAM DA JE JETTI NEGDJE U OKOLINI
dobar dan.
dave mi je otvorio neki program za pisanje, ja se bas ne snalazim na ovom kompu. (hm, mis nema lijevi i desni klik, samo jedan!)
put je bio jebacki. airbusom do frankfurta, boingom 747 preko bare (ogromna pila) i iz chicaga jednim jako otkacenim prijevozom, bez svapske lufthansa ustogljenosti (boing 737). mi to zovemo "lazarov" jer nas je spomenuti vozio avionom u skopje, a taj let tesko je ne zapamtiti. naime, lazarov je majstor svog zanata, al voli nagle pokrete i nestandardno slijetanje i polijetanje - pa to ti je! dakle, do buffala se vozimo u skoro pa obiteljskoj atmosferi, sa suludo friziranom stjuardesom i pilotom koji non stop melje i ful je guba. dapace, preporuca da ga se za vrijeme leta moze slusati na prilozenim sluskama. (stjuardese su cisti tarantino). inace, iz chicaga smo promasili let za buffalo, nismo se stigli checkirat, pa su krenule nevolje. (ameri imaju neke testere na carini, neke kao uloske. cipele sam si skinuo sam, jer mi je bed da mi to drugi zapovijedaju, malo me to podcjenjuje.) jos sat i pol cekanja na let. nakon toga nam nije dosla prtljaga, pa smo odlucili pricekati jos jedan let. u medjuvremenu smo rentali ogromni "dodge", ljudi, moze se vozit na hrvatsku vozacku! (jako su nas plasili da niti tzv. medjunarodna ovdje ne vrijedi) treba potpisat cijeli niz osiguranja, al sva ekipa koja s nama komunicira je super pristojna i draga. nenormalno su debeli i to fakat nije samo spika. mislim, stvarno nenormalno. hrana je ona iz filmova - nezdrava. to nas, hrvate, uopce ne sprecava da je vec po aerodromima ne drmamo u ogromnim kolicinama (sto vrsta chickena sa pet miliona aditiva i zacina. senzacija!) mislim da bi se moj prijatelj montignac porigao da nas vidi. ante je u medjuvremenu zvao petera koji ga je pitao treba li opis puta do tarboxa. hrvati su malkice sramezljivi, pa smo tu uslugu glatko odbili. wrong, fuckin' wrong. trebalo nam je otprilike sat vremena da uopce nadjemo pravi highway. svako malo ante i jura su skakali do lokalnih birtija po instrukcije. i tu je ekipa stvarno susretljiva. opcenito, ljudi su ovdje "zivot na sjeveru" spika. u duckasu te najnormalnije pozdravljaju, mada se prvi put vidimo. ispricavaju se kad pored tebe prolaze, mada te ni ne taknu. i ne gledaju te ko idiota, kao primjerice ako ti se omakne usput kupovat pljuge zateknes li se negdje u pripizinama hrvatskim. pavle kaze da je to sve mozda i tocno, ali da su usprskos svemu ameri "sick bastardz". mozda, nisam se zasada uvjerio.
tarbox je kucica za lov, usred sume. na krovu je ledeni sloj sigurno pola metra, na njemu snijeg. s okolnih kuca vise sige i preko tri metra duge. studio je genijalan, s milion starih instrumenata, 2 klavira, rhodes,
wurlizer, preko 10 gitarskih pojacala, ima neke bellse, timpane, vibrafon, svi zamislivi efekti, ma nisam jos stigao sve ni pogledat...sa stropa visi disco kugla i neprestano se diskretno vrti, cak i po noci. vidi se da je sve pazljivo i s ljubavlju odabrano, a to se odnosi i na tehniku u control roomu. skupo, jebeno skupo, ali toplo i sve ima svoje mjesto i razlog.
prostor za snimanje ima visoku galeriju. sobe za spavanje su skromne, ali tople jer je ocito u citavoj kuci provedeno podno grijanje. vani neprestano pada snijeg, a temperatura je sigurno ispod -20. (ne znam u cemu je fora, al danas sam u ducanu vidio sljakera samo u potkosulji. jucer u chicagu barem njih desetak na transferu bilo je u kratkim hlacama i majicama. jebeno cudno.) glupo mi je opisivat stvari, to morate dozivjeti. primjerice, puno je humanije, jos intimnije nego sto se moze steci dojam preko tarbox studio sajta. svaka stvar; od otiraca sa svemircem, do ploca na 78 okretaja, pa do mogucnosti da ukoliko zelite mozete se ustekati i snimati u bilo kojem dijelu kuce ukljucujuci i wc. mali je milion notica, vrlo simpa, o koristenju kuce, frizidera ili bilo cega sto vam ustreba. dobili smo kljuceve i nitko ne sumnja da ces ista popaliti ili unistiti. mozemo kad god zazelimo koristiti bilo koji instrument, zajebavati se. dave zivi u fredoniji, desetak minuta odavdje, u studio dolazi u podne (s tehnicarom), odlazi u ponoc. vrlo je drag, frendly raspolozen, zapravo totalno drukciji od dojma kojeg mozes steci preko telefona. i ona legendarna puska s fotke je ovdje, tako da mozemo ubiti jettija, al je vrlo vjerojatno i on "nice guy" tako da ni to ne dolazi u obzir. ukratko, nakon samo pola dana provedenih ovdje, osjecamo se kao kod kuce. dave je poceo mixati "mak". znam da mi je tekst zbrda zdola, al bio bi i vama na mom mjestu. fenomenalno nam je ovdje.
CASSADAGA - CENGIC
stvarno ne znam zasto velimir nije stavio text na sajt. naime, ja na macu imam mali trouble za pejstat direktno na dnevnik. morat cemo "pjeske", ko u dobra stara vremena. tek da nadjem "nekog dragog i dobrog covjeka od povjerenja". cuo sam da je spot bio na hit depou, ne kuzim, kaj ga nitko nije vidio, nema nikakvih komentara?! dave je smiksao "mak" i skoro pa je gotov s "vjetrom". princip je da se miksa cijeli dan, a sa svjezim se usima ujutro finisira. ne znam ocekujete li da ista drugo kazem osim da su ti miksevi fenomenalni. prostori, panorame, farbe...s toliko ukusa. njegov mi pristup, zasad, nalikuje na fore sa "deserter's songs". to je momak koji izvanredno dobro zna sto hoce, radi sa smajlom, bez imalo napora i bez problema. sto god mu se predlozi ili korigira on bez frke saslusa i napravi. zezamo se imitirajuci ga - "shure, why not? it will be fun...", non stop ima tu spiku. ima OGROMNO znanje, i veliko iskustvo. mnoge carobne stvari isprobao je stotine puta i siguran je u njih. bdw, oprema mu je svemir. ima i meni omiljeni korgov "kaos" efekt. tko je gledao radiohead vidio je gitaristu kako na stageu u real timeu (sjedi na podu) samplira thomov glas i odmah ga prstom vrti u efektu po nekom malom screenu. cini mi se da se radi o "everything is on the right place". ako slucajno tin ovo procita, mogu mu samo poruciti da bubanj zvuci jeeebeno. dave ga miksa tako da ga pusti na zvucnike u velku prostoriju za snimanje, tako ga snimi, pokupi prirodni zvuk sobe i na traci ga vraca nazad u miks. to je vrlo vrlo stara fora, ali genijalna.
danas se poceo topiti led s krova tako da krov na jednom mjestu u kuhinji prokisnjava, pa koristimo neku kahlicu za vodu. htjeli smo mu pomoci da snijeg poskida s krova, al je d. rekao da ne dolazi u obzir jer ako neko padne mora placati ogromno osiguranje. ja sam dva dana bio "elektrican", ne znam, koga god sam taknuo ili tko god je taknuo mene, streso bi ga strujom. onako, 20-tak puta dnevno. prvo je bila zajebancija, al onda mi je dokurcilo, pa sam rekao da idem van zagrlit drvo. ok, nisam, nego sam skinuo mucaste slape s nogu, vec je bolje. opcenito ovdje imamo problema jedino sa strujom jer nam konverter sa 220V na 110V, uspostavilo se - mada je glanc nov - ne valja (hrvati nam prodali djubre). odemo u shop po osigurac, a on se vec u ducanu skuri. naravno da ovdje nema takvih konvertera, ima samo inverznih 110 na 220V. dave nam je dao neki svoj prirucni steker/ konverter pa smo mu odmah skurili letvu za struju. ipak nam je na koncu uspjelo napunit bateriju za dv, a mobiteli ovdje tako i tako nemaju mreze (nije stvar u roamingu, tu naprosto ne funkcioniraju mobiteli). svi smo pokupovali za 30$ neke internacionalne telefonske kartice, 6 centa po minuti. genijalna stvar, na kraju mozemo normalno razgovarat sa svojima doma. utipkaju se neke sifre i zovemo bez frke s fiksnog telefona u tarboxu. i da, konacno smo okrenuli bioritam. od hrane nam se svima prdi, valjda je to i normalno. u zemlji pretilih ljudi sve je, zacudo, "fat free" i "no
sugar added", al nema neke vajde. naduti smo.
