zahvalan sam na reakcijama u guestbooku, mada mi nisu po ćeifu. znate, ja jesam impulzivan, ali daleko je to od bilo kakve brzopletosti. nju si, ipak, ne mogu priuštiti. prevedeno, ako i kad psujem - spreman sam snostiti konzekvence. više dana je prošlo i ja potpisujem sve što sam u inkriminiranom dnevniku rekao.
možda treba pojasniti neke stvari, npr. kako dolazi do "pucanja" usred teksta o početku kozmičke zablude u japanu. pljuc po pljuc, sve je fino išlo .... dok nisam počeo pisati o biti, a ne o garnirungu.
kako je počelo?
već mjesecima vrlo površno (namjerno površno - da se ne uzrujavam! pa ja sam usred rada na ploči, treba mi mir. uostalom, kad bi ja zaista shvatio ili zaželio shvatiti o čemu se tu zapravo radi ne bi je ni napravio) medijski pratim najave tzv. zakona o obrtnicima i umjetnicima. imam frenda koji se čitav život ko pas bori za svoju familiju, i uz katastrofično rizične kredite napravio je malu firmu za unutarnje čišćenje. ne bi čovjek vjerovao, zaista ima puno posla (radi 12 sati svaki dan u tjednu! toliko je narudžbi...). naravno, u hrvatskoj to podrazumijeva gomilanje nenaplaćenih računa njegovih komintenata, grcanje u dugovima državi i kenjkavo spajanje kraja s krajem. inače, vrlo je agilnog karaktera, nikad ne kljuca i pun je volje.
čujemo se redovito, tako sam ga nazvao i prije 3 tjedna. skužio sam da je u priličnom kurcu, a kažem, nisam na to od njega navikao. imao je u životu silne probleme i s klincem, i u braku, i s bolesti svoje bivše žene, nešto prije i sa strašnom bolesti i smrću svoga brata (sam je kod dilera nabavljao morfij jer ga bolnice nisu imale!). naprosto, nikad ga ovakvog nisam čuo. pitam ga što je, on kaže - "prijatelju nemam baš najsjajniji dan, država mi od 1.7. na 100 zarađenih kuna uzima 64. morat ću zagasiti firmu i raditi na crno, ništa mi drugo ne preostaje." naglašavam, kako sam vrlo površno pratio razvoj događaja s tim zakonom, u prvi mah nisam shvatio da je gorenavedena formula i moja karta za pizdumaterinu. fakat, nisam znao kaj bi mu rekao. što da mu kažem, ne mogu mu reć probaj ovo probaj ono, pokušaj razmišljati ovako i onako......naime, širina tog zakona je tolika da jednostavno skamenjuje, i oduzima smisao svakom argumentu, pozitivnom razmišljanju ili novom pokušaju. jednostavno, tjera te ili ispod ili, fajnali iz ove zemlje.
nekoliko dana kasnije na dnevniku gledam prilog o demonstracijama protiv prijedloga zakona: moja prijateljica, glumica urša raukar (jedna od najaktivnijih javnih osoba zadnjih 10 godina), a uz njene skute još šačica glumaca stoje ko bene ispred sabora i mirno prosvjeduju. bilo me sram. ljudi se bore i za mene, a ja se klatim u naslonjaču i mijenjam programe. par dana sam gruntao i reko ženi da moram nać uršin broj. radman mi je na probi rekao da sam ja javna osoba i da sam si sam kriv što je tako kako je. kao, moj glas se čuje (ma čuje se pičku materinu!). uostalom, bare, coki i ja smo se u predizbornoj kampanji slikali za htv dnevnik uz šeponju budišu i tadašnjeg kandidata za ministra kulture - koga? čega? - vujića. (cokiju sam tada govorio da se ne trebamo slikavati sa vječnim pušioničarem budišom, it suck's!) kako je jadno danas govoriti koliko mi se vujić i tada gadio, o kako mi se i taj budiša gadio, ali pokušavao sam razmišljati pozitivno - možda će debili barem u predizbornom periodu pokrenuti pozitivne procese (tražili smo tada aktuelno razdvajanje hgp -a, naime svi su u toj svakodnevnoj drljaoni bili pomješani; i zabavnjaci i kuruze i tzv.rokeri./ to smo jedino i dobili! tražili smo specijalizirane muzičke emisije kojih je bilo, a koje su ukinute/ upravo je najavljeno i posljednje čišćenje - od jeseni više neće biti ni hit depoa! tražili smo reaktiviranje postojećih klubova, normalnu kulturnu ponudu koje može i mora biti/ ništa osim gsk "jabuke" nisu otvorili! (tomica petrović se lizao s sdp-ovom vrhuškom i vodio bareta sa sobom ko mećku!) tražili smo kontrolu ekspanzije šunda na htv-u/ šund na htv-u upravo proživljava zlatne godine)
nazvao sam uršu i pitao kako se mogu aktivirati. rekla mi je za najavljeni prosvjedni skup u kulturno-informativnom centru i u par natuknica naznačila predstojeće akcije: tzv. bijeli kvadrati umjesto kulturnih rubrika u dnevnom tisku (dakle, nema ništa, umjesto tekstova platili bi im da nema ništa!), nakon toga i vješanje crnih zastava na kulturnim institucijama, a naposlijetku i bojkot javnih priredbi (otkazivanje kazališnih predstava, koncerata, izložbi...).
fino. u međuvremenu su pasji skotovi odgodili izglasavanje zakona. u kic nisam došao - e to je ključ svega - procijenio sam da mi je pametnije biti na probi (sad sam na probama od 10 ujutro, pa do 22!). yaya je popizdila na mene, ali osim nevjerojatnog traćenja vremena nisam vidio koristi od lamentiranja s nekim birokratom, zamjenikom vujićevim (ovaj se nije ni udostojio doći, ima pametnija posla), čaaaak! razgovori, pregovori...ništa drugo nego prešutno priznanje protivnika. ja njih ne priznajem. priznajem ih, u najboljem slučaju, samo kao štićenike zatvora poluotvorenog tipa.
inkriminiranog dana, nakon dugo vremena sam (nevoljko) sjeo pisati dnevnik, kao, o tiraniji nogometa.... i puko sam. usred teksta! odjednom!
mislim si; ma sve je to super - bijeli kvadrati, crne zastave, bojkot...može! i neka bude. ali, kao šlag svemu zar ne bi bilo fora.......da ja išamaram nekog od tih pizduna, e to bi bio potez. jebeš zatvor, jebeš sve. bilo bi dobro za klimu, za opću metaforiku. ima doza narodnog humora u tome. naravno, neću ja pobijediti, ne možeš na ovim koordinatama pobijediti - ali možeš se na tren osjetiti čovjekom, možeš si dokazati da se ne bojiš. uvijek kažem - s gospodom gospodski, sa žgadijom - u cevanicu!
mislim da bi se i moj frend barem na časak nasmijao - ripper pogodio vujića nogovritnjakom u guzicu, pa kaj to nije super? ili šamarčina, fliska, priljepak, kako hoćete...onako, ko djetetu kad se razmaženo cendra ili dere u prepunom busu. pa da zapamti do kraja života. pa da izgleda ko onaj gustav u crtanom filmu. nije riječ o nikakvom nasilju, pljuskica bi zapravo bila - poruka. to je izraz dubokog gađenja i nepoštivanja razbojničke oligarhije. ili da ga u njegovom preseravačkom subotnjem špancirungu po zagrebačkoj špici ispred "charlie" -a naglas pošaljem u kurac, onako, pred svima! poželjne su kamere "glamour caffea"! što više publike - to bolje! ma, ljudi priznajem da mi je baš super ta ideja.
zapamtite - ripper je samo metafora, vujić je samo metafora. nadimci i prezimena nisu bitna za povijest.
ni odijela.
samo djela....zato, dudo začepi i napravi to!
- - - -
oh, da! samo je jedan potez možda jači od mojeg. zamislite da u sklopu bojkota javnih "kulturnih" priredbi novopečena slobodna umjetnica severina otkaže svoju turneju. e, to bi bilo something!
a oće kurac otkazat, i zato sam ja najjači, htjeli vi to priznati ili ne.
- - - -
priznajem, da praktičarki smanje plaću na faksu, bilo bi mi žao. ali, bože moj, neću na barikade zbog toga. ne očekujem ni od nje ili ikoga drugog da me shvati ili nekmoli podrži, imate vi svojih briga. al nek mi nitko ni ne sere.
ovo je moj fight. jasno?!
