BOB BEAMON
1968. godine, na olimpijadi u mexic cityju, jedan je anonimni crni mladić doskočio u dalj na granicu 9 metara (8.90). kako bi vam približio nevjerojatnost njegovog dostignuća reći ću da je to isto kao da danas netko trči stotku ispod 9.50 sekundi! nakon što je u kvalifikacijama dvaput prestupio, u trećem je skoku dotaknuo svemir. ni sam nije vjerovao da je skočio toliko.
pune 23 godine taj je njegov skok bio naučna fantastika ne samo za njegove suvremenike već i za generacije i generacije izvanrednih daljaša koji su nakon njega žmirkali pod reflektorima pozornica diljem svijeta - na olimpijadama , svjetskim prvenstvima, mitinzima....
dugo se raspravljalo o regularnosti beamonovog postignuća, nadmorskoj visini ciudad mexica, rijetkosti zraka, manjem otporu, (tek, hm, ne sjećam se da je netko tvrdio da je boby nešto čvaknuo prije leta. ne, bio je clean, uopće nije sporno!). ljudi mojih godina sjetit će se ingenioznog nenada stekića, hirovitog srbina koji je na nevažnim mitinzima i seljačkim paradama znao doskočiti i do 8.56 (!!! u jednom trenutku to je bio 2.rezultat svih vremena, odmah iza beamona!), a na olimpijadama i svjetskim prvenstvima skočio bi 5.40! (ne zajebavam se, dobro ste pročitali, a ako su se neki od vas pritom prisjetili kako ste toliko skakali na međurazrednom natjecanju u srednjoj školi - vjerujem vam! da, i niste bili među prvih pet!)
na prijelomnici dva stoljeća, prošlog i ovog nam aktuelnog (1991.), jedan drugi crni mladić, mike powell, (svi su očekivali da će to postati carl lewis, ali nije!) srušio je beamonov rekord (8.95). cijela je planeta odahnula: huuuuh, dobro je, još nismo došli do svojih krajnjih granica (ne)mogućnosti, još se možemo igrati u pijesku, rušiti rekorde, dopingirati, osvajati medalje, tražiti bogate mecene i kipariti velike sportske i medijske zvijezde....
- - - -
godina 2002. svibanj. još je tako malo do najvažnijeg događaja na svijetu ove godine (priznao ja to ili ne) - svjetskog nogometnog prvenstva. hrvatima sline cure za japanom, a japan eventualno može vidjeti ljubo ć. rojs i frajeri takve fele, dok će hrvatski puk biti skromno prikovan uz svoje škripave fotelje, ter će u 8 ujutro umjesto da idu na posao (koji posao, šmokljane?!) gledati nepismene kreature na zelenoj travici u gabaritima svojih televizora-kanti. u potrazi za samopotvrdom, obrazom ili bilo kakvom pričom koja bar na tren može zavarati da život ima smisla. napominjem MOŽE zavarati, ali najvjerojatnije će ih samo ZAVARITI.
gledam svoju omiljenu emisiju hgp. uhvatim sekvencu tipa u crvenoj kožnoj (....ne ne nije cezar !) superseljačkojaliskupoj jakni ; nenad ninčević, jedan od bogatijih hrvata. heh, mislim si, mogao bi i taj u japan!
kadar slijedeći: počinje spot. jebote, evo miše kovača. legende. 10 godina nasapunan tableticama šarenim. zadnjih 10 godina veeeliki je hrvat. dere se, značajno širi ruke - croatia, victooooriiiaaa, croatia, victoooria. između nogu mu se vozikaju neki biciklisti (!?), mažoretkinje mažoretiraju.......
aaaaa aaaaaaa aaaaaaa aaaaaaaaa aaaaaaaaaa aaaaaaaa aaaaaaaaaa!!!!JEL' OVO JOŽA nimuškonižensko KATALENIĆ?!?! diže moj katalenić pesnicu i on skviči i grči se - croatia, victooooria, mislim da ga se ne bi prepali ni dvomjesečni navijači kineskog tajpeha, evo i fordovih automobila (!!??), , evo biciklista, evo mažoretkinja, evo nekih fudbalera, evo OPET MIŠO NAZIONALE SVE BI MU DALE, al nekad, ne sad, nego prije 30 godina. miši oko vrata neki šal, 4 minute se trudim dokučit jel torcidin ili od repke, ok, fakat nije ni važno. katalenić nema šal al' ima jedan trač koji ću vam baš sad prepričat: prije par godina, katalenić je još klinjo (a sad kao nije?!), snima neki kurac na htv-u, pa je običaj da te malo zbetoniraju prije kamera, da ne blicaš. sređuje mala od pudera našeg jožu, sređuje li ga sređuje, tapira plavu kosicu, stavlja olovkom crtu ispod očiju,...., naflitava mu ruž za usne i slavodobitno zaključi: evo, curice, to je to! na to će naš (budući nogometni fajter) junak: ja nisam žensko!
jebiga, kasno majstore!
vratimo se mi na spot. mjuza vam je koračnica neka. al' ne colonia, sad tek kužim da su njihove koračnice genijalne. ne ne, ovo je neka sleezy usrana koračnica, tu je i neki ubogi zbor kao navijača, njih petnaestak, ne, nema ih više. glume stadion. sve je to tako grbavo i bezveze. kontam: kovač i katalenić (k und k) snimili neku svoju zajebanciju, jebiga, popularnost ne pita, vrtit će im se to, između milijardu drugih, u programima lokalnih tv postaja, a u slavu vatrenih pljuvača vatre.
možete si zamisliti koliko je ta pjesma loša kad me uspije ZAPREPASTITI u moru ogavno loših pjesama. ha, zaboravih: ima i bubnjara na tom spotuljku. ne mislite li valjda da su preskočili borisa leinera, svakogodišnje nominiranog u konkurenciji za najboljeg hrvackog instrumentalistu?! ne ne i on vam je tu!
prije spavanja, iz navike - da lakše zaspim - hvatam sportske: vlatko marković, čelni čovjek hrvackog nogometa i poeta kojem je slon prdnuo u uho, na sva usta hvali NOVU HIMNU HRVACKE REPREZENTACIJE ZA SVJETSKO PRVENSTVO!
pale mi se kontrolne lampice:(seljo) ninčević - (šlags) kovač - (beba)katalenić - ford sponzor......majkomila, to je to! znači, ova će mi pjesma od sad pa do duuuuugo duuuugo, do ne znam kolko duuugo trenirati ganglije - SVAKODNEVNO!
- - - -
1992. godine jedan je anonimus za pet minuta (takve su najbolje!) napisao PJESMU svom omiljenom klubu. kasnije, ona se pokazala toliko značajnom i snažnom (na anonimčevo opće preneraženje!) da se i predsjednik države njome bavio. anonimus je uspio postati polu-anonimac, u pola države bez razloga obožavan, u drugoj polovici - isto tako bezrazložno omražen. naravski, to je razmišljanje kojem smo oduzeli osnovnu poantu - hrvatu je nogomet najvažniji; ako si na strani njegovog lokalnog kluba -ok- ako nisi - jebatćetimamicu.
ubrzo je pjesmica prekvalificirana u (neslužbenu i dandanas) HIMNU omiljenog anonimčevog nogoloptačkog kluba.
od ' 92. naovamo desetine više i manje netalentiranih muzičkih obrtnika pokušava iskopirati formulu koja kao da je napisana na komadiću pergamenta, jednom jako jako davno. nitko je do sada, očito, osim našeg anonimusa OSOBNO nije vidio ni pročitao, tek svi se trude ispričati je ( ispjevati) - po predanju i sjećanju plemenskih varalica i vračeva.
konstantno netko nekom komponira HIMNU! (zamislite da neki arhitektić - fušer iz kvarta odluči, iz čista mira, dovršiti sydneysku operu?!) kako ti OČAJNICI tumače formulu navijačke himne? mjuza - ne više od tri harme, i ne više od 2 dijela u pjesmi (A i B chorus), mora bit plemenski obojena (naše je pleme ratničko, stoga je logičan izbor koračnica - heej vojnici/vazduhoplovci/čelična kriiiila naše armijeeee...)
tekst - ne više od 2 strofe, nabildane samo NAJVAŽNIJIM IMENICAMA (npr. hrvacka, pobjeda) i metaforama (najjači, najbolji) jer navijački je puk, po njihovom, gomila kretenoida koji ne pamte više od toga, nafilani pivom i nafiksani ko zveri. u takvim okolnostima za očekivat je da jedino što možete jest da buncate ne više od tri sloga u tri riječi.
prateći vokali (ovo je NEVJEROJATNO bitno) - nakupinica studijskih šminkerskih pratećih vokala koji prvi put u životu distorziraju grla/ ili prva delinkventska maloljetna banda na koju nabasate na cesti nedjeljom u prvom jutarnjem busu. neovisno koju opciju odaberete, oni se što nesložnije trebaju arlaukati - OOUUOOUOOOUUUUUUWOOOUUUU HRVACKAAAA, heeejhoooo hrvatiiii smo miiiiiiii!!!....
laga treba biti niska, sukladna mumljajućoj navadi budućih pobornika i stadionskih performera HIMNE.
i još jedno, najbitnije: pjesmu trebaju od vas NARUČITI (neki konj iz hns-a ili neke jednako (ne)važne institucije) jer zna se - vi ste poznati autor hitova s melodija splita ili koji kurac već, pa nije vam valjda problem napisati himnu navijačkoj stoki!?
- - - -
vaš junak, SVJEDOK formule i ANONIMUS (ha ha ponovo; put od anonimusa preko poluanonimusa do, na kraju, ijopet anonimusa!) sjedi i gleda jučerašnji hgp. u jednom neobičnom trenutku on se sjeti boba beamona. i skuži - pa on je, zapravo, bob beamon! on je očito, a da ni sam nije bio svjestan (niti je to htio), jednom davno, doskočio do, ni danas dostižnih - 9m! svi neki kurac skaču, grče se, oponašaju trk, odskok, odlaze u ciudad mexico gdje je rijedak zrak, gutaju dop, ne bi li ga na tren sustigli. ne ide, pa ne ide.....
faktor x?
valjda. možda je dio odgovora i u tome da nitko od našeg "beamona" nije NIŠTA naručio, nikakvu pjes...sorry, nikakav svjetski rekord, nitko ništa od njega nije ni očekivao....na koncu je ispalo da je napravio nešto za što mu je svirala - HIMNA!
u momentu ostvarenja pjes....opet ja tipfeliram, mislim, ostvarenja tog svjetkog rekorda, nitko nije bio ni svjestan da će 10 godina proći, a da se baš nitko neće ni približiti njegovom patentu.
kakva šteta, a toliko se sizifi trude!
u nadi da će ga netko ubrzo skinuti s trona, ma može i ko matiju gubca, našemilenijski bob beamon želi vam da još trenirate - pokušajte utrenirati svoja srca, genijalci!
ajde, ajde, možete vi to!
