nevjerojatno, mada ne pokazujem ni najmanju volju čak ni za pasivnim sudjelovanjem na ovogodišnjoj smotri govana na porinu, nepoznato nešto samo me uvlači.
imam ja tamo, mada ih nisam s tom namjerom posl'o i svoje špije. jura i pavle. npr. zovu me u vrlo veselom stanju, neki dan; dosađuju se fantastično. pa zovu sve ljude koje poznaju - čak i mene. kao, e, majke ti ti imaš nekog iskustva, ono, mo'eš nam dati neki pametni savjet il' utjehu. ne znamo što da radimo od sebe ovdje?!
nego, znaš da smo vidjeli ženu koja pljunuto liči na ivu amulića? vozimo se u busu prema svom hotelu vis, btw jedini smo tamo pa nas čudno gledaju. a jebote, čo'eče, to nije sve! odemo poslije do grada, kadli PRAVI ivo amulić stoji nasred ceste i dijeli flyere za neki restoran! restoran, čo'eče! ko da vidim sebe za 20 godina, ceri se pavle.
nije prošlo ni pola sata, opet mi zvoni; ernest marinković sjedi na stradunu sa svojim fotićem i čeka šomazgune i bareta da počnu svirat'. pa se sjetio, koga čega? - mene! pa zašto majstore? kao, pričaju njih dvojica ko se najviše mrzi slikat. kao, između nekolicine - ipak, ja!
to uopće nije istina. ja se jako volim slikat, samo slikara nema da me naslika (m. krleža, gospoda glembajevi).
ma volio bi reć' da će me večerašnja vatrogasna zabava proveselit'. kurac, veseli me dora, to je real zabavno. ovo je, ipak, samo tuga i muka.
- - - -
23.40
šššššššš...krhm...krhm...ššššššrlllllllgh--mmm...llljjjjjjjjjjjkkksssssssss
DAME I GOSPODO / CIJENJENI PUTNICI/ NAKON ŠTO ZAVEŽETE SIGURONOSNE POJASEVE/ MOLIMO VAS DA PROVJERITE/ DA LI VAM IZ GUZICE/ MOŽDA VIRI/ ZLATAN STIPIŠIĆ - GIBONNI/HVALA NA PAŽNJI/RIPPERTRANSATLANTIC ŽELI VAM UGODNU I BEZBOLNU VELIKU NUŽDU!!!
