001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
06.01.2002
angel andrija je izgubio oko. takva nepravda dosuđuje se samo redovnicima njegovog kova. siguran sam da nije niti opsovao. valjda ima, iza svega, nešto što on vidi, a ja ne.
ako nema, onda se bojim. za sebe, of course.
kad bih mu barem umio pomoći.
možda bi se pokazalo da nisam samo obični smrtnik.
- - - -
što sam stariji bolje podnosim "dan kad se raskićuje bor". možda i zato što mi "dan kad se kiti", silom neprilika, i nije onako magičan ko u davne davnine.
nit snijeg nije "sanjkanje i grudanje", nije čarolija srebrnog saga, nema halucinacije praporaka, i jutra u mraku nisu slatka i ljepljiva; s kruhom i putrom koje premećem i dudlam....ho-ho-ho, zakasnit ću u školu!?
snijeg je "bljuzga" i "treba nabavit zimske gume, sve ti je to isti kurac - zimske:ljetne" i "jebena đubrad iz zimske, di su sad, sad ih, naravno nema! ma nema šanse da je ovakav džumbus, npr. .....u beču...ili...ma, bilogdje!". snijeg je "čim se to govno počne otapat, e, onda postaje najgore, tanak sloj leda - strelica - trauma, mama molim te nemoj da brinem!"
bacio sam dedamrazovo drvo na zgarište, povrh kuće, i odgrizao mu grane.
s krovova mi se zacerio mraz. ostala je tek ciča zima i rani mrak.
- - - -
istina, kasapio je pinu nogu, ali, kao da ga godinama nitko nije ni pogledao, nekmoli pogladio.
a željan je.
samo mu u ambis bacamo ostatke hrane, ko morskom psu ili krokodilu u zoološkom.
desetljeće u radijusu lanca.
možda je to samo rezultat nastojanja njegovih vlasnika da si dokažu kako na svijetu ima nekog kome je veći bed od njihovog. i još! kadgod požele, čim malko razmaknu zavjese, mogu se u to i uvjerit.
wrong.
ako nema, onda se bojim. za sebe, of course.
kad bih mu barem umio pomoći.
možda bi se pokazalo da nisam samo obični smrtnik.
- - - -
što sam stariji bolje podnosim "dan kad se raskićuje bor". možda i zato što mi "dan kad se kiti", silom neprilika, i nije onako magičan ko u davne davnine.
nit snijeg nije "sanjkanje i grudanje", nije čarolija srebrnog saga, nema halucinacije praporaka, i jutra u mraku nisu slatka i ljepljiva; s kruhom i putrom koje premećem i dudlam....ho-ho-ho, zakasnit ću u školu!?
snijeg je "bljuzga" i "treba nabavit zimske gume, sve ti je to isti kurac - zimske:ljetne" i "jebena đubrad iz zimske, di su sad, sad ih, naravno nema! ma nema šanse da je ovakav džumbus, npr. .....u beču...ili...ma, bilogdje!". snijeg je "čim se to govno počne otapat, e, onda postaje najgore, tanak sloj leda - strelica - trauma, mama molim te nemoj da brinem!"
bacio sam dedamrazovo drvo na zgarište, povrh kuće, i odgrizao mu grane.
s krovova mi se zacerio mraz. ostala je tek ciča zima i rani mrak.
- - - -
istina, kasapio je pinu nogu, ali, kao da ga godinama nitko nije ni pogledao, nekmoli pogladio.
a željan je.
samo mu u ambis bacamo ostatke hrane, ko morskom psu ili krokodilu u zoološkom.
desetljeće u radijusu lanca.
možda je to samo rezultat nastojanja njegovih vlasnika da si dokažu kako na svijetu ima nekog kome je veći bed od njihovog. i još! kadgod požele, čim malko razmaknu zavjese, mogu se u to i uvjerit.
wrong.
