Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
3.1.2002 • 4.1.2002 • 5.1.2002 • 6.1.2002 • 7.1.2002 • 8.1.2002 • 10.1.2002 • 12.1.2002 • 13.1.2002 • 14.1.2002 • 15.1.2002 • 16.1.2002 • 17.1.2002 • 18.1.2002 • 21.1.2002 • 22.1.2002 • 24.1.2002 • 27.1.2002 • 29.1.2002 • 31.1.2002 • 1.2.2002 • 3.2.2002 • 6.2.2002 • 7.2.2002 • 10.2.2002 • 11.2.2002 • 15.2.2002 • 18.2.2002 • 21.2.2002 • 23.2.2002 • 26.2.2002 • 28.2.2002 • 11.3.2002 • 15.3.2002 • 20.3.2002 • 22.3.2002 • 23.3.2002 • 4.4.2002 • 10.4.2002 • 16.4.2002 • 17.4.2002 • 25.4.2002 • 27.4.2002 • 28.4.2002 • 30.4.2002 • 1.5.2002 • 4.5.2002 • 5.5.2002 • 11.5.2002 • 16.5.2002 • 22.5.2002 • 30.5.2002 • 1.6.2002 • 3.6.2002 • 4.6.2002 • 6.6.2002 • 10.6.2002 • 11.6.2002 • 12.6.2002 • 13.6.2002 • 14.6.2002 • 15.6.2002 • 16.6.2002 • 18.6.2002 • 20.6.2002 • 21.6.2002 • 26.6.2002 • 27.6.2002 • 29.6.2002 • 7.7.2002 • 8.7.2002 • 10.7.2002 • 21.7.2002 • 24.7.2002 • 27.7.2002 • 30.7.2002 • 19.8.2002 • 21.8.2002 • 24.8.2002 • 29.8.2002 • 1.9.2002 • 2.9.2002 • 5.9.2002 • 10.9.2002 • 12.9.2002 • 13.9.2002 • 14.9.2002 • 16.9.2002 • 19.9.2002 • 21.9.2002 • 24.9.2002 • 25.9.2002 • 27.9.2002 • 1.10.2002 • 2.10.2002 • 3.10.2002 • 11.10.2002 • 16.10.2002 • 17.10.2002 • 18.10.2002 • 21.10.2002 • 29.10.2002 • 31.10.2002 • 6.11.2002 • 14.11.2002 • 21.11.2002 • 4.12.2002 • 5.12.2002 • 8.12.2002 • 19.12.2002 • 20.12.2002 • 25.12.2002

13.01.2002 katkad ti se događaju do te mjere strašne stvari da jednostavno ne možeš vjerovati da se događaju baš tebi.
uzročno - posljedično, nevjerojatno si i neprilično miran.
onda se pitaš jesi li normalan? ondak kontaš da ti je pitanje za kurac, jer svako pitanje koje ima prosječna kućanica je za muško spolovilo. može ti se tolerirati dušebrižništvo za druge, to je fino, uljudno i malograđanski, al.....kad dovodiš svoju normalu u pitanje, e, onda si u banani. jer, mili, ti si centar svijeta, i po tvojoj je sve mjeri. hm... i je i nije.
onda malko izvrneš kozmos naopačke, ko penkalu s komadima na skidanje.
pa se nasmiješ. ili ne.
- - - -
danas nije bilo mog tate na ručku upriličenom za mamin rođendan. morat ću se naviknuti da bi i ubuduće mogao zaribati. a nije mu ni prvi put; ni za božić, ni za novu nije svraćao. kažu da u takvim situacijama pažljivije treba gledati oko i u sebe. bio sam vrlo koncentriran, ipak ne dovoljno da postanem histeričan. (vjerojatno je razlog tome što je umro, mada mi to nikako nije jasno već duže vrijeme.)
vjerujem da su taj očigledni šefov propust svi prisutni gutali ko knedlu. al, barem dok sam ja bio, nitko o tome nije prozborio ni riječ.
pojmovi "tuga" "samoća" "smrt" duboko u nama žvakali su nekog jadnog pajceka i natakali ga laškim rizlingom. ("don't cry in public", t.y. - a tko bi drugi, op.a.) čudno, nakon samo par časaka probavljanja, homo sapiens je sposoban da sve najtankoćutnije i temeljne životne problemacije kašira u urnebesno glupe šale o muji i hasi. ma ko? ko? će mu zamjerit?
razmišljao sam; evo, vidiš da nema nikakvih problema. stvarno, jednog dana ni tvoje hrpe kostiju i nasumice pobacanih misli, dragi, neće biti na nekakvom prijemu, i to neće biti povod nikakvoj brizi il nedajbože uzrujavanju. ni današnjeg dana više neće biti. već sutra...može?
provesti cijeli trip zagušen u zlovolji - kakvog li to ima smisla?
ali.... ne popuštam. glup sam jer se duboko u sebi nadam da imam strašno puuuno vremena, i da će biti dana sasvim oprečnih današnjem. ako iz ladice pobacam sve loše datume, što ako otkrijem da mi ništa drugo nije ni ostalo?
stoga ću ovog upropastit do mile volje.
ma ko? ko? ko mi može nešto zamjerit?