001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
22.01.2002
običan dan sadržava niz neobično glupih pokušaja. samo istančanim receptorima razlikujemo među njima one "manje" od onih "više" i "stašno" glupih. u skladu s tim volimo se i uzrujavati. time branimo svoju dogmatski neprovjerljivu izuzetnu inteligenciju od napada vlastite, realne i kano klisurina postojane i uočljive gluposti. uzrujavati se znači imati odmak, znači cijeniti sebe, biti, u najmanju ruku, pristojan prema sebi. ako ne popizdiš znači miriš se s faktom da si nemjerljivo glup. dakle, posljednji bastion obrane pred neumitnim i očiglednim je - jedno dobro svakodnevno popižđenje.
ja sam još revniji - činim to desetke puta dnevno. nakon više od tri desetljeća skužio sam da mi je spomenuti urođeni mehanizam (znak pitanja; nije li možda on, kao i svaka samoobrana - džiudžoca ili kung fu - tek dobro nabiflana vještina) prevelik balast. zaista, sve teže mi se svaki čast odazvat na njegov poziv, u mojim godinama snagu ne treba prosipati tek tako. možda je oportunije pustit enemija da banči, a onda mu iznenada i s leđa priuštit jedan - momenta lucida. prasss, aperkat. to boli, a?!
dosadno je, dozlaboga zamorno nonstop gledat svoju karikaturalno skvrčenu facu. grčevi, manirizam. ma, ne treba mi špigl; jasno se vidim u odrazu drugih.
mali kostelić iznad kreveta ima priljepljen san o osvajanju olimpijske medalje.
moj san je DA ME BOLI KURAC. i da pritom ne lažem.
uvjeren sam da mi je Kormilar ponudio vječnost, sve govori tome u prilog.
- - - -
špiro kaže da je kozmos nastao iz zvuka. mada nema nikakvih dokaza da to i potkrijepi, bezuvjetno mu vjerujem. pače, promislim li bolje....imate li jaču kartu?!
- - - -
nadam se da ste ispunili svoju godišnju kvotu odlazaka u kino pohođenjem "gospodara prstenova". sad ne morate kupovati knjigu i čitat je podmlatku, već po sjećanju, onako. godinama, sa senilnošću, vaša varijanta remek djela zavrijedit će barem remake istog.
možda se i obogatite pod stare dane.
ja sam još revniji - činim to desetke puta dnevno. nakon više od tri desetljeća skužio sam da mi je spomenuti urođeni mehanizam (znak pitanja; nije li možda on, kao i svaka samoobrana - džiudžoca ili kung fu - tek dobro nabiflana vještina) prevelik balast. zaista, sve teže mi se svaki čast odazvat na njegov poziv, u mojim godinama snagu ne treba prosipati tek tako. možda je oportunije pustit enemija da banči, a onda mu iznenada i s leđa priuštit jedan - momenta lucida. prasss, aperkat. to boli, a?!
dosadno je, dozlaboga zamorno nonstop gledat svoju karikaturalno skvrčenu facu. grčevi, manirizam. ma, ne treba mi špigl; jasno se vidim u odrazu drugih.
mali kostelić iznad kreveta ima priljepljen san o osvajanju olimpijske medalje.
moj san je DA ME BOLI KURAC. i da pritom ne lažem.
uvjeren sam da mi je Kormilar ponudio vječnost, sve govori tome u prilog.
- - - -
špiro kaže da je kozmos nastao iz zvuka. mada nema nikakvih dokaza da to i potkrijepi, bezuvjetno mu vjerujem. pače, promislim li bolje....imate li jaču kartu?!
- - - -
nadam se da ste ispunili svoju godišnju kvotu odlazaka u kino pohođenjem "gospodara prstenova". sad ne morate kupovati knjigu i čitat je podmlatku, već po sjećanju, onako. godinama, sa senilnošću, vaša varijanta remek djela zavrijedit će barem remake istog.
možda se i obogatite pod stare dane.