HAJ!!!
kažete da vas ovakav način dnevničenja nervira. pa što ćemo sad? neka, neka, I mene svašta nervira, pa nikom ništa. evo, “poklanjam” vam još jedan svoj intervju. nekako mi se čini da bi ovaj mogao postat I legendaran – ponajmanje zato jer je nešto specijalno dobar. razmišljam kako bi mogao biti I posljednji.
“taština je strašna stvar” – kaže pavle, isto tako tašt. naime, moj dugogodišnji pokušaj da ispadnem što manje glup u nevjerojatno glupim okolnostima o kojima bi ja mogao pisat I knjige, ali čemu, to bi bile strašno uzaludne I glupe knjige – dakle, taj moj pokušaj je – jadan. puno previše vremena trošim glancajući bezvrijedne stvari, razmišljajući u gabaritima fucking show-bizza. kaže y da bi ja trebao imati svoju emisiju, intervjuirat ljude. nema šanse, pa to je posao za drugoredaše! (intervjuirao sam antu perkovića neki dan za elektronički press njegovog banda. rekoh, prvi I zadnji put! odmah sam metamorfozirao u čangrizavu amebu. srećom, na licu mjesta vratilo mi se ljudsko obličje) I ne da mi se pisat dnevnik ni o čemu. skinem si navečer neku glupu igricu s interneta I igram se spejs invejdera.
evo ekskluzive – truć, bla, kenj, sranj, itd., itsl……
- - - -
Nasuprot policijske stanice, u zapuštenoj zgradi kulturnog centra Remetinec, kuhaju se “Drveće i rijeke”, novi album grupe Pips, Chips i Videoclips. Studio Jure Ferine i Pavla Miholjevića iz “Svadbasa” produkcijski je “štab” u koji svakodnevno navraća Dubravko Ivaniš ne bi li provjerio kako ovaj dvojac obogaćuje novi zvuk benda koji je s prethodna četiri albuma obilježio dobar dio devedesetih godina u hrvatskoj glazbi. Odmah treba reći, nijedna od petnaest pjesama s ploče u nastajanju još nije gotova: - Sve su pjesme gotove i nijedna pjesma nije gotova - stanje stvari pomalo će pitijski objasniti Ripper, vidno umoran preslušavajući “Bajku”, jednu od novih stvari kojoj se te noći pridružilo violončelo. - Jura i Pavle su dugogodišnji tandem, većinom rade sami, ja bi ih samo nervirao. Najčešće dođem tek kad song okvirno postave, preslušamo i dogovorimo se je li to što smo napravili dobro. Ovo danas čini mi se odličnim, ali, eto, već mi ponešto od jučer ne štima, i tako iz dana u dan.
U studiju Jure i Pavla taj se kišni dan s Dubravkom pojavila i Jadranka Ivaniš, i donijela svoj sud o novim elementima na “Bajci”. Bila je to prigoda da saznamo koliki je njen utjecaj na stvaranje “Drveća i rijeka”: - Yaya, srećom, nije pasivni promatrač, nego je i autorski angažirana - kaže Ripper dodajući kako su od njenih skica nastale tri pjesme. – Možda je takvu ne poznajete, ali meni je već prilično normalno. Čitav se život igra, pa sam nešto od njene igre s akustičnom gitarom “dovukao” u pjesme. Fasciniran sam muzikom više nego bilo čime drugim. Doduše, sve me rjeđe nešto baš obori s nogu, možda sam malo prestar, ali ako mi se dogodi, takav trenutak nastojim usvojiti i aplicirati u pjesmi.
Bend, koji je u protekle tri i pol godine upotpunjen novim imenima (što im je, kaže vođa Pipsa, oduzelo dosta vremena), dobro se pripremio za snimanje: - Zapravo, band je na probama napravio ogroman dio posla. Važno je da su I Jura I Pavle, I Rocco kao snimatelj dovoljno “vani” da bi bili realni, a s druge strane, dovoljno “unutra” da svi budemo sretni.
Osnova pjesama bila je gotova u kolovozu, osim “Bajke” koja je nastala kasnije (“kao što Ottu Bariću uvijek nedostaje jedan igrač, tako i meni uvijek nedostaje jedna pjesma”, kaže Dubravko). Ploča se, inače, radi na tri lokacije u gradu što organizacijski otežava posao, a producenti danonoćno slažu nove “slojeve” na stvari koje su nastajale u dugom razdoblju (tri i pol godine) otkako je izišao “Bog”. Napor koji se ulaže u svaki takt albuma nije primjetan na Juri i Pavlu koji se dugo znaju s Ripperom, ali sada mu prvi put i produciraju ploču. Pipsi, kaže Jura, imaju ploču koja odgovara onome kako oni rade, no dugo su razmišljali o tome bi li prihvatili Ripperovu ponudu. - To je ozbiljan i velik projekt i nismo ga htjeli preuzeti “s figom u džepu”. Sad doslovno radimo 24 sata dnevno na njemu i zasad sve ide dobro, zapravo prilično guštamo u tome, ali možda nam najteži trenuci tek predstoje. Satić kucka, vrijeme nam je ograničeno, a upitnici često nailaze - dodaje Pavle. Ograničeno vrijeme odnosi se na trenutak kad će uradak zajedno s dijelom njegovih tvoraca odletjeti preko bare, u Buffalo, gdje će ga preuzeti veliko producentsko ime suvremenog alt rocka, Dave Fridmann: - Kod Fridmanna idemo na miksanje ploče. Činjenica da će nam Dave raditi miks možda je spektakularna za naše male živote zato što je on, po mom sudu, obogatio muzički svijet kraja 20. I početka ovog stoljeća, ali svjestan sam I fakta da njegovo ime ovdje malo kome nešto predstavlja, baš kao ni imena bendova poput Flaming Lips ili Mercury Rev (koje Fridmann producira) - blago je, po običaju, ironičan Dubravko Ivaniš, no intimno sretan zbog toga - “ osjećam se kao osvajač j…ne zlatne olimpijske medalje”: - Skoro da za mene ni nema većeg priznanja, mada moram naglasiti da je sama produkcija ultimativan faktor svih, pa tako I naše ploče. Miksanje je filigranski rad, pupčano vezan uz sve što ovdje napravimo. Dave često naglašava da se od govna pita ne može napraviti, I ne postoji faca koja će od lošeg materijala smiksati masterpiece. Isto tako, da se ne pretjeruje, ne bih æelio da ljudi pomisle kako ćemo mi sada biti nekakav pandan Mercury Revu. Mi to nismo, niti možemo biti.
A što je Dave rekao na Pipse nakon što je preslušao dosadašnje radove benda? Jedina izravna komunikacija između hrvatskog autora i američkog producenta bio je, odao nam je Ripper, jedan mail koji je glasio otprilike: “bend je dobar i vidim da napreduje iz ploče u ploču” (Thanx, Dave, to sam I sam znao, prisnažit će Dubravko)
Fanovi Pipsa upoznati su, međutim, sa svim ovime do u tančine. Ripper je, naime, ovoga puta odlučio na internet stranici www.pipschipsvideoclips.com voditi dnevnik o nastajanju albuma i opisivati sve što ekipa radi, ali, poprilično iskreno, ne skrivajući i sve paranoje, dvojbe i sumnje koje su se javljaju u procesu. - Snimanje je naprosto stresna situacija. Kad sam bio mlađI, bio sam bitno nervozniji i paranoičniji. Općenito, sklon sam demistifikaciji stvari, mada se često postavlja pitanje mjere jer muzika je, u konačnici, magija. Magija je crta koju nije pametno poništavati. Dan kad će se novo čedo Pipsa pojaviti na uvid svekolikoj javnosti, trebalo bi se dogoditi 15. ožujka slijedeće godine: - Nažalost, stvari najčešće kasne, pa ću biti sretan ako se ploča objavi oko 1. travnja. To je, na kraju krajeva, dan šale, dobra prilika da sve ovo ne shvaćamo previše ozbiljno - kaže Ripper, poentirajući svojom ocjenom albuma u nastajanju: - Nikad nismo izlazili s pločom prije negoli smo bili sigurni da je ona bolja od svega što smo dosad napravili. Tako je i s ovom: kad ne bi mislio da je bitno bolja od svih ranijih, uključujući i “Boga” koja je najbolja dosad, ne bi je objavljivali.
okvirići
O (ne)angaæiranosti albuma: - S vremenom sam shvatio da se na površini dešavaju nevažne stvari, a ispod nje gotovo sve elementarne I bitne. Strah I nevolja, vidljivi prostim okom, samo su posljedica bolesnog srca I duše.
U zadnje se vrijeme pokušavam kroz muziku rješavati bijesa, a ne ga potencirati. Pjena je za brijanje, a ne za pjevanje. Posljednjih godina došao sam do zaključka da je svim mudrim ljudima koje poznajem jedno zajedničko: nisu bijesni. Biti na tom tragu, najveći je mogući angažman koji u ovom trenu mogu imati.
O Yayinom utjecaju: - Yaya me mnogočemu naučila i umirila me. Ne mislim da sam pritom otupio, niti se pasivizirao. Nekako sam uz nju sazrio i počeo gledati svoje mane na drugi način. Shvatio sam da nije tragično katkad biti glup, već je važnije ponekad si to I oprostiti. .
O sebi: - Sa samim sobom nikad nisam zadovoljan i mislim da sam ne bih bio dovoljno dobar. Srećom, sposoban sam okružiti se odličnim ljudima, I još važnije, sastaviti od njih pobjedničku momčad. Zato kaæem da su Pips, Chips i Videoclips svi I sve što me okružuje, ne samo bend na stageu, a pogotovo ne samo ja. Cilj mi je sudjelovati u super stvarima, a ne ispasti super frajer.
