Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
3.1.2002 • 4.1.2002 • 5.1.2002 • 6.1.2002 • 7.1.2002 • 8.1.2002 • 10.1.2002 • 12.1.2002 • 13.1.2002 • 14.1.2002 • 15.1.2002 • 16.1.2002 • 17.1.2002 • 18.1.2002 • 21.1.2002 • 22.1.2002 • 24.1.2002 • 27.1.2002 • 29.1.2002 • 31.1.2002 • 1.2.2002 • 3.2.2002 • 6.2.2002 • 7.2.2002 • 10.2.2002 • 11.2.2002 • 15.2.2002 • 18.2.2002 • 21.2.2002 • 23.2.2002 • 26.2.2002 • 28.2.2002 • 11.3.2002 • 15.3.2002 • 20.3.2002 • 22.3.2002 • 23.3.2002 • 4.4.2002 • 10.4.2002 • 16.4.2002 • 17.4.2002 • 25.4.2002 • 27.4.2002 • 28.4.2002 • 30.4.2002 • 1.5.2002 • 4.5.2002 • 5.5.2002 • 11.5.2002 • 16.5.2002 • 22.5.2002 • 30.5.2002 • 1.6.2002 • 3.6.2002 • 4.6.2002 • 6.6.2002 • 10.6.2002 • 11.6.2002 • 12.6.2002 • 13.6.2002 • 14.6.2002 • 15.6.2002 • 16.6.2002 • 18.6.2002 • 20.6.2002 • 21.6.2002 • 26.6.2002 • 27.6.2002 • 29.6.2002 • 7.7.2002 • 8.7.2002 • 10.7.2002 • 21.7.2002 • 24.7.2002 • 27.7.2002 • 30.7.2002 • 19.8.2002 • 21.8.2002 • 24.8.2002 • 29.8.2002 • 1.9.2002 • 2.9.2002 • 5.9.2002 • 10.9.2002 • 12.9.2002 • 13.9.2002 • 14.9.2002 • 16.9.2002 • 19.9.2002 • 21.9.2002 • 24.9.2002 • 25.9.2002 • 27.9.2002 • 1.10.2002 • 2.10.2002 • 3.10.2002 • 11.10.2002 • 16.10.2002 • 17.10.2002 • 18.10.2002 • 21.10.2002 • 29.10.2002 • 31.10.2002 • 6.11.2002 • 14.11.2002 • 21.11.2002 • 4.12.2002 • 5.12.2002 • 8.12.2002 • 19.12.2002 • 20.12.2002 • 25.12.2002

31.10.2002  

KLAVIR

 

žena mi nekaj kvoca. zakaj uvijek moram ostavit bar jednu žlicu hrane. zakaj ovo zakaj ono... nisam joj rekao da kraljić taj sistem zove «nek se nađe za male životinjice». liam  gallagher, pametnjaković iz manchestera, zbori: «if you wanna see the opposite sex sprout four heads, then exchange a couple of rings. you walk to the altar with a woman with one head and you walk back up with a fucking monster.» jebiga, nije imo sreće.

počeo sam snimat klavire. to mi je uvijek najzajebanije. naime, nikad o sebi nisam razmišljao ko o nekom pjevaču, to se zna, ali manje je poznato da ja klavir sviram od svoje osme (28 godina). kako sam uvijek (do ove ploče) imao striktno gitaristički band, imao sam i malo prilike svirati, tako da sam mišljenja da bi netko drugi to bolje. i uvijek me band, već godinama, uvjerava da griješim kaj ne sviram sam. ok, na «bogu» sam svirao na «dan,mrak», «narko», «sao paulo»...ma, ne vodim statistiku. najčešće tražim gostujuće svirače, a to je mač s dvije oštrice. neki fakat genijalno skuže kaj i kak odsvirat, a neki ga (nehotice) udave. sad sam odlučio sve sam. na najmanje 8 (možda i više) pjesama sviram klavir, a na tima i svima ostalima imam pun kua synthova. posla ko kenje...

primjerice, tip kojeg će rocco pozvati da odsvira klavir na «susjedima» (slušao sam njegovu ploču, frajer je fenomenalan jazz klavirista) slušao je demo i rekao da sam ja to čisto ok odsvirao. a svirao sam doslovno 3,5 tona. ma, dobro, sim i tam, ukratko – uvijek mi je malo bad svirati. možda zato kaj nešto o tom klaviru znam, pa pretpostavljam da se uvijek može puno bolje od onog što mogu sam. ne znam kak da to objasnim. a istina je da ja to najemocionalnije i doživljavam i interpretiram od svih potencijalnih majstora. + hm..jebemu zeca..ja sam to i izmislio?!

- - - -

primjećujem da čitate dnevnik. uvijek dok pišem, mislim da je to moja privatna zabava i da nitko s tim nema ništa. pa, vjerojatno ni nema. uglavnom, pročitao sam komentare, zabavljaju me. možda bi i ja reagirao ko dju da mi je guzica vidla puta koliko i njena (zavidim, kaj je..). uostalom, ni ona više nije «doma» iz nekog razloga. vjerojatno, vrlo jakog razloga. činjenica je i to da je mnogo anonimnih, a i manje anonimnih ljudi otišlo i ne pada im na pamet vraćati se, pouzdano znam. ja se često znam ukopavati razmišljanjem o kozmičkom razloga rođenja na određenom tlu. znate što, ta mi se teorija sve više gadi. nikad se ovako loše nisam osjećao; prije par godina rekoh «ok, bar mi je u zagrebu dobro, tu sam doma». u međuvremenu sam i u zagrebu stranac, okružen ljudima koje ne razumijem i koji me ne razumiju – do granice bola. nikad kao danas to nisam FIZIČKI osjećao. oh, da, imam(o) prijatelje, imamo sjajne prijatelje koji nas razumiju, ali i da oformimo malu istomišljničku koloniju, mislim da bi time samo podigli zid. jebeni kineski zid. a što je to doli alijenacija. ne slažem se da se radi o «bijegu od sebe», nisam šonjo. ako je tako, onda bi mi moglo bit super i u černobilskom reaktoru. jer ja doslovno prezirem ovu sredinu, ja je ne podnosim. a znam da se nisam promijenio, znam da nemam o sebi mišljenje kao o nekom više vrijednom ili eliti. nisam preserator. sorry, ovdje su divlji pokorili pitome i ja, eto, nemam vremena ovaj triller pogledat do kraja. zašto bi, boli me kurac!? cijenim svakog mlađeg od sebe koji volje i vremena za to ima. dakle, nekakva dnevna politika na mene više nema utjecaja, ankete, rakete, nasilnici, debili, ustaše....ne, ne jebu me. jebe me to što sam skužio da ovako mogu kibernirat do kraja života. a tu privilegiju si ne mogu priuštiti. imati zdravi, živi band, probe svaki dan, skupu produkciju...hej, fakat se lijepo zabavljam....ali titanic će uskoro naletjeti na grdosinu stijenu.