NITKO I NIŠTA
uobičajena večer nakon studija. žena pravi žigove za svoj nakit, sad će bit popularna u pizdu materinu jer je izašla na naslovnjaku u «mili». u slijedećem broju moći ćete na modelima i vidjet kaj radi. ne pada mi na pamet da je reklamiram, nije potrebno.
dakle, obična večer. hvatam «latinicu»: 48% hrvata smatra da je legalno pokazivanje ustaških simbola čisto ok. y. veli da kaj se čudim. ne čudim se, odavno se ja ne čudim. pokušavam, ali fora je u tome što je to tek pokušaj, dakle trudim se biti konsterniran. ali ne uspijeva. okrećem «2u9»: tamo pak 75% gledatelja čisto fino podnosi eventualne sankcije ala bobetko. y. me više ne pita dal se i kaj čudim. i dalje pokušavam biti konsterniran, al ne ide. pašalić i canjuga ponovno jašu elektronskim medijima. dva kriminalca koje bi u svakoj normalnoj državi objesili za jaja i ostavili ih da tako vise 5 godina, a zatim ih hladno giljotinirali. želio bi imat klinca, silno bi želio. i svjestan sam da taj mali čovjek nije zaslužio ovakvu okolinu. sajnsfikšn da ću se morat odselit iz ovog kozmičkog epicentra ludila dobiva hiperrealističke obrise. kužim da ovo više nije spika, nije cheap talk, ovo postaje ozbiljan plan. nema više mjesta razmaženom psovanju mame nepoznatom nekom, nema više besplatnog pišanja u vjetar, nemamo više vremena vumen i ja. moramo razmisliti što ćemo jer ovako više ne možemo ovdje živjeti. uopće se ne radi o lovi. riječ je o tzv. okružju, duhu jedne sredine koji je bolestan do zadnjeg atoma i za čije liječnje ja nemam moći ni volje. još bi pridodao da se danas nisam ustao na krivu nogu, nitko mi nije jebao sve po spisku, godzilla me nije trovao svojim slabićkim prijetećim sms-ima, stvari u studiju kreću se pozitivnim smjerom, u stanu mi je toplo, imamo mali, ali dobar auto, hranimo se integralno = relativno dobro, dobrog smo fizičkog zdravlja, starci su nam u dosta dobroj formi....ipak, trezveno i iskreno (prema samima sebi) rezonirajući – smatram da bi trebali otić odavdje. ja sam možda i preemocionalan jer smatram da je jedna takva odluka – katastofalna za građanina koji je donosi. u 40-toj bi tako postao/li neka vrst izbjeglica iz jedne isprdine na vrlo lošem glasu. konačno bi postali ono što i jesmo, ali se tu i samo tu možemo zavaravati da ipak nismo – postali bi nitko i ništa.
možda sam zato i ponosan na sve vas koji participirate u forumu, vi ste moj bijeg od ludila. katkad mi se učini ko da smo svi skupa došli s planete kancamanca. a to mi je i bila bazna nit vodilja - jer mi se, u konačnici, na sajtu bavimo samo bitnim. bitnim za čovjeka. jer frušante (osobno me ne fascinira, al nema veze) je važniji od bobetka. «najgore pjesme pipsa» ultimativno su važnija tema od bilo čega u ovoj usranoj nedodžiji. i tako dalje i tako bliže. ozbiljno mislim, a i vama je jasno da se ne zajebavam.
- - - -