BAKA BEZ DEDE. ZA SADA.
mislio sam da ćemo danas napraviti više nego što jesmo. ja sam otpjevao baku luciju, a ante je završio s gitarama na njoj. guštao sam da ćemo krenut na lulu s dedom koja mi se činila njemu bliža, ali smo je prolongirali. on je mislio da će lulu šminkat, dograđivat, a meni se čini da bi na taj način ušli u stereotip, u larpurlar. kao, vidi kako se svira! lula treba biti skromna, i bez maskare treba ostat lijepa. na albumu ima ulogu intermezza, uz nju se trebaš smirit, razmislit. predahnut. fora je da sam joj i sam odavno mogao staviti orkestraciju, a ostala je na akusičnoj gitari i minimalnom klaviru. nema mjesta devetkama i trinaesticama. ježim se od pomisli na velke hrvatske umjetnike koji se kurče s gostovanjima superdosadnih gitarista kojima je kompozicija samo mjesto za iživljavanje.
ante je pametan, skužio me. doma će raspisat stvar kako je na demu odsvirana i jedino je možemo glancat u interpretaciji. tu ima puno prostora za napredovanje.
- - - -
priznajem, zadnjih desetak dana imali smo većinom brige egzistencijalne prirode. (biram rječnik!). tek zadnja dva dana kužim da ćemo biti u velikoj stisci, ogroman nas posao još čeka. ali dobro, konačno smo malo stali na noge.
kaže emil – «koji si kurac nestrpljiv, pa radimo masterpiece!»
zna emilko ubost, čak i da pretjeruje.
☼