7. DAN SNIMANJA
makančeva, "laboratorij"
gitare i bass za sebastiana.
mario bi jako htio, ali je i jako nesiguran. tako je to već godinama. pavle mu pomaže, ponajprije da se sredi u glavi. uvijek je prva glava, tek onda ruke. na b-dijelu je pavle odsvirao super bass. ostalo je odsvirano korektno.
radman je površan i ne treba mu popuštati. + ima problema s koncentracijom. ono što je dobro je istina da se ne raspižđuje i koliko toliko surađuje. naime, kao i svi gitaristi, on pati od bolesti "previše sviranja". (pavle inzistira da mu se ništa ne pušta jer jedna površnost vuče za sobom drugu i stvari se po vertikali rašivaju) na demu sam to pustio, sad nema šanse. režem, kratim. ne jebem spiku "ovo je baš lijepa gitara", naučio sam da je pjesma zakon, a na njihovu žalost, ovdje sam zakonodavac ja. i sudac, istovremeno. u karijeri sam mnoge "lijepe" linije posjekao ko zadnji korov, da bi u konačnici dobio cjelinu. taj proces kreće od sječe svih instrumentalnih linija ponaosob, vokala, aranžmana, sve do čitavih, gotovih pjesama koje su same za sebe možda dobre, ali ne igraju u momčadi. morao sam se utrenirati da postanem takav. zapravo postaješ jači. nekad su moje odluke okolini čudne i teško ih prihvaćaju. svi, pa i ja, vole biti u skladu sa miljeom u kojem žive, lakše je. ali, u čitavoj toj konstelaciji uvijek je najteže naučiti vjerovati samom sebi. e, jebiga, učim tu lekciju već nekoliko godina.
rocco smatra da bi trebalo uvesti sistem "tri dana snimanja/dva dana editiranja" kako bi se pjesme valjano poslagale i bile spremne za daljnje trackiranje. naime, ako momci ne isviravaju kompletne tejkove, nego se u više varijanti oni parceliraju, gomila se materijal i smeće kojeg se treba rješavati kako nas na kraju ne bi progutalo.
