Ovaj bi razgovor trebao izać za dnevni list iz grada "gdje ja ne mogu ni prismrdit".
______________________________________________
1) Za početak, malo o albumu. U kojoj je trenutačno fazi, tko su suradnici i kada bi se album trebao naći u prodaji?
O: Na samom smo početku snimanja, snimljen je bubanj. Predstoji ogroman posao trackinga gitara, duhača, gudača, pleh muzike, uličnih pjevača, čega sve nema... Snimatelj je Davor Rocco, a uz njega i band, u produkciji će sudjelovati i Jura Ferina i Pavle Miholjević. Album bi trebao miksati Dave Fridmann početkom siječnja, a release date je 15.3.2003.
2) Zbog čega je došlo do promjena u sastavu benda? Tko je i zašto otišao, a tko je došao?
O: Oprostite, ali o tome sam dovoljno govorio posljednje tri godine, i smatram da bi podcjenio čitatelje kad bi ih ponovo istim odgovorima zamarao. Tek, reći ću da je uz već dugo pristiglog Nikolu Radmana (gitara) došao i Tin Ostreš (bubanj).
3) Koliko Vam, u kreativnom smislu, pomažu novi članovi benda?
O: Bend je jedno tijelo i svi sudjeluju u procesu. Tako je u Pipsima bilo oduvijek i ja ne znam drugačije s ljudima. Uvijek ću od svirača dobiti maksimum jer ih tjeram da se stalno i ispočetka bave sobom i svojom ulogom. Ja sam samo moderator, ništa više. Mogu i moram podnijeti dane kad ništa valjano ne napravimo, ali prezirem dan kad ništa ni ne pokušamo. To si ne možemo dopustiti, mada nas u ovom zvanju zapravo nitko ni na što ne sili i ne tjera. Vražji bizz!
4) "Mogu vizualizirati čitave obitelji s dječicom koja trčkaraju po nekoj poljani, žnjapaju "Mc Donalds" i loču podriguše piva, a mi im sviramo. Bože, kakav horror!" Možeš li malo pojasniti tu izjavu? Zbog čega se groziš pomisli da bi tvoju glazbu slušale široke mase ljudi?
O: Za mene je nepodilaženje masovnom ukusu moralna kategorija. Ništa što se masovno producira ne spada u sferu mog zanimanja. Mass produkt uvijek igra na kartu najprimarnijih ljudskih pobuda: sex, glad, žeđ, veselje, tuga itd. i zadovoljava ti tu potrebu Odmah i Sad. A zadovoljiti takve potrebe milionima ljudi znači utvarati si da si bog. Tako je najčešća posljedica da uspješna industrija zapravo znači fabriciranje ovisnosti: ovisnost o junk foodu,nezdravom piću i površnoj emociji kroz površnu muziku ili film. Ljudi su navikli na pasivnost, na ne-sudjelovanje, a isto tako uvaženo je mišljenje da se svaki naš impuls ekspresno može utažiti. I umjesto da smo sretniji i ispunjeni, sve smo prazniji i gluplji.
5) Malo je nezahvalna ova forma intervjuiranja, pa se nadam da nakon prethodnog odgovora, ovo pitanje neće biti deplasirano. Naime, meni takve ograde zvuče kao alibi za, eventualni neuspjeh, jer mi nije jasno zašto bi se čovjek bavio javnim poslom, u ovom slučaju glazbom, i istovremeno priželjkivao da se nekome ne sviđa to što radi.
O: Zaista mi nije potreban nikakav alibi. Prestar sam da bi svoj rad zrcalio u masovnom ili nemasovnom feedbacku. Ja se bavim muzikom zato što bi u suprotnom vjerojatno postao dead man walkin'. Mogu si svašta dopustiti, ali ne mogu zajebati svoje poslanje, nemam takva muda. A to mi se čini prilično dobrom izlikom!
6) Koji je profil publike koja sluša Vašu glazbu?
O: Zanimljivo, već dvije godine na sajt nam ljudi šalju svoje profile, ali ni dandanas ne bi mogao napraviti precizniji psihorobot naše ekipe. Notorna je činjenica da bi danas došao do Pipsa moraš istraživati, moraš se interesirati. Na tom putu saznaš i mnoge stvari koje nisu vezane samo uz band, koje su i važnije od neke usrane grupe. Tako zaključujem da nam je publika prilično koloritna, osim što im je karakteristično da svi odreda mrze biti nazivani fanovima.
7) Može li tvoja glazba zadovoljiti "zahtjevniju" publiku?
Priznajmo, sumnjiv je već sam termin "zahtjevnija publika". Recimo da razumijem što me želite pitati, ali zadovoljavajućeg odgovora nema. Mrzim frajere koji su a priori elitistički nastrojeni, obično se radi o "fake" artistima, totalnim bezveznjacima. Svakako ne inkliniramo takvom profilu. Ako mislite na tip ljudi koji od muzike traže nešto više od povoda za razbijanje inventara neke "kafane"...hm, imam osjećaj da bi nas dio te publike mogao poštovati.
8) Kako komentiraš činjenicu da nakon izlaska posljednjeg albuma "Bog", Pipsi nisu bili previše traženi za održavanje koncerata po Hrvatskoj?
O: Uff, draže bi mi bilo odgovarati nešto iz biomehanike ili otkriti prapočelo svemira. Nemam pojma, valjda su svi mislili da smo se raspali. Često se zateknem u razmišljanju kako sam zahvalan bogu što nisam morao putovati u raznorazne pripizdine i bezveze trošiti vrijeme daleko od kuće i van svake pameti. Usput, kriza diskografije i kriza pravih "gigova", a ne sveprisutnog tezgarenja, nije samo problem Pipsa. Ipak, za bolji odgovor mi treba još veća vremenska distanca jer tek protokom vremena neobjašnjive stvari postaju kristalno jasne.
9) Kako danas, s ove vremenske distance, procjenjujete kvalitetu vašeg posljednjeg albuma?
O: "Bog" je najbolje djelo prošle postave. On je ujedno i njen limit. Morali smo se mijenjati jer jedino tako smo mogli shvatiti koliko smo zapravo bili dobri, a što je i bitnije, koliko još možemo napredovati. Ako na slijedećoj turneji odsviramo 5,6 pjesama s "Boga", a hoćemo, vjerojatno se onda radi o Djelu, s velikim D.
10) Hoćete li novim albumom pokušati ponoviti uspjeh albuma "Fred Astairea" ili ćete, možda, nastaviti tamo gdje ste stali s albumom "Bog"?
O: Iskreno, nećemo ništa pokušavati. Davno sam prestao bilo što predviđati. Nisam kalkulant.Meni je čitava industrija u kojoj silom prilika figuriram, poprilično bolesna, okrenuta "upside down". Uspjeh je relativna stvar. Ako govorimo o komercijalnom uspjehu, on je potpuno izvan naše kontrole. Ako mislimo na artistički prosperitet, tada je sigurno da ne bi objavljivali ploču za koju smatramo da nije kreativni vrhunac svakog od nas ponaosob.
11) Ako se ne varam, prije nekoliko godina ste najavljivali kako želite napustiti stage i posvetiti se pisanju glazbe za druge izvođače. Ako je to točno, recite, što je s tim planovima i zašto ste se odlučili objaviti novi album s Pipsima?
O: Bit će da je riječ o krivoj interpretaciji moje najave da bih volio od banda stvoriti svojevrsni orkestar. Ja "orkestar" shvaćam kao fluktuirajuće tijelo kroz koje prolaze vrhunski svirači i solisti, jasno, okupljeni oko jednog koncepta, moje odnosno zajedničke ideje. Mnogo je primjera u muzici kojima se može približiti na što ciljam, eto, pada mi na pamet "Massive Attack". Imati četveročlani, klasični rock postav sigurno je odlična stvar, ali istovremeno i mnogočime limitirana. Ne želim robovati navici, ni svojoj, ni tuđoj. Ipak, ni takvom organizmu uopće nije nužno mijenjati ime - zvao bi se i dalje Pipschipsvideoclips. Nešto zametka tog procesa zabilježit ćemo, nadam se, i na "Drveću i rijekama".
