Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
18.11.2001 • 19.11.2001 • 20.11.2001 • 21.11.2001 • 22.11.2001 • 23.11.2001 • 24.11.2001 • 26.11.2001 • 27.11.2001 • 29.11.2001 • 30.11.2001 • 1.12.2001 • 2.12.2001 • 3.12.2001 • 4.12.2001 • 5.12.2001 • 6.12.2001 • 7.12.2001 • 8.12.2001 • 9.12.2001 • 10.12.2001 • 11.12.2001 • 12.12.2001 • 13.12.2001 • 14.12.2001 • 15.12.2001 • 16.12.2001 • 17.12.2001 • 18.12.2001 • 19.12.2001 • 20.12.2001 • 21.12.2001 • 22.12.2001 • 23.12.2001 • 24.12.2001 • 25.12.2001 • 26.12.2001 • 27.12.2001 • 28.12.2001 • 29.12.2001 • 30.12.2001

29.11.2001 nisam jučer stigao pisat. mislio sam, na kraju ću dana, kad se vratimo s koncerata (y-brucošijada u kulušiću, ja-fak u gjuri), al bilo je pola 3 i bili smo bez volje. y je intenzivno mrzila svoj način života, način na koji se njen band promovira, svira, imala je zamjerku baš za svakoga, a kad je tako, ipak ode malo preširoko, pa je najbolje da ode spavat.
ja nijesam imao primjedbi ni na koga, mi dosta vježbamo, pa se nekog kurca i navježbamo, naš je problem malko drugačiji.
slikovito, već se par godina osjećam ko toni kukoč na početku svoje nba karijere. po tekmi je igrao kojih 5-6 minuta i to samo ako je klub vodio 30 razlike ili istom gubio, pa više nije bilo važno.
kakve to veze ima s pipsima? pa ima, buraz. mi tolko kriminalno malo nastupamo, da se ja primjerice jučer u gjuri na stageu osjećam ko slučajni prolaznik. čak i momci iz tehnike djeluju uvjerljivije. naravno, ne vjerujem da to itko od publike kuži, ali ja kužim. zašto malo sviramo?
1. ne zovu nas zato
a) što nismo za današnje hrvatske kriterije komercijalni. znači, na nama nemo'š zaradit pare. mo'š samo ziher popušit. a tog im je dosta. duboko sam uvjeren da mjuza koju osobno konzumiram, ovdje ne prelazi tiraže od 300 prodanih primjeraka. nisam ja "otkačen", dalekobilo, samo generirani su tijekom rata vrlo "sirovi" potrošači, joj, mora i ovo pod navodnike - "potrošači??!!?"
b) što imamo "staru" ploču, a nove nema zato što sam golemo vrijeme potrošio na pronalaženje/upoznavanje/uvježbavanje novih ljudi koje sam doveo.
ne treba smetnuti s uma ni fakt da ja u ekstremno teškim uvjetima sebi zadajem ekstremno teške zadatke, kakav je sigurno onaj da snimamo dvostruku (!!!) ploču. za nju treba vremena, bejbi.
c) ja nisam liječeni narkoman, nisam na "samo" 5 heptanona dnevno, stoga sam malokome interesantan. velik je uspjeh skinuti se. mogli bi se, za promjenu malo i obuć. ladovina je, brale, prehladit ćemo se.
d) mi smo iz grada, podebljaj to s onim "iz zagreba", a to je u državi seljačina koje mrze i sebe i sve oko sebe, pa tako i pojmove "grad" i "zagreb" fakat otegotna okolnost. upravo tako, mrzitelji mrze svoju "projekciju" nečega, većinom zato što definiciju i bit "toga" niti ne poznaju.
e) nismo bend za partyje glupavih novina i firmi, brucošijade, mada smo svirali novu na trgu. heheheheh, najvjerojatnije su seljaci mislili da sviramo 12 dinama za redom. (netko može primijetiti da npr. let3 svira brucošijade, iznimka od pravila, ništa drugo)
f) sloveniju nismo "probili", ipak su oni jodleri. stavros, magazin, trio more (!) imena su giganata u slo. zanimljivo, dva naša najveća fana dolaze iz ljubljane, prate nas na svim koncertima, od zagreba do rijeke. (svaka čast, dudo majstore, hihihohu, ..."od zagreba do rijeke...") slovenski bandovi su, btw, treća liga. ma nemamo tamo kaj radit, onak, "za ozbiljno". možda ljubljana, možda.
g) sad se otvara opcija juge za koju su pipsi prekasno nastali. jer nostalgija je vazda bila, uz mržnju, jedina hrana i za srbe i za hrvate, tako da su do sad najviše trampili bendove koje znamo od prije; partibrejkers, el. org., rambo amadeus/ rundek, kud idioti, psihomodo. iznimka su mlađi srpski bandovi koji gostuju u močvari, i donekle, hladno pivo koje je bilo u srbiji. mi smo često u nekim kombinacijama, pokazalo se, trulim. vremenom će se svi današnji i srpski i naši bendovi opet nać na zajedničkoj kopanji, al ko će to dočekat?!
2. ne želim(o) svirat
a) u disku. a sve je disko ovdje. disko država. (pa i gjuro je diskoba, samo za vrijema faka "divlji" ne dolaze, pobogu, neće se valjda maltretirat)
b) pred publikom koja nije predisponirana za ovakav tip koncerta. komorno, nou hendz ap, sjedni, ne trakeljaj, slušaj. koliko takvih ljudi ima? nema rođo, nema. očajan sam jer znam da je to ogromnoj većini čisto preseravanje. "i might be wrong", kaže t. york, općenito, prati me prokleta misao, jebemu, možda griješim? možda je mjuza samo podloga za uvaljivanje komadima, koji sam ja kurac da to dovodim u pitanje?! za-ba-va, či-sta z-a-b-a-v-a, nemam ništa protiv. mada je tu popularan samo jedan vid zabave; barbarski.
c) ispod cijene. nikako, ne, ona nije "tržišna". koje tržište, jebači? koje????? da ima tržišta, svi bi mi odjebali, odavno.