Daddyev dnevnik

FAQ
001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016

Idi desnoIdi lijevo
18.11.2001 • 19.11.2001 • 20.11.2001 • 21.11.2001 • 22.11.2001 • 23.11.2001 • 24.11.2001 • 26.11.2001 • 27.11.2001 • 29.11.2001 • 30.11.2001 • 1.12.2001 • 2.12.2001 • 3.12.2001 • 4.12.2001 • 5.12.2001 • 6.12.2001 • 7.12.2001 • 8.12.2001 • 9.12.2001 • 10.12.2001 • 11.12.2001 • 12.12.2001 • 13.12.2001 • 14.12.2001 • 15.12.2001 • 16.12.2001 • 17.12.2001 • 18.12.2001 • 19.12.2001 • 20.12.2001 • 21.12.2001 • 22.12.2001 • 23.12.2001 • 24.12.2001 • 25.12.2001 • 26.12.2001 • 27.12.2001 • 28.12.2001 • 29.12.2001 • 30.12.2001

13.12.2001 sutra ćemo se utrkivati s godzillom. on nije naviknut da mu se kontrira. malo ćemo pokazati zube, mi građani. nažalost, nije ovo američki film. hrvatska drama: dalibore, da li bi ti, kojim slučajem mogao, kad uzmogneš, biti uviđavniji glede razbijanja i devastacije našeg malog grada. lupaš, brate po tim prozorima, stakla si sva porazbijao.
jest da je tvoja NAVIKA problem svih mladih godzilla diljem kozmosa, ali ipak.....pokaži barem mrvu poštovanja. poštovanje će te sigurno učiniti boljim i popularnijim.
probaj!
- - - -
mailom mi uz svu korisnu korespodenciju stignu i pisamca zagađena mislima pravih šmokljana:
a) uvrede
lik mi , ničim izazvan, napiše - pederčino. samo to. majstora uopće ne poznajem, ko da to ima neke veze.
ne lezi vraže, a daj si truda, malko sam se bavio takvim bolesnicima. nakon vrlo detaljnog istraživanja, na uzorku 100 debila, otkrio sam nevjerojatnu podudarnost, zapanjujuć podatak, nešto što je svima njima zajedničko:
U DOBI OD NJIHOVE 5 DO 10 GODINE, NJIHOVE SU SE UBOGE MAJKE JEBALE S MUŽJACIMA ALJAŠKOG LEMURA (70%) ILI, JOŠ NEOČEKIVANIJE, BILE ŽRTVOM ABNORMALNOG IŽIVLJAVANJA KANADSKOG TAPIRA (17%).
OSTALE JE, ZNAM DA VEĆ POGAĐATE, SILOVAO OČUH. PATETIČNO.
nakon svega, momci ispričavam se ako sam ikad izgubio živce i poslao vas u p.m. fakat je bed da se tamo gužvate s lemurovom nabreklom kitom.
tolko vas, ipak, ne mrzim. dapače, posvećujem vam sve pjesme koje je eric cartman posvetio kyleovoj mami. guba, a?!
b) korisni savjeti kako u dvije godine zaraditi 1 000 000 ili više dolara uvijek me sjebu; te ONI SU VEĆ TO, NARAVNO, ZARADILI, AL IM JE DOSADNO PA ISKUSTVO PRENOSE MENI! MENI OSOBNO - hip hip huraaaay!!!!, te ne treba mi uopće početni kapital, pače, mogu bit u dugovima do grla, još bolje, te ne moram se ni mrdnuti iz stana, zapravo ne moram ništa raditi. u biti, moram. moram kliknuti neki usrani sajt i pročitati "demo za milijunaše početnike", kasnije sve ide po inerciji.
nakon svega, ne mogu zaspat.
muči me: JA STVARNO NE ŽELIM IMATI MILION DOLARA! JESAM LI JA NORMALAN?! JESAM LI JA, FAKAT, U NEKOJ DEPRESIJI?
mislim, ako jesam, imam frendicu koja mi može zmuljat "prozac", sutra, ako baš hoću.
prvo: život mi se s tom okolnošću, čitaj lovom, ni najmanje ne bi promijenio. barem ne u pozitivnom smislu. znam sebe, sutra ne bi kupio BAŠ NIŠTA (ju dont fakin bilivit, čitaoče/ surferu, jel'da?), ne bi uplatio put oko svijeta etc. kao i svakog dana krenuo bi na probu. htjedoh zaustiti "mrtav hladan", ali, jebemu, neeeeeeeeee! ne mogu bit mrtav hladan ako znam da će me žena zajebavat; em nove najlonke, em sad neće onu smrdljivu salamu iz dione, em bi joj se ta milja učinila nedovoljnom za ispunjavanje onih PRAVIH NAJPRAVIJIH ŽELJA. dakle, otišao bi na probu u jednom prilično sjebanom izdanju. jebemumiša, oće li me borščak skužit? ako skuži, dao bi mu, štajaznam, 1500 kuna, jer ako poklonim više uvrijedit će se, ko sam ja da se tako preseravam?! ma, band bi mi propao, ziher.
drugo: zamišljam horror situaciju da me tu, boguizanogu, u ovoj potleušici čuva od razbojnika cijela plejada što uniformiranih što prikrivenih agenata.
njih jedno trojica cjelodnevno stražare; jedan kod najružnije nedovršene škarpe na balkanu, jedan kod bobyja (to je džukson koji je pinu odgrizo nogu) da nam čuva "leđa" usred onog zapišanog drača i korova iza kuće i jedan ispred vrata stana, da da, kod ormara kojeg smo instalirali u hodnik jer ne stane u stan ("stane"> "stan", yeah!!!). onaj koji se ne broji, a isto je uniformiran, ne broji se zato jer bi sa svom najmodernijom opremom bio sakriven u šutu koju je susjed preko puta odložio na naš grunt, i ovom mu prilikom spolno općim sa sestrom.
no, to ne bi bilo sve, sisavci moji, ne ne! u ulici, ispred spomenika brutalizmu (naše kuće) šetali bi u svako doba dana i noći "nedužni prolaznici", a zapravo sve do jednog moja prikrivena njuškala; majka s djetetom koja baš doji (od 9-15, ne duže, ko će tolko sisat, a ko dojit?), šlampavko koji si nonstop zavezuje i odvezuje pertle na cipeli (djeluje prirodno, a i tu-mač je glupo da bi ga itko provalio), mlađi surfer koji čita prilog petkom u večernjem listu (ne dugo, recimo, popodne između 16 i 17, zato jer surfer ustaje dosta kasno) i za noćnu smjenu, iz izloga broj tri, gospodin ž. "kralj govana" koji je na samom početku naše serpentine/zavoja bespravno sagradio svoj mlječno-anemični zamak u kojem uvijek gori samo ono svijetlo u potkrovlju, nikad ni jedno drugo, pa se pitam ima li tamo gore zarobljena kakva nesretna carevna koju treba po štriku izvuć iz te grdobine od arhitekture. gospodin ž. bi cijelu noć mogo hinit da piša po terasi gospodina š.
pa da ovaj koji je sredio da se tisućljetni kanali sljemenskih voda usmjere TAMO GDJE ON HOĆE jer mu je inače mokro kad ulazi u auto (!) (a nama će se kuća jednog dana srušit zbog toga), e taj, da se usere od čudesa koje ga je spopalo: kako kako tja nije padala kiša/ ko to meni po dvorištu piša?
probudio bi se pjesnik u njemu; čuđenje u svijetu.
- - - -
OTKUD MENI PARE DA SVU TU EKIPU PLATIM ? ? ? TO JA VAS PITAM ! ! !
- - - -
meni takva problemacija, uz sve, ne treba! ne želim!
čisto fino bi se snašao i s kojih 300 000$, oročenih na 10 godina. malo me karaju ovi švicarci i taj njihov swissair, kako je mogo propast!?
ZATO MAILOVE OVAKVOG TIPA, NA KONCU, NIKAD NIKAD NIKAD NE "DILITAM"!
zlu ne trebalo.