001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
| 18.11.2001 | • | 19.11.2001 | • | 20.11.2001 | • | 21.11.2001 | • | 22.11.2001 | • | 23.11.2001 | • | 24.11.2001 | • | 26.11.2001 | • | 27.11.2001 | • | 29.11.2001 | • | 30.11.2001 | • | 1.12.2001 | • | 2.12.2001 | • | 3.12.2001 | • | 4.12.2001 | • | 5.12.2001 | • | 6.12.2001 | • | 7.12.2001 | • | 8.12.2001 | • | 9.12.2001 | • | 10.12.2001 | • | 11.12.2001 | • | 12.12.2001 | • | 13.12.2001 | • | 14.12.2001 | • | 15.12.2001 | • | 16.12.2001 | • | 17.12.2001 | • | 18.12.2001 | • | 19.12.2001 | • | 20.12.2001 | • | 21.12.2001 | • | 22.12.2001 | • | 23.12.2001 | • | 24.12.2001 | • | 25.12.2001 | • | 26.12.2001 | • | 27.12.2001 | • | 28.12.2001 | • | 29.12.2001 | • | 30.12.2001 |
18.12.2001
danas mnogi imaju rođendan. ima ga yayina baka, n.c. (čini mi se), jedna d. (nekadašnja prijateljica jedne k.. u davna davna vremena, kako i priliči NAJBOLJIM PRIJATELJICAMA, uspjela mi je upropastit vezu s k.).
bitno je da bi moj deda, da je kojim čudom živ, danas imao 91 godinu.
moj djed je po profesiji bio činovnik, pisar. znate one s podlakticama presvučenim u crni glot. preko košulje, od podlaktice do šake, navučen im je taj glot da se ne uprljaju, valjda. e, takav vam je on bio.
zapravo, u duši, ljudi poput njega su vojničine, tek, uniforma je civilna.
pisao je krasopisom.
kad bi me vodio iz muzičke doma, prolazili bi pored kolone sparkiranih automobila. on bi ugledao tablicu npr. ZG* 438 - 297, i ko iz topa provalio: 48! nešto je zbrajao i oduzimao, nekom samo sebi jasnom logikom koju se trudio i meni približiti. ja sam se pravio da sve kužim, al do dana današnjeg to mi je ostalo enigma. i tako pri svakom autu kojeg bi prošli.
gramofonom bi baratao isključivo u bijelim svilenim rukavicama. gramofon je bio onaj prototipni, s golemom školjkom i na navijanje.
njega i baku sam pozdravljao s "ljubim ruke". u pubertetu sam se to sramio priznat drugima; danas sam ponosan.
u 2.sv.ratu pokupili su ga domobrani. mogo te pokupit bilo tko, on je naletio na njih. partizani su mu na fronti (di je bio satnik u konjičkoj satniji - imam fotku, fakat onako gizdav na vrancu izgleda jebački!) maznuli dalekozor: kad bi o tome pričao kleo je "bandu crvenu". ništa mi nije bilo jasno, znao sam za "crvene mundire" iz bleka stene, čiko, žalosna sova i to, al za crvenu bandu nikad prije nisam čuo. stvarno se netko potrudio da mi od 5. pa sve do 35. godine zorno objasni/ prikaže/ nacrta taj pojam. meni je svejedno, al svaki čas neko nekoga proziva, a od svega im je najslađe baš tim terminom. to ti dođe ko neka psovka, s tim da ne razumijem zašto; da sam ja u toj crvenoj bandi, ponosio bi se da me gdjekad na taj način zazivaju. zamislite, deda mi je već 8 godina na vječnim lovištima, a čini mi se, da sutra svrati, čisto bi se fino snašao. ništa se ne mijenja, i heraklit sere.
imao je dvije ljubavnice: kazalište (hnk, opera) i crkvu. s njima je provodio 98% vremena. baki bi početkom mjeseca od plaće ostavio novca koliko je on smatrao da je potrebno za kućanstvo, a ne moram ni naglašavati da nije imao blagog pojma o cijenama i kućanskim potrepštinama. o tome se s "ljubavnicama" ne raspravlja!
u kazalište je ulazio za "bronhi" i imao je vlastitu stolicu. ispraćao je operne pjevače u penziju i držao im duuuge govore. oni bi odlazili, on je ostajao.
moj djed i njegov prijatelj viktor sigurno su preko 150x pogledali "toscu" ili "carmen". kasnije su u "opera boxu" žučno raspravljali, poput one dvojice starčeka iz muppet showa, ko je bolji; ovaj ili onaj? skupio je, danas basnoslovno vrijedne, potpise svih bitnijih svjetskih opernih pjevača, pjevačica i diriganata.
dok se tako zabavljao, moja baka si je našla ljubavnika. ko mali to i nisam kužio, al kad neko na moru kod "prijatelja" ostaje od svibnja do listopada, dozvoljeno je "crva sumnje" prošetati po moždanim serpentinama. deda, pak, nije ni najmanje bio zainteresiran za more, a još manje za bakinog ljubavnika. ne vjerujem ni da je ikad posumnjao, ne zato što je baka dobro kamuflirala, već zato što i za sumnju treba uložiti napor koji ovaj ni teoretski nije imao namjere u brak/ bračne probleme ulagati.
sve u svemu, bili su sretan par.
btw, pisao je i pjesme. zbog jedne je i izbačen s posla. izbacila ga "banda crvena", '45, čini mi se. i slikarstvom se stigo bavit; isključivo mrtva priroda; jabuke kruške šljive preko njih mrtva ptica. moja žena tvrdi da je bio očajan slikar. ha, valjda ona zna.
obožavao je svim pjevačima pjevačicama i dirigentima, nakon što bi ih ispratio u penziju, duuuugim govorom olakašati i trip na drugi svijet. slušali bi ga prvih 15 minuta, a onda počeli kunjkati kašljuckati i nervozno tapkati na mjestu. mrzili bi ga ako je pritom padala i kiša.
kako je jedini nakon njegove smrti ostao viktor, mada su predkraj bili ko pas i mačka (nisu se složili po pitanju jednog tenora), on mu je držao posmrtni speach. bio je opširan pompozan i patetičan. rulja je spavala na nogama i molila isuseka da ovom ponestane inspiracije.
pogađate, na dan pokopa sručio se prolom oblaka.
- - - -
obožavao sam svog dedu. sretan mu roćkas!
bitno je da bi moj deda, da je kojim čudom živ, danas imao 91 godinu.
moj djed je po profesiji bio činovnik, pisar. znate one s podlakticama presvučenim u crni glot. preko košulje, od podlaktice do šake, navučen im je taj glot da se ne uprljaju, valjda. e, takav vam je on bio.
zapravo, u duši, ljudi poput njega su vojničine, tek, uniforma je civilna.
pisao je krasopisom.
kad bi me vodio iz muzičke doma, prolazili bi pored kolone sparkiranih automobila. on bi ugledao tablicu npr. ZG* 438 - 297, i ko iz topa provalio: 48! nešto je zbrajao i oduzimao, nekom samo sebi jasnom logikom koju se trudio i meni približiti. ja sam se pravio da sve kužim, al do dana današnjeg to mi je ostalo enigma. i tako pri svakom autu kojeg bi prošli.
gramofonom bi baratao isključivo u bijelim svilenim rukavicama. gramofon je bio onaj prototipni, s golemom školjkom i na navijanje.
njega i baku sam pozdravljao s "ljubim ruke". u pubertetu sam se to sramio priznat drugima; danas sam ponosan.
u 2.sv.ratu pokupili su ga domobrani. mogo te pokupit bilo tko, on je naletio na njih. partizani su mu na fronti (di je bio satnik u konjičkoj satniji - imam fotku, fakat onako gizdav na vrancu izgleda jebački!) maznuli dalekozor: kad bi o tome pričao kleo je "bandu crvenu". ništa mi nije bilo jasno, znao sam za "crvene mundire" iz bleka stene, čiko, žalosna sova i to, al za crvenu bandu nikad prije nisam čuo. stvarno se netko potrudio da mi od 5. pa sve do 35. godine zorno objasni/ prikaže/ nacrta taj pojam. meni je svejedno, al svaki čas neko nekoga proziva, a od svega im je najslađe baš tim terminom. to ti dođe ko neka psovka, s tim da ne razumijem zašto; da sam ja u toj crvenoj bandi, ponosio bi se da me gdjekad na taj način zazivaju. zamislite, deda mi je već 8 godina na vječnim lovištima, a čini mi se, da sutra svrati, čisto bi se fino snašao. ništa se ne mijenja, i heraklit sere.
imao je dvije ljubavnice: kazalište (hnk, opera) i crkvu. s njima je provodio 98% vremena. baki bi početkom mjeseca od plaće ostavio novca koliko je on smatrao da je potrebno za kućanstvo, a ne moram ni naglašavati da nije imao blagog pojma o cijenama i kućanskim potrepštinama. o tome se s "ljubavnicama" ne raspravlja!
u kazalište je ulazio za "bronhi" i imao je vlastitu stolicu. ispraćao je operne pjevače u penziju i držao im duuuge govore. oni bi odlazili, on je ostajao.
moj djed i njegov prijatelj viktor sigurno su preko 150x pogledali "toscu" ili "carmen". kasnije su u "opera boxu" žučno raspravljali, poput one dvojice starčeka iz muppet showa, ko je bolji; ovaj ili onaj? skupio je, danas basnoslovno vrijedne, potpise svih bitnijih svjetskih opernih pjevača, pjevačica i diriganata.
dok se tako zabavljao, moja baka si je našla ljubavnika. ko mali to i nisam kužio, al kad neko na moru kod "prijatelja" ostaje od svibnja do listopada, dozvoljeno je "crva sumnje" prošetati po moždanim serpentinama. deda, pak, nije ni najmanje bio zainteresiran za more, a još manje za bakinog ljubavnika. ne vjerujem ni da je ikad posumnjao, ne zato što je baka dobro kamuflirala, već zato što i za sumnju treba uložiti napor koji ovaj ni teoretski nije imao namjere u brak/ bračne probleme ulagati.
sve u svemu, bili su sretan par.
btw, pisao je i pjesme. zbog jedne je i izbačen s posla. izbacila ga "banda crvena", '45, čini mi se. i slikarstvom se stigo bavit; isključivo mrtva priroda; jabuke kruške šljive preko njih mrtva ptica. moja žena tvrdi da je bio očajan slikar. ha, valjda ona zna.
obožavao je svim pjevačima pjevačicama i dirigentima, nakon što bi ih ispratio u penziju, duuuugim govorom olakašati i trip na drugi svijet. slušali bi ga prvih 15 minuta, a onda počeli kunjkati kašljuckati i nervozno tapkati na mjestu. mrzili bi ga ako je pritom padala i kiša.
kako je jedini nakon njegove smrti ostao viktor, mada su predkraj bili ko pas i mačka (nisu se složili po pitanju jednog tenora), on mu je držao posmrtni speach. bio je opširan pompozan i patetičan. rulja je spavala na nogama i molila isuseka da ovom ponestane inspiracije.
pogađate, na dan pokopa sručio se prolom oblaka.
- - - -
obožavao sam svog dedu. sretan mu roćkas!
