001 // 002 // 003 // 004 // 005 // 006 // 007 // 008 // 009 // 010 // 011 // 012 // 013 // 014 // 015 // 016
| 18.11.2001 | • | 19.11.2001 | • | 20.11.2001 | • | 21.11.2001 | • | 22.11.2001 | • | 23.11.2001 | • | 24.11.2001 | • | 26.11.2001 | • | 27.11.2001 | • | 29.11.2001 | • | 30.11.2001 | • | 1.12.2001 | • | 2.12.2001 | • | 3.12.2001 | • | 4.12.2001 | • | 5.12.2001 | • | 6.12.2001 | • | 7.12.2001 | • | 8.12.2001 | • | 9.12.2001 | • | 10.12.2001 | • | 11.12.2001 | • | 12.12.2001 | • | 13.12.2001 | • | 14.12.2001 | • | 15.12.2001 | • | 16.12.2001 | • | 17.12.2001 | • | 18.12.2001 | • | 19.12.2001 | • | 20.12.2001 | • | 21.12.2001 | • | 22.12.2001 | • | 23.12.2001 | • | 24.12.2001 | • | 25.12.2001 | • | 26.12.2001 | • | 27.12.2001 | • | 28.12.2001 | • | 29.12.2001 | • | 30.12.2001 |
21.12.2001
gleda moja žena u Jednom današnjem dnevnom Listu fotke izvođača/izvođačica koji će tamburat za pužnice i veli;
cccc...cc...ovaaa... bi fakat mogla gazit zelje.....a bogme i ovaaa.....vidi vidi glamurozna
seljančica......aaaaa......cccc
imam NEVJEROJATNU sreću da nisam ni u kakvoj kombinaciji za večerašnju seosku zabavu.
ubio bi se da jesam. nekaj nije u redu sa svim tim ljudima. kako usrano afektiraju (proklete dvorane zaista zahtjevaju određenu dozu scenskog "prenaglašavanja", ali domicilne seljačine nemaju mjere!), hands upiraju, preseravaju se, (jel kužite da je severina FAKAT ružna!?), mišungiraju "za svakog ponešto za nikog ništa".... i vesele se, nenormalno vesele, ushićeni do neslućenih razmjera.
(pametni su me ljudi davno naučili: čuvaj se velike tuge, a još više ogromnog veselja.)
- - - -
očajnički tražim pet/5/lllll dana predaha, PET DANA (NAGLAŠAVAM!!!) U KOMADU! ono, ništa izlazak, ništa muzika, ništa telefon, ništa trening živaca u prometu do rupe i od rupe. samo sjedimo i buljimo pred sebe. suludo se nadati da će mi se potrefiti za praznike. nema šanse.
sutra, u subotu, imam probu. možda sam 3x u karijeri probao vikendom. mislim da je cijeli tjedan sasvim dovoljna terapija za pluća.
tin još nije svirao "kontinuirku" koncerta, e jebiga, sad sviramo u dubrovniku......moramo i to. (pun mi je kurac svirat sex u školi supermama nogomet, bljuje mi se i imam velikih problema sa sluhom. adrenalin mi je na rezervi.)
nakon probe imamo generalku u gajbi. mrzim holidejs jer iz meni nepoznatog razloga stan treba biti čist. 350 dana naš je stan svinjac, umaljan u farbu, moje nebačene opuške, porazbacanih cd-a pečenih/nepečenih kud ti pogled puca. suđa u sudoperu ko da nas ima 17. SVE žlice SVE vilice noževi SVE čaše tanjuri SVE je u sudoperu. pogađate, ja perem suđe (jedino to i radim) pa imam prilično emotivan i prisan odnos s tim kaosom. a tek novine....tone (ne)konzumiranog govna tavori po podu trosjedu stolicama u wc-u (normalno) na krevetu ispod kreveta. posvuda. uzaludno je i spominjati "alatke" mile mi likovne umjetnice, razasute diljem dnevne sobe! odat ću tajnu; koautor svake njene slike je pin. kako ta umjetnička djela većma borave na podu, pin stručno na njima oštri kandže. y kasnije ukapira da je spomenuti "animal touch" genijalan. onda joj se upali ona žarulja iznad glave, bingo!, pa s njom na bulji hoda po svijetu. pin, naravno, razbacuje i silne količine "loptica" od staniola, a tek prilikom spremanja skužim cifru; ima ih jedno 50, majke mi. ja ih nisam napravio, žena nije, ko je!?
horror. naš mačak si sam radi loptice od staniola! dok nas nema! btw, zadnjih tjedan dana u stelji nema tragova pišaline. nemoguće je da ne piša, ljudi moji! ako izuzmemo varijante da ne stigne pišat jer si stalno radi staniolske loptice (teorija je na labavim nogama; on je, naprosto, lijen.), ili da ima džinovski mjehur, stižemo do bolne istine da on negdje šora. u moju vestu? u čašu s četkicama za zube? u yayinu otopinu za leće? u lavabo?
- - - -
i dobro. pospremit ćemo. i kaj onda? nemam pojma di mi je ovo di mi je ono, sve sam izgubio.
ja pamtim "šahovski"; šiljilo na lj9, demo pipsa drveće i rijeke w79, flomaster plavi unutar r3 na poziciji p2...itd.
ne kužim. popušim i vrijeme i nerve i svu pokretnu osobnu imovinu. i samo se derem derem i derem. do kraja blagdana.
onda se prestanem derati i odem na probu. tamo je deranje poželjno.
i sve je ok.
- - - -
sinulo mi je kako bi htio izgledat na stageu na stradunu; obuko bi si onu narandžastu jaknu od kennyja. sa zaključanom kapuljačom.
sve sam reko.
cccc...cc...ovaaa... bi fakat mogla gazit zelje.....a bogme i ovaaa.....vidi vidi glamurozna
seljančica......aaaaa......cccc
imam NEVJEROJATNU sreću da nisam ni u kakvoj kombinaciji za večerašnju seosku zabavu.
ubio bi se da jesam. nekaj nije u redu sa svim tim ljudima. kako usrano afektiraju (proklete dvorane zaista zahtjevaju određenu dozu scenskog "prenaglašavanja", ali domicilne seljačine nemaju mjere!), hands upiraju, preseravaju se, (jel kužite da je severina FAKAT ružna!?), mišungiraju "za svakog ponešto za nikog ništa".... i vesele se, nenormalno vesele, ushićeni do neslućenih razmjera.
(pametni su me ljudi davno naučili: čuvaj se velike tuge, a još više ogromnog veselja.)
- - - -
očajnički tražim pet/5/lllll dana predaha, PET DANA (NAGLAŠAVAM!!!) U KOMADU! ono, ništa izlazak, ništa muzika, ništa telefon, ništa trening živaca u prometu do rupe i od rupe. samo sjedimo i buljimo pred sebe. suludo se nadati da će mi se potrefiti za praznike. nema šanse.
sutra, u subotu, imam probu. možda sam 3x u karijeri probao vikendom. mislim da je cijeli tjedan sasvim dovoljna terapija za pluća.
tin još nije svirao "kontinuirku" koncerta, e jebiga, sad sviramo u dubrovniku......moramo i to. (pun mi je kurac svirat sex u školi supermama nogomet, bljuje mi se i imam velikih problema sa sluhom. adrenalin mi je na rezervi.)
nakon probe imamo generalku u gajbi. mrzim holidejs jer iz meni nepoznatog razloga stan treba biti čist. 350 dana naš je stan svinjac, umaljan u farbu, moje nebačene opuške, porazbacanih cd-a pečenih/nepečenih kud ti pogled puca. suđa u sudoperu ko da nas ima 17. SVE žlice SVE vilice noževi SVE čaše tanjuri SVE je u sudoperu. pogađate, ja perem suđe (jedino to i radim) pa imam prilično emotivan i prisan odnos s tim kaosom. a tek novine....tone (ne)konzumiranog govna tavori po podu trosjedu stolicama u wc-u (normalno) na krevetu ispod kreveta. posvuda. uzaludno je i spominjati "alatke" mile mi likovne umjetnice, razasute diljem dnevne sobe! odat ću tajnu; koautor svake njene slike je pin. kako ta umjetnička djela većma borave na podu, pin stručno na njima oštri kandže. y kasnije ukapira da je spomenuti "animal touch" genijalan. onda joj se upali ona žarulja iznad glave, bingo!, pa s njom na bulji hoda po svijetu. pin, naravno, razbacuje i silne količine "loptica" od staniola, a tek prilikom spremanja skužim cifru; ima ih jedno 50, majke mi. ja ih nisam napravio, žena nije, ko je!?
horror. naš mačak si sam radi loptice od staniola! dok nas nema! btw, zadnjih tjedan dana u stelji nema tragova pišaline. nemoguće je da ne piša, ljudi moji! ako izuzmemo varijante da ne stigne pišat jer si stalno radi staniolske loptice (teorija je na labavim nogama; on je, naprosto, lijen.), ili da ima džinovski mjehur, stižemo do bolne istine da on negdje šora. u moju vestu? u čašu s četkicama za zube? u yayinu otopinu za leće? u lavabo?
- - - -
i dobro. pospremit ćemo. i kaj onda? nemam pojma di mi je ovo di mi je ono, sve sam izgubio.
ja pamtim "šahovski"; šiljilo na lj9, demo pipsa drveće i rijeke w79, flomaster plavi unutar r3 na poziciji p2...itd.
ne kužim. popušim i vrijeme i nerve i svu pokretnu osobnu imovinu. i samo se derem derem i derem. do kraja blagdana.
onda se prestanem derati i odem na probu. tamo je deranje poželjno.
i sve je ok.
- - - -
sinulo mi je kako bi htio izgledat na stageu na stradunu; obuko bi si onu narandžastu jaknu od kennyja. sa zaključanom kapuljačom.
sve sam reko.
